A jedini dalmatinski uzgajivači šafrana nalaze se u Žeravi, piše HRT. Riječ je o Goranu Paleki i Zvonimiru Baričeviću koji ove godine računaju na berbu od 30-ak tisuća cvjetova, a šafran kao začin plasiraju na zadarsko gastronomsko tržište.:

“Ono šafrana što smo imali prošle godine, prve ekonomski isplative godine, sve smo riješili u Zadru, u tri restorana kod kuhara Saše Begana i Josipa Vrsaljka.”

“Konkurencija, neka zdrava, je uvijek dobrodošla, ali mi konkurencije praktički nemamo. A ova roba stvarno ima kupce.”

Goran i Zvonimir prijatelji su još iz srednjoškolskih klupa, iz tog vremena i datira ideja o zajedničkom bavljenju poljoprivredom, donosi HRT.

Šafran je, osim skupog začina, u njihovom slučaju postao i neprocjenjivo vezivno sredstvo:

“Ušli smo u neke životne godine kada je tempo 300 kilometara na sat i da nismo krenuli u taj šafran, ja ne znam kako bismo se uopće vidjeli. Ovo te doslovno prisili. Na kraju, on je frend s mojim starim, ja čistim šafran s njegovom starom…”

U nijednom poljoprivrednom scenariju nije sve idealno, pa tako ni ovdje. Bilo bi super, kažu, kada bi ih država, odnosno Ministarstvo poljoprivrede prepoznalo kroz poticaje:

“Potpore šafran ne vide. Boduje se kao začinsko bilje, možda stepenicu iznad pašnjaka. Mislimo da bismo mogli imati potporu ako uvrstimo šafranu u neku drugu kategoriju, pa makar to bilo cvijeće“, kažu za HRT.

Potpora bi im mnogo značila. Uložili bi – kažu – sredstva prije svega u ograđivanje zemljišta i sjeme. I time nastavili pozitivnu priču o šafranu. A nastavit će ju i ovako, proizvodnjom najskupljeg začina na svijetu u Žeravi.