STUDENTSKI RAD

MOLUNAT Nautički turizam uplovljava na velika vrata

Hrvatska kao zemlja s prekrasnom prirodom i nebrojeno neispričanih priča svakako ima što za ponuditi, a pravi biser stoji skriven praktički na samom ulazu u Hrvatsku. Tek što smo se smjestili, uplovio je veliki brod, Ivo već objašnjava.

Ovo je mali kruzer takvi se prave u Turskoj, a dolaze u nas Omiš, Zadar ili Split pa ih tamo uređuju. Položaj Molunta je i više nego povoljan za ovakve goste, ali izostavljeni smo od nautičkog turizma, ah, spletom okolnosti ili ne znam čega, jer je kapetanija u Cavtatu. Da je ulaz u granice Hrvatske na Prevlaci, to bi bila neka sasvim druga priča, ovako smo niđe. S obzirom na geografsku poziciju, Molunat je zaštićen od južnog i zapadnog vjetra, a ima direktan ulaz. Ok, nema mogućnosti za operativnu rivu kao što je marina u Gružu, Slanom ili Zatonu za zimski vez jer su jaki južni vjetrovi i jako je nesigurno, da se razumijemo, nema ni Cavtat, ali ljeti bi bilo ludilo, za sve. Svi ti koji moraju poć do Cavtata u kapetaniju, neće se više vratit ovamo. Da je drugačiji raspored nautičari bi ovdje imali sve što im treba, jer bi onda i domaći imali kome ponudit svoje proizvode, pa vjerovatno bi se više kuća i familija ukuražilo za nešto proizvest da imaju kome ponudit.

U međuvremenu sjeli smo na piće, pa dok se konobar sjetio da bi moglo doći do nas, čisto onako, da ne dehidriramo. Nešto mi palo na pamet da odmah naručimo i drugu turu, tko zna koliko će se zagužvat žednih gostiju, ali bili bi popraćeni jako mrkim pogledima, pa ćemo se vodit onom starom poslovicom - strpljen, spašen!

Žitelji ovog malog mjestašca su tradicionalno vezani za ribarstvo, pomorstvo, more u svim svojim oblicima i u svakom novom projektu treba biti određenog kompromisa onih koji tu žive i turizma.

-Da, slažem se (Ivo odobrava klimanjem glave, na dobrom smo putu), prvo bi trebalo uopće omogućiti Moluntu da bude jedna od nautičkih destinacija, novim gostima pokazati što imamo za ponuditi, a koji su do sada u većini slučajeva zaobilazili Molunat. Posljednjih godina natički turizam je najbrže rastući u toj domeni, ne samo u nas na obali, nego širom svijeta. Dosadašnja turistička ponuda u svojoj Strategiji razvoja turizma mlitavo je obuhvatila i uopće usmjerila put prema ovoj situaciji.

Svaki projekt bi trebao prepoznati i predstavliti  značaj zajedničkih ciljeva i razvoja. Koliko sumještani sudjeluju u idejama za mjesto. Jesu li njihovi prijedlozi stvarno za dobrobit većine ili su to ipak one sitnice koje bi pojedinac htio samo za sebe. Primjetih prolaskom kroz mjesto da je očita poprilična stagnacija, bez obzira na svakodnevne gužve i različitosti koje gosti donesu, nešto svoje i drugačije. Osluškuje li itko iskustva gostiju.

-Sudjeluju neki, ne svi, ali se uvijek nađe par individualaca. Trendovi se ne prate, a još manje stvaramo svoje jer je općenito nema volje, a opet kažem samo pojedinci nešto čine. Tako da se planovi slabo realiziraju, jer ih nema (pucamo od smijeha, logično), uglavnom svaka inicijativa dolazi od turističke zajednice što se tiče kulturnih događanja. Kad su u pitanju bilo koji drugi planovi tu je potpuni tajac jer je mjesni odbor instaliran da ne radi ništa. Jedino se malo trgnu kad izađu na nekom portalu ili u novinama.  

Ivo dobri što to govoriš, krajnji jug, Konavle, vrućine i sparine tko će uputit posao…kako se ono u Konavlima kaže - pušti me sta't.

-Hahaha…ima istine i u tome, ali đe smo cijelu godinu. Ima se tu što činit, da se naprimjer osnuje ribarska udruga koja bi uzela koncesiju za istezalište, plaćanje sidrišta, plaže, onda bi netko radio po tom pitanju, bio bi tu zaposlen čovjek sedam mjeseci i na plaći. Mogla bit tu bit ispostava, kao što je i u Cavtatu. A mislim, u Moluntu je nered što se tiče tih stvari (da je samo to u neredu), ali lokalni ljudi bi trebali imati pravo prvenstva jer tu ne žive Rimljani, nego Molunćani, neću ja ić vezat barku u Dubrovnik, jel, vrlo jednostavno.  Foto: T.B.

Ima tu svega, čak i ljubazne konobarice koja je došla u obilazak, maknut počistit stol, pitat jesmo li za još što, ali ne spomenuh da nisam samo s Ivom u društvu, tu je i buduća gospođa Kušelj, koja zbog svog stanja (baby loading), nije baš inspirirana za puno priče, ali je zaokupljena zanimljivim razgovorom.

Nego Ivo, a što je ona jako visoka lovačka čeka koja je odmah na ulazu u mjesto.

Ivo ne može sebi doć od smijeha, ali strpljivo objašnjava.

 -Čeka se proljeće za vadit ribu (sad ja s upitnikom iznad glave, kao s čime se s te visine riba vadi) ma jes, nije nego iz dubine, hh. Taj vidikovac služi za Šabakun ili po konavoski tratka, mrežu koja je napravljena tako da sve hvata, a nebi smjela, mora nešto propustiti. Pravo za korištenje imaju tri familije u Moluntu, to je još od davnina. Poslije nove godine se dogovore koga i kada je red. Netko se popne na vidikovac s kojeg se dobro vidi zaljev i ima li u njemu ribe. Kad riba dođe, taj s vidikovca viče ,,zameći, zameći'' i onda dvojica s kraja na kraj barkom podižu tratku. Od ulova zarada ide pola na mrežu, a druga polovica na broj ribara koji su to radili. 

Preko ozbiljnih tema do zanimljivosti sklad izrazitog plavetnila nemoguće je ignorirati. Dok misli plove mirnijim i pozitivnijim vodama očaravajućem sutonu, lokalni način života nije previše izmijenjen, osim malo nervoze oko gužve koje su normalne za vrijeme ljetnih posjetioca.

AUTOR: TIHANA BOŠNJAK

Komentiraj članak

Komentari