Najcjenjeniji teniski turnir u svijetu, s najdužom tradicijom, svakako je onaj u Wimbledonu. Najveći je i od četiri Grand Slama. Britanci su narod koji drži do tradicije, pa su tako očuvali i pravilo da se na Wimbledonu nastupa u bijeloj boji. Kako je do toga došlo?

U vrijeme kada se tenis počeo sve više igrati, u 19. stoljeću, bilo je nezamislivo da bi se na primjer vidio znoj na odjeći, osobito na ženama. Zato je odjeća morala biti bijela. Sve do sedamdesetih godina tradicionalno su tenisači odijevali bijelo gotovo na svim terenima.

A potom su velike kompanije koje su davale novac počele na dresovima objavljivati svoje znakovlje, pa ni dresovi više nisu bili samo bijeli.

Prvi je put tenisačima dopušteno da imaju raznobojne dresove na US openu 1972. godine. Vrlo brzo i drugi su turniri usvojili nove standarde, pa više nije vrijedilo pravilo o bjelini. Naravno, svi osim Wimbledona. Pravila su se malo olabavila pa se i dopuštalo da na bijelom bude i neka šara.

Ali, prošle je godine donešen pravilnik s 10 točaka. Sve mora opet biti bijelo, a neka 'pasica' može biti u boji, ali najviše do jednog centimetra širine. Bilo je naravno i bunta igrača, poput Rogera Federera. Ali, milosti nema. Ako hoćeš na Wimbledon, možeš jedino u bijelom.