RAZGOVOR

Zrinka Vianelli za volanom: Ne znam kako su taksisti došli na ovako loš glas

Gužva na dubrovačkim prometnicama. Ništa neobično. Pile kao ogledni primjer kaotičnog stanja čak i krajem turističke sezone. Agencijski autobusi prekriju plato, Libertasovi se pokušavaju suvereno progurati jer je to njihov teren i pravo, a užurbani taksisti čini se kako previše ne mare za gužvama. Jako dobro poznaju promet pa strpljivo vrebaju kako brzo pokupiti klijente i odvesti ih na željenu lokaciju.

Dubrovački taksisti već duži period priča su za sebe. Mogla bi se jedna dobra knjiga napisati o njihovim odnosima i podijeljenim svjetovima; tko je s kim u dobru, zašto se uopće svađaju, koliko ih ima, koje su boje, a još kako im Uber svojim dolaskom u grad pokušava uzeti dio kolača samo je pitanje vremena što će se dalje događati.

No, svim tim detaljima nije opterećena previše Zrinka Vianelli, jedna od rijetkih vozačica taksija na dubrovačkim ulicama.

Posao vozačice taksija u Dubrovniku nije joj prouzročio neugodnosti zbog neslaganja između pojedinih frakcija i prijepora oko Odluke o autotaksi prijevozu. Dapače, iznimno je zadovoljna radom u Udruženju obrtnika autotaksi prijevoznika, kolokvijalno nazvanom žutom taksiju, a dodala je kako smatra da pošteno rade i izvršavaju sve donesene odluke.

- Ne znam kako su taksisti došli na ovako loš glas. Često se u medijima objavljivaju negativne stvari, ali puno toga pozitivnog napravimo i pomognemo ljudima kao što je nedavno objavljeno da je jedan kolega besplatno prevezao bolesnu ženu do bolnice. Svakodnevno činimo takve stvari, ali o tome se manje priča – komentirala je Zrinka Vianelli koja je nakon šest godina rada na Sudu željela raditi nešto, kako je istaknula, "za sebe".

- Tako je slučajno ispala prilika da vozim taksi što je meni dobro došlo jer općenito volim vožnju pa sam se jednostavno odlučila na taj korak – prisjetila se Zrinka Vianelli kako je nakon što je sakupila sve moguće papire potrebne za dobiti dozvolu ubrzo i krenula s radom.

Bilo je to prije točno tri godine kada je počela voziti taksi kao prva žena u gradu koja je dobila samostalnu koncesiju.

- Ima još vozačica, a u Konavlima ih je čak sedam, osam koje već odavno voze, no u gradu su većinom muškarci – kazala je Vianelli koja je opisala svoja iskustva vozačice taksija, a njena priča ruši stereotipe o ženama za volanom.

Zrinka je kazala kako je oduvijek voljela vožnju, a kao djevojčica, jedva je čekala napuniti 18 godina i položiti vozački ispit. Uz to, istaknula je ona, prilika da vozi taksi dobro joj je došla jer je spojila nešto što doista voli raditi sa zarađivanjem.

No, priznaje kako posao nije lagan jer je skoro po cijeli dan u automobilu.

- Ponekad mi se čini kako sam više na prometnicama nego doma, ali tako je samo za vrijeme turističke sezone, a nakon toga je podnošljivo – govori 36-godišnja Zrinka koja je u poslu vozačice taksija u početku susretala s predrasudama kolega, no ističe kako su u tri godine shvatili da je dobra u svom poslu.

- Ima još uvijek onih koji misle da trebam biti doma kuhati, prati i čistiti, ali na osvrćem se na to. U počecima mi je bilo teško jer sam očekivala znatno negativnije reakcije od velikog broja muškaraca, ali zapravo nije bilo strašno. Oni samo smatraju da žena nije za automobila, no potrebno je stalno dokazivanje da se uvjere u suprotno – rekla je Zrinka Vianelli dodavši kako smatra da vozi bolje od pola svojih muških kolega.

Osvrnula se i na prometnice u Dubrovniku koje se često predmet kritike građana i vozača što potvrđuje i prilično velik broj prometnih nesreća.

- Ceste u gradu su loše, a posebno su problematične velike gužve oko povijesne jezgre. To je skroz neriješeno. Zna se dogoditi da vozimo od Ilijine glavice do Pila više od pola sata – prepričala je Zrinka Vianelli te izrazila zadovoljstvo s klijentima s kojima nikad nije imala nikakvih problema. Naprotiv, istaknula je kako je uvijek na neki način hvale.

- Možda je u Hrvatskoj atraktivno i neobično da žene voze taksi, no u svijetu je to sasvim normalno tako da se gosti i ne osvrću previše na mene. Budući da često vozim strance uvijek mi pričaju o svom životu i o doživljajima Dubrovnika. Nedavno sam vozila četiri žene iz Turske i njima je bilo posebno zanimljivo kako vozim taksi jer se s tim ne susreću u svojoj domovini – kazala je Zrinka. Ipak, odlučila je kako noću neće voziti jer smatra kako je nepotrebno da se susreće s neprijatnostima poput pijanih klijenata s kojim ne želi ulaziti u probleme.

U budućnosti, istaknula je, voljela bi voziti i dalje jer joj se ovaj posao jednostavno sviđa te je zadovoljna sa svim postignutim. Često kaže kako je potrebno da se konstantno dokazuje i daje sve od sebe, no naglasila je kako je tako manje-više u svakom poslu jer ljudi se trude prehraniti svoje obitelji i posvetiti se odabranom zanimanju najbolje što mogu.

- Mislim da sam svojim primjerom, uz rad i trud, pokazala da se može boriti protiv predrasuda da su žene loši vozači. Jednostavno se ne treba obazirati na negativne komentare koji su tu često da poljuljaju samopouzdanje i naruše koncentraciju – rekla je vozačica taksija Dubrovkinja Zrinka Vianelli poručivši svim ženama da pokažu koliko mogu i da ne odustaju. 

Komentiraj članak

Komentari