OPERACIJA SPAJALICA: Kako su amerikanci zaposlili 1600 nacista

OPERACIJA SPAJALICA: Kako su amerikanci zaposlili 1600 nacista

Tijekom operacije Spajalica evidencija vodećih njemačkih znanstvenika izbrisana je kako bi mogli potajno raditi u američkim laboratorijima i pomoći SAD-u u ostvarenju nadmoći nad Sovjetima u Hladnom ratu.


Neposredno nakon Drugog svjetskog rata, saveznici su bili široko poštovani zbog svoje uloge u okončanju vladavine Trećeg Reicha, ali savezničke su sile također donosile kontroverzne odluke u tajnosti koje su desetljećima bile skrivene od javnosti. Možda je njihova najspornija akcija bilo stvaranje operacije Spajalica, tajnog obavještajnog projekta koji je doveo preko 1.600 nacističkih znanstvenika u Sjedinjene Države kako bi nastavili svoja istraživanja.


Na kraju rata, saveznici su se trudili prikupiti njemačke obavještajne podatke i tehnologiju koja bi inače mogla pasti u ruke Sovjetskog Saveza. Dok je nadolazeći Hladni rat prijetio uništenjem teško stečenog mira, Sjedinjene Države dale su mnoštvu nacističkih znanstvenika imunitet za svoje ratne zločine kako bi mogli raditi u njihovim laboratorijima, umjesto u ruskim. Iako su ti znanstvenici bili odgovorni za takve prekretnice kao što je spuštanje Apola 11 na Mjesec, mnogi se pitaju je li Amerika bila opravdana u svojoj odluci da oprosti ratnim zločincima u zamjenu za političku prednost?



Wikimedia Commons - Wernher von Braun koristio je zatvorenike koncentracijskog logora Buchenwald kao robove.


Osenbergov popis i dubina nacističkih istraživanja

Unatoč brojnim i skupim naporima, od opsade Lenjingrada do Staljingradske bitke, nacistička Njemačka nije uspjela uzvratiti udarac SSSR-u. Kako su se resursi Reicha bližili iscrpljivanju, Njemačka je očajnički željela novi strateški pristup protiv Crvene armije. Tako je 1943. godine nacistička Njemačka prikupila svoju najcjenjeniju imovinu - znanstvenike, matematičare, inženjere, tehničare i 4.000 raketara - i sve ih zajedno stacionirala u baltičkoj luci Peenemünde na sjeveru Njemačke kako bi razvila tehnološku strategiju obrane od Rusa. Werner Osenberg, čelnik njemačkog Wehrforschungsgemeinschaft (ili Udruženja za obrambena istraživanja), bio je odgovoran za određivanje znanstvenika koji će se zapošljavati stvaranjem iscrpnog, temeljito istraženog popisa. Znanstvenici su se morali smatrati naklonima ili barem u skladu s nacističkom ideologijom da bi ih mogli pozvati. Naravno, ovaj je indeks postao poznat kao Osenbergov popis.
U međuvremenu, SAD su postale sve svjesnije programa tajnog biološkog oružja nacista i, prema knjizi Annie Jacobsen iz 2014. Operacija spajalica, otkriće tih znanstvenih napora šokiralo je SAD i natjeralo ih u akciju.

"Nisu imali pojma da je Hitler stvorio čitav arsenal nervnih otrova", objasnila je Jacobsen. “Nisu imali pojma da Hitler radi na oružju od bubonske kuge. Tu je zapravo započela Spajalica! Pentagon je iznenada shvatio: 'Čekaj malo, ovo oružje trebamo za sebe.'" 1945. godine, kada su saveznici počeli vraćati teritorij diljem Europe, počeli su i sami oduzimati njemačke obavještajne podatke i tehnologiju. Tada je, u ožujku te godine, poljski laboratorijski tehničar otkrio dijelove Osenbergove liste na brzinu strpane u zahod sveučilišta u Bonnu i dostavio ih američkim obavještajcima.


Uspostavljanje Spajalice (Paperclip)

Isprva su se Sjedinjene Države brinule samo o hvatanju i ispitivanju znanstvenika identificiranih na Osenbergovom popisu u misiji zvanoj Operacija Overcast. No kako su Sjedinjene Države otkrile opseg nacističke tehnologije, ovaj se plan brzo promijenio. Umjesto toga, SAD je prikupljao i regrutirao te ljude, kao i njihove obitelji, da nastave svoja istraživanja za američku vladu. Tako su 22. svibnja 1945. savezničke trupe napale Peenemünde i zarobile ljude koji su tamo radili na raketi V-2, koja je bila prva navođena balistička raketa dugog dometa na svijetu. 
Novootvorena Zajednička obavještajna agencija (JIOA) i Ured za strateške usluge (OSS), koji je na kraju preimenovan u CIA, odgovorni su za pokretanje programa koji se danas službeno naziva Operacija Spajalica. Međutim, iako je predsjednik Truman sankcionirao projekt te također naredio da program ne može regrutirati dokumentirane naciste. Pripadnici JIOA shvatili da su kako su mnogi muškarci koje žele s Osenbergove liste simpatizeri nacista no pronašli su način da zaobiđu zakon. Stoga je JIOA odlučio ne provjeravati nijednog znanstvenika prije nego što ih dovedu u SAD i tek nakon što su stigli provjerili bi im prošlost. Također su u svojim zapisima izbrisali ili umanjili inkriminirajuće dokaze.





Wikimedia Commons - Ispitivanje rakete V-2 u Peenemündeu u Njemačkoj 1943. godine.

Nacistički znanstvenici u sjeni

Među znanstvenicima koji su regrutirani u operaciji Spajalica bio je i njemački raketni znanstvenik Wernher von Braun, koji je također prisiljavao zatvorenike koncentracijskog logora Buchenwald da rade na raketnom programu. Mnogi od njih umrli su od prekomjernog rada ili gladi, no Braun je nastavio i postao direktor NASA-inog Centra za svemirske letove Marshall.



Wikimedia Commons - Kurt H. Debus, bivši raketni znanstvenik koji je radio na V2 i postao NASA-in direktor, između američkog predsjednika Johna F. Kennedyja i američkog potpredsjednika Lyndona B. Johnsona.



"Kad im je nedostajalo dobrih tehničara, sam Wernher von Braun putovao je u blizini u koncentracijski logor Buchenwald, gdje je ručno birao robove koji će raditi za njega." dodala je Jacobsen. "On je sjajan primjer, jer se pitate gdje se dogovor s vragom stvarno dogodio u smislu njegove zabijeljene prošlosti", rekao je Jacobsen. "Američka vlada, posebno NASA, bila je toliko sučesnik u skrivanju njegove prošlosti." Jacobsen navodi da je Wernher von Braun gotovo dobio predsjedničku medalju tijekom Fordove administracije. Samo su upozorenja višeg savjetnika natjerala Ford da preispita odluku.
Po dolasku u države 1945. godine, von Braun radio je na raketnim pogonima u američkoj vojsci u Fort Bliss-u u Teksasu. Tamo je nadzirao lansiranje nekoliko probnih letova V-2. Von Braun prebačen je u NASA-u 1960. godine, gdje je pomogao agenciji da lansira svoje prve satelite u orbitu 20. srpnja 1969. godine, kao dio američkih napora da pobijedi u svemirskoj utrci. Do tog trenutka američki su ga dužnosnici već prihvatili kao neprocjenjivu vrijednost i ostatak je dana proživio u miru sve dok nije umro od raka gušterače 1977. godine.

Iako je zasigurno bio najpoznatiji njemački znanstvenik, gotovo svaki ključni odjel Marshallovog svemirskog letačkog centra bio je popunjen bivšim nacistima. Kurt Debus - bivši pripadnik SS-a nacističke Njemačke - vodio je mjesto lansiranja koje je danas poznato kao Svemirski centar Kennedy. Ostalima, poput Otta Ambrosa - omiljenog kemičara Adolfa Hitlera - suđeno je u Nürnbergu zbog masovnih ubojstava i ropstva, ali im je dano milost kako bi pomogli američkim naporima u istraživanju svemira. Taj isti čovjek kasnije je čak dobio ugovor s američkim Ministarstvom energetike.

Razotkrivanje Operacije Spajalica

Velik dio povijesti Operacije Spajalica ostaje nepoznat, ali najsuvremenije i najinformativnije djelo na tu temu je knjiga Annie Jacobsen iz 2014. godine. Tijekom posljednjeg dijela prošlog stoljeća novinari su pokušavali otkriti više o operaciji Spajalica, ali njihovi zahtjevi za dokumentacijom često su nailazili na odbijanje. Kad je konačno ispunjeno nekoliko zahtjeva, nedostajalo je bezbroj dokumenata. Mnogi njemački istraživači čiji su zločini povezani s holokaustom jednostavno ignorirani, nastavili su raditi na MK Ultra, strogo tajnom programu iza kojeg stoji CIA, čiji je glavni cilj bio stvoriti metodu kontrole uma koja bi se koristila protiv Rusa.

Branitelji operacije spajalica mogli bi tvrditi kako je JIOA samo nastojala dovesti benigne znanstvenike, ali to je očito pogrešno. 2005. godine Međuagencijska radna skupina koju je osnovao Bill Clinton utvrdila je, u svom konačnom izvješću Kongresu, kako se „navod da su oni [američka vojska i CIA] zaposlili samo nekoliko „trulih voćaka“ neće moći naći u novoj dokumentaciji. Prijetnja Hladnim ratom možda je uvjerila određene američke sile kako je davanje pomilovanja nacističkim znanstvenicima prihvatljivo, no je li Operacija Spajalica zapravo bila jedna od najvećih mrlja u američkoj povijesti - ili teška odluka koju je trebalo donijeti u ime napretka teško je prosuditi.

0 Komentara:

Komentiraj članak