Iza njega su brojne uloge kako na Dubrovačkim ljetnim igrama, a tako i na filmu i televiziji.

Od 1949. sudjelovao je u predstavama Narodnoga kazališta u Dubrovniku, danas Kazalište Marina Držića, u stalnom angažmanu od 1950. Kontinuirano sudjeluje u predstavama Dubrovačkoga ljetnih igara. Istaknuo se mnogobrojnim ulogama u djelima dubrovačkih pisaca: bio je Držićev Maro, Bokčilo i Dundo Maroje (Dundo Maroje), Munuo i Dundo Niko (Skup), Dživo i Stanac (Novela od Stanca), Agamemnon (Hekuba) te Grižula, zatim Radamante (Ivan Gundulić, Prozerpina ugrabljena), Jerko (navodni autor Džanluka Antica, Jerko Škripalo), Tarto (Molière – Marin Tudizić, I. Tudišević), Lukša, Niko Martinović i Jerko (Ivo Vojnović, Na taraci, Ekvinocij, Maškarate ispod kuplja) te Kapural Luko (Vlaho Stulli, Kate Kapuralica).

Ostale značajnije uloge: Aretej i Križovec (Miroslav Krleža, Aretej, U agoniji), Frano (Carlo Goldoni, Kafetarija), Toant (Johann Wolfgang Goethe, Ifigenija na Tauridi), Vladimir (Samuel Beckett, U očekivanju Godota), Tezej (Euripid, Edip na Kolonu). Odigrao je niz sjajnih uloga u antologijskim televizijskim serijama i filmovima poput: Naše malo misto, Libar Marka Uvodića, Plemićko gnijezdo. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1990.

Nagrada hrvatskog glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje dodjeljena mu je 2004. godine. Ime Miše Martinovića kao velikoga hrvatskog glumca i izvornog tumača dubrovačkog repertoara zlatnim je slovima zapisano u hrvatskom kazalištu.