Kina gradi drugo polje raketnih silosa u svojim zapadnim pustinjama, pokazuje nova studija, a prenosi index.hr, a istraživači kažu da to signalizira potencijalno širenje nuklearnog arsenala i dovodi u pitanje predanost Pekinga svojoj strategiji "minimalnog odvraćanja".

Identificirana na satelitskim snimkama, nova raketna baza u kineskoj regiji Xinjiang mogla bi u konačnici sadržavati 110 lansirnih silosa, navodi se u izvještaju koji je u ponedjeljak objavila Federacija američkih znanstvenika (FAS), prenosi CNN.

To je drugo polje silosa koje su u srpnju otkrili istraživači, računajući 120 silosa koji su očigledno u izgradnji u susjednoj provinciji Gansu, kako je to detaljno opisao James Martin Center for Nonproliferation Studies. Dvije lokacije zajedno predstavljaju najznačajnije širenje kineskog nuklearnog arsenala u povijesti, navodi se u izvještaju FAS-a.

CNN je kontaktirao kinesko Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo obrane radi komentara. Dosad su neki kineski mediji odbacivali izvještaje o silosnom polju u Gansuu, sugerirajući da je riječ o vjetroelektrani, ali Peking nije potvrdio tu tvrdnju. Adam Ni, direktor China Policy Centera sa sjedištem u Canberri, rekao je da je otkriće raketnih silosa prilično uvjerljiv dokaz namjere Kine da značajno proširi svoj nuklearni arsenal, brže nego što je dosad predviđalo puno analitičara.

Što kaže izvještaj?

Kina je desetljećima koristila oko 20 silosa za svoje interkontinentalne balističke rakete na tekuće gorivo pod nazivom DF-5. Sada se čini da gradi deset puta više silosa, vjerojatno za smještaj najnovijeg projektila, DF-41, stoji u izvještaju FAS-a.

"Kineski program silosa za rakete predstavlja najopsežniju konstrukciju od izgradnje američkih i sovjetskih silosa za vrijeme hladnog rata. Broj novih kineskih silosa u izgradnji premašuje broj operativnih projektila u silosima koje ima Rusija i čini više od polovice cjelokupnog američkog raketnog arsenala", stoji u izvještaju.

Ubrzana izgradnja pokrenula je pitanje je li Kina još uvijek predana održavanju nuklearnog arsenala na minimalnoj razini koja je potrebna da odvrati protivnika od napada, što je politika koju je Peking usvojio otkako je aktivirao svoju prvu atomsku bombu 60-ih godina. Politika "minimalnog odvraćanja" povijesno je održavala kinesko nuklearno oružje na relativno niskoj razini. Međunarodni institut za istraživanje mira u Stockholmu procjenjuje da Kina ima oko 350 nuklearnih bojevih glava, što je samo djelić od 5550 u posjedu Sjedinjenih Američkih Država i 6255 u Rusiji.

Međutim, broj kineskih bojevih glava povećao se posljednjih godina. Još 2006. godine Kina je imala samo 145 bojevih glava. Pentagon predviđa da će se kineski arsenal barem udvostručiti tijekom sljedećeg desetljeća.

"Kineski nuklearni arsenal kontinuirano se razvija"

"Kineski nuklearni arsenal kontinuirano se razvija tijekom posljednjih 10 godina. Nedavno se cestovni lanser projektila pridružio bombarderu H-6N koji može nositi nuklearne bojeve glave, a nova balistička raketa koja se lansira s podmornice i sve veći broj statičnih silosa daju Kini sve robusniji nuklearni potencijal", rekao je za CNN Drew Thompson, bivši dužnosnik Ministarstva obrane SAD-a i znanstveni suradnik na Lee Kuan Yew School of Public Policy pri Nacionalnom sveučilištu u Singapuru.

U izjavi za CNN glasnogovornik američkog State Departmenta opisao je otkriveno polje silosa kao duboko zabrinjavajuće, napominjući da to otvara pitanja o stvarnoj namjeri Kine.

"Unatoč kineskom prikrivanju, ovu brzu izgradnju teže je sakriti. To ukazuje kako Kina odstupa od desetljeća nuklearne strategije koja se temelji na minimalnom odvraćanju. Ova otkrića ističu zašto je svima u interesu da nuklearne sile međusobno izravno razgovaraju o smanjenju nuklearnih opasnosti i izbjegavanju pogrešaka", rekao je glasnogovornik.

Izvještaj FAS-a kaže da bi izgradnja 250 novih silosa izbacila Kinu iz kategorije "minimalnog odvraćanja".

"Izgradnja je sve samo ne minimalna i čini se da je dio utrke u naoružanju s kineskim protivnicima. Izgradnja silosa vjerojatno će dodatno produbiti vojnu napetost, potaknuti strah od kineskih namjera, ohrabriti argumente da su kontrola i ograničenja naoružanja naivni te da se američki i ruski nuklearni arsenal ne mogu dalje smanjivati, već se moraju prilagoditi uzimajući u obzir kinesko nuklearno jačanje", napisali su autori izvještaja Matt Korda i Hans Kristensen.

Kineski dužnosnici u više su navrata rekli da Kina neće koristiti nuklearno oružje ako ne bude napadnuta te da se njene nuklearne snage održavaju na minimalnoj razini potrebnoj za zaštitu nacionalne sigurnosti. "Ovo je dosljedna temeljna politika kineske vlade", rekao je u siječnju glasnogovornik kineskog Ministarstva vanjskih poslova Hua Chunying.

Prema ovoj politici, kineske nuklearne snage trebaju održavati vjerodostojnu sposobnost uzvratnog napada kao minimalno odvraćanje. Ideja je osigurati da Peking može odgovoriti na nuklearni napad snažnim protunapadom i tako odvratiti protivnike od napada na Kinu. No čini se da se minimalni prag mijenja, smatraju analitičari, što kineski državni mediji uopće ne skrivaju.

"SAD želi da se Kina drži linije koja se temelji na minimalnom odvraćanju. No minimalna razina se mijenja kako se kineska sigurnosna situacija mijenja", napisao je Global Times, državni nacionalistički tabloid, u uvodniku objavljenom 2. srpnja, nakon što je otkriveno polje silosa u Gansuu.

Uvodnik pod naslovom "SAD ne može zaustaviti jačanje nuklearnog odvraćanja" također se zalaže da Kina poveća svoje nuklearno odvraćanje u svjetlu onoga što se naziva "američkim vojnim pritiskom na Kinu", ističući da SAD ima barem 450 silosa.

Sukob oko Tajvana

"Jednom kada izbije vojna konfrontacija između Kine i SAD-a oko tajvanskog pitanja, bude li Kina imala dovoljno nuklearnog kapaciteta da odvrati SAD, to će poslužiti kao temelj kineske nacionalne volje", piše u uvodniku.

Ni iz China Policy Centera kaže da se temelj nuklearne strategije Pekinga nije promijenio. I dalje se radi o ideji odvraćanja, a ne prve uporabe. No primijetio je da se procjena Pekinga o njegovom strateškom položaju promijenila uslijed pogoršanja odnosa s SAD-om i upravo taj osjećaj nesigurnosti Kinu je pogurnuo prema nuklearnoj ekspanziji.

"Peking očito smatra da je u opasnijoj strateškoj situaciji i da se mora brže opremiti nuklearnim oružjem, a posljednje otkriće silosa trebalo bi staviti u taj kontekst", rekao je Ni.

Novo polje silosa prostire se na 800 četvornih kilometara sušnog zemljišta u blizini grada Hami u istočnom Xinjiangu i oko 380 kilometara sjeverozapadno od drugog polja u Gansuu. Kristensen, direktor Projekta nuklearnih informacija na FAS-u i jedan od autora najnovijeg izvještaja, napomenuo je da će novi silosi biti dovoljno udaljeni od kineske obale da ih ne bi mogle pogoditi konvencionalne krstareće rakete ispaljene iz SAD-a ili ratnih brodova u Tihom oceanu.

"To će ih učiniti ciljevima isključivo za nuklearne rakete, uglavnom Trident", napisao je Kristensen na Twitteru, misleći na rakete koje nose podmornice klase Ohio američke mornarice.

Analitičari primjećuju da je 350 kineskih nuklearnih glava raspoređeno između pokretnih kopnenih lansirnih rampi, kojih Kina ima oko 100, male flote podmornica s balističkim raketama i bombarderima koji mogu ponijeti nuklearne bojeve glave. Tako da je malo vjerojatno da će svih više od 200 navodnih novih silosa dobiti projektile s nuklearnom bojevom glavom. Kina bi mogla premještati aktivne rakete nasumično između silosa, rekli su analitičari nakon izvještaja o prvom polju silosa.

Silosi u oba polja smješteni su približno na oko tri kilometra međusobne udaljenosti u mrežastoj postavi, što znači da se projektili mogu brzo premještati između silosa. Takva taktika također predstavlja problem za gađanje od strane bilo kojeg protivnika, kažu analitičari. No kineski su stručnjaci odbacili tu ideju.

"Čak i kad novi silosi postanu operativni, kineski nuklearni arsenal i dalje će biti znatno manji od ruskog i američkog"

Song Zhongpinga, bivšeg instruktora kineske Narodnooslobodilačke vojske, citirao je državni Reference News kad je rekao da je uporaba kopnenih silosa bila nespretna praksa hladnog rata koja je odavno zastarjela. "Sada je naglasak na mobilnom lansiranju, a ključno je osigurati neranjivost", rekao je Song za kineski medij.

U svom izvještaju Kristensen i Korda upozoravaju SAD i druge države da jačanje svojih nuklearnih arsenala kako bi se suprotstavili povećanim kineskim sposobnostima nije najbolje rješenje.

"Čak i kad novi silosi postanu operativni, kineski nuklearni arsenal i dalje će biti znatno manji od ruskog i američkog", navodi se u izvješću. A ako SAD osnaži svoj nuklearni arsenal, Kina može učiniti isto, navodi se u izvještaju.

"Više nuklearnog oružja vjerojatno neće popraviti situaciju, a može je pogoršati. Kontrola naoružanja je izazov, ne samo zato što Kina pokazuje malo interesa", napisao je Kristensen na Twitteru.

Thompson, stručnjak s Nacionalnog sveučilišta u Singapuru, kaže da je zabrinut zbog nedostatka dijaloga između Washingtona i Pekinga o nuklearnom pitanju, posebno u svjetlu promjene u kineskom nuklearnom položaju. Takvi su dijalozi ključni za obje strane kako bi bolje razumjele doktrine i perspektive te kako bi se smanjio rizik od pogrešne percepcije i pogrešnih izračuna, istaknuo je Thompson.

U svome članku od prošlog tjedna Louie Reckford, savjetnik u Foreign Policy for America, vanjskopolitičkoj lobističkoj skupini, pozvao je administraciju američkog predsjednika Joea Bidena da Kinu dovede za pregovarački stol kako bi se razgovaralo o nuklearnom oružju.

"Moguće je povećati transparentnost i ograničiti opasnosti od nuklearnog oružja sudjelovanjem u dosljednom dijalogu o kontroli naoružanja. Kina nosi teret odgovora na pozive za sudjelovanje u takvim pregovorima. No ubrzanje američke potrošnje na nuklearno oružje samo će ojačati kinesku poziciju. Umjesto zveckanja sabljama, administracija Biden-Harris i lideri širom političkog spektra trebali bi vršiti pritisak na Kinu da dođe za pregovarački stol. U tradiciji je obiju američkih stranaka zalagati se za kontrolu naoružanja tijekom hladnog rata. Ne možemo dopustiti da ta tradicija bude zaboravljena u vrijeme kad nam je najpotrebnija", napisao je Reckford.