Don Stanko Lasić kroz život je obnašao dužnosti generalnog vikara dubrovačke biskupije, katedralnog župnika u Dubrovniku, dubrovačkog dekana, vjeroučitelja u dubrovačkoj Gimnaziji, predavača na katehetsko-teološkim institutima u Splitu, Dubrovniku i Mostaru, bio je član Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva, Hrvatskoga kulturnog društva Napredak -Dubrovnik i Vijeća za obitelj Hrvatske biskupske konferencije, predsjednika Hrvatskoga kulturnog društva Napredak - Dubrovnik.
Na prvu nedjelju došašća 1. prosinca u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike na misi koju je predslavio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić dugogodišnji katedralni župnik dr. don Stanko Lasić oprostio se od župljana, a prisegu je položio novi katedralni župnik don Marin Lučić koji je dotada vršio službu katedralnog vikara.
Don Stanko Lasić rođen je u Jarama pokraj Širokog Brijega 6. siječnja 1942. Klasičnu gimnaziju pohađao je u Dubrovniku, a filozofiju i teologiju studirao na Visokoj bogoslovnoj školi u Zadru i Centralnoj bogoslovnoj školi u Splitu. Teologiju je diplomirao na Rimokatoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1974., magisterij teoloških znanosti stekao je 1979. na istom fakultetu, a moralnu je teologiju doktorirao 1984. na Alfozijanskoj akademiji Papinskoga lateranskog sveučilišta u Rimu. Doktorska je diploma nostrificirana u Hrvatskoj 12. ožujka 1993.
Za prezbitera Dubrovačke biskupije zaređen je 29. lipnja 1967. Bio je bilježnik Biskupskoga ordinarijata u Dubrovniku (1968.-1971.), župnik Smokvice (1971.-1990.) i Čare na Korčuli (1976.-1990.), a od 23. listopada 1990. župnik je gradske ili katedralne župe Gospe Velike u Dubrovniku.
Za vrijeme rata organizirao je duhovni život u najvećem skloništu u Državi – tvrđavi Revelin, djelovao u Crvenom križu te se tijekom blokade Dubrovnika i u poratnoj bijedi angažirao na dopremi i raspodjeli humanitarne pomoći kroz župni Caritas.
Od 1976. do 1992. vodio je permanentno obrazovanje dubrovačkog svećenstva kroz mjesečne studijske dane.
Svake godine organizirao je hodočašće mladih Dubrovčana papi u Rim.
U Smokvici je potaknuo i vodio gradnju pastoralnoga centra, a u Čari mjesnoga zvonika.
Za dubrovačku katedralu dao je napraviti umjetnički ciklus postaja križnoga puta. Godine 1978. u Smokvici je priredio znanstveni skup o teologu, pjesniku i povjesničaru Jakovu Salečiću. Organizirao je susret bivših alumna Klasične gimnazije i Biskupijskoga sjemeništa u Dubrovniku 1996. te bio pokrovitelj zbornika „Religioni et bonis artibus“ o toj gimnaziji i sjemeništu (Dubrovnik-Zagreb, 1996., 336 str.). Supriredio je Smokvički zbornik (1998., 399 str.) i Zbornik Čare I. (1999., 412 str.). Od lipnja 1995. izdaje list katedralne župe u Dubrovniku „Naša Gospa“. Do sada su izašla 43 broja, zadnji su dostupni i na internetu. Kupio je, izgradio i gradskoj župi darovao Gospin dom, kuću za duhovne vježbe, susrete i odmor u Grgurićima kraj Slanog. Dubrovačku prvostolnicu obogatio je s više vrijednih slika. Godine 2009. objavio je monumentalno djelo: Pravo na rođenje u učenju Crkve.