INTERVJU

ZLOČIN I KAZNA NA CRNOGORSKI NAČIN: Logorašima iz Morinja ostaje još samo prosvjedovati!

Zatočeni, mučeni, prebijani, zlostavljani i poniženi bivši logoraši s dubrovačkog područja nakon 23 godine ponovno na svojim leđima proživljavaju nepravdu. Iako se ništa ne može usporediti sa zločinima i zvjerstvima koje su pretrpjeli u logorima 'Morinj' i 'Bileća' tih ratnih godina, sramotan sudski proces koji se vodi protiv zlostavljača u Crnoj Gori ne ulijeva nadu kako će barem pravda nakon svega biti zadovoljena. Suđenje za zločine protiv ratnih zarobljenika međunarodni je problem, koji bi zbog ignorantskog stava institucija obje države mogao rezultirati jednom ružnom slikom uzalud podnesene žrtve te u konačnici u potpunosti iskrivljene povijesti.

RAZGOVARALA: Lucija Komaić

Zbog niza nepravilnosti u sudskom postupku logoraši iz Dubrovnika dogovorili su se kako će bojkotirati  suđenje u Podgorici, nakon čega će se zaputiti na međunarodna pravosudna tijela, kako bi na taj način pokušali istjerati pravdu. Njihova borba  protiv pravosudne nepravde započinje već u nedjelju, 24. ožujka, na graničnom prijelazu Debeli brijeg u 15:00 sati kada će održati mirni prosvjed upozorenja. Ovim povodom razgovarali smo sa Zlatkom Bagojem,  jednim od prvih 17 zatočenih u logoru Morinj i članom Hrvatskog društva logoraša srpskih i crnogorskih koncentracijskih logora, Podružnice Dubrovačko – neretvanske županije.


'Na početku ponovljenog suđenja pred Višim sudom u Podgorici, bivši rezervisti JNA Ivo Gojnić, Špiro Lučić, Boro Gligić i Ivo Menzalin izjasnili su se kako nisu krivi za ratni zločin počinjen nad civilima i zarobljenim hrvatskim vojnicima u koncentracijskom logoru Morinj 1991. godine. Viši sud u Podgorici ih je u siječnju 2012. godine osudio na ukupno 12 godina zatvora, ali je Apelacioni sud u srpnju prošle godine ukinuo tu presudu. Oni su optuženi kako su 1991. i 1992. godine zlostavljali zarobljene civile s područja Konavala, Župe Dubrovačke i Dubrovnika, kao i hrvatske vojnike koji su zarobljeni na ratištima oko Dubrovnika, i dovedeni u logor Morinj.
Nova ročišta u suđenju za zločine počinjene u  logoru Morinj započela su 19. ožujka na Višem sudu u Podgorici, a sudi se sada četvorici okrivljenika. Kolektivno ste se  odlučili  ne sudjelovati u toj pravosudnoj farsi. Koji su razlozi za to i tko je u ovom procesu zakazao u obrani vaših prava?

-  Cijeli proces moramo gledati kroz tri uključene strane. Tu su  interesi i aktivnosti Crne Gore, Republike Hrvatske, a  treća  strana smo mi,  koji smo žrtve počinjenih zločina. U ovom slučaju dogodilo se to da je ovo suđenje Crna Gora iskoristila kako  bi  u očima međunarodne javnosti oprala svoje 'šporke' ruke i kako bi se zemlja pokazala pred Europom i svijetom.  I to rade vrlo vješto, što je razumljivo, jer mi smo njima nebitni. Drugačije ni ne očekujemo. Ali naša, hrvatska strana, u tome im indirektno  pomaže.

Na koji način su hrvatsko pravosuđe i institucije pogriješili u ovom slučaju?

- Od samoga početka, kada su predani papiri Crnoj Gori  da se vodi postupak, napravljena je nedovoljna optužnica. Radi se o logoru kroz kojega je prošlo stotine ljudi i koji je bio među prvima u bivšoj Jugoslaviji. Prvi put je napravljena optužnica protiv samo šestorice ljudi, Republika Hrvatska na to nije reagirala. Nakon toga je Crno Gora provela istragu,  nakon čega  niti malo nije proširena optužnica. Dapače,  nisu uspjeli istražiti tko je bio zapovjednik logora Morinj  u jednoj Državi koja broji 600 tisuća stanovnika. Eto kakva je bila ta istraga.  Hrvatska ni na to nije reagirala.
Slika u članku
Barake u Morinju


Tijek suđenja je ipak bila najgora stvar. Crna Gora iz optužnice izbacuje civile i kaže kako je logor bio samo za ratne zarobljenike. Tamo su  bile čak dvije trećine civila, a oni zaključuju kako su to bili samo ratni zatvorenici, a polovica zatočenih bili su puki starci iz Konavala. Hrvatska ni na to nije reagirala.  Daljnji tijek, ponovno suđenje dovodi do toga da su  dvojica oslobođena, četvorica su ostala odgovorna, a dobili su kazne kao da su napravili malo veći prometni prekršaj.

Ovoj četvorici se ponavlja suđenje, valjda da i njih oslobode. Mi smo sad pozvani kao svjedoci, direktno su nas pozvali iz Crne Gore, iako su to trebali napraviti preko Hrvatske države, i zbog svega toga  mi smo prisiljeni ovako reagirati.

Dakle, jasan je način na koji Republika Hrvatska nije dovoljno stala u zaštitu vaših interesa i  nastojanju da se zadovolji pravda. No, koji je razlog za takvo postupanje?

- Mogu iznijeti svoje mišljenje.  Možda je razlog nenamjeran pa se radi o  nezainteresiranosti ili  nesposobnosti. A moguće je  i namjerno. Pod utjecajem  nekih većih međunarodnih interesa, NATO-a ili Europske unije,  kako bi se svi ti zločini  lijepo zaboravili  i bacili pod vodu. Nikoga ne prozivamo, samo izražavamo  mogućnosti.

Na kraju ste oštećeni najviše vi koji ste prošli svu tu patnju.

- Mi smo treća strana, žrtva naša, koja je omalovažena i to nas najviše boli. Ali ta naša žrtva, podnesena za našu Državu i naš narod je nama slava i svetinja, a rane koje danas nosimo su naša jedina odlikovanja.  I jako smo osjetljivi kad nam netko to omalovažava.



Kada ste  i gdje zarobljeni?

- Bio sam u prvoj skupini,  to je bila grupa prvih logoraša, tada je i osnovan koncentracijski logor. Nas je bilo 17.  Uhvatili su me na Mikulićima zajedno sa skupinom  dragovoljaca iz Dubrovnika . To je bilo 3. listopada, a nakon toga  su  i dalje dovođeni zarobljenici, većinom civili. Tu je sigurno bilo dvije trećine civila. Od toga veliki broj dobrih staraca preko 70 godina, a bilo ih je i preko 80.

A sudski proces sada isključuje kako su se u logorima nalazili civili?

Tako je. Zamislimo situaciju ako sutra dođe jedan, primjerice  Japanac u Hrvatsku i čita o povijesti. S ovakvim suđenjem mijenja se stvarna  povijest i ono što se dogodilo. Zamislite ovu sliku. Ok, bio je jedan logor Morinj, koji je, eto, bio isključivo za ratne zatvorenike, a ne za civile. Procesuirana su i osuđena samo četvorica, s minimalnim kaznama,  ako ih uopće osude. Oni će ispasti najvelikodušniji ljudi, ti Crnogorci što su nas napali i zatvorili. Dakle, nisu napravili ništa loše, nego su se ''brinuli'' samo o ratni zarobljenicima. To stvara sliku koja ne odgovara niti malo stvarnosti. Stvarnost je potpuno suprotna.

Dakle, na djelu je još jedno falsificiranje povijesti. Kakav je zapravo bio logor Morinj i uvjeti u njemu?

Logor Morinj je bio pravi klasični koncentracijski logor,  u kojemu su skupljani potpuno nevini ljudi, bez ikakvog razloga, dovedeni iz Republike Hrvatske.  To je bilo jedno mučilište. Ljudi su mučeni, prebijani i mlačeni. Mučeni su i samim načinom i uvjetima života. Hrane je bilo nedovoljno, toliko da sam smršavio 25 kila u 72 dana.  Što se tiče higijenskih potrepština, nije ih bilo uopće. I tvrdim kako je to bilo namjerno.  Primjerice, kad su nam dali deke za pokrivanje,  bile  su natopljene  vodom.

Je li to navedeno u optužnici, jesu li logoraši svjedočili o tome?

Nas logoraša  je na to suđenje pošlo sedamdesetak u svojstvu svjedoka. Svi smo mi dobru knedlu progutali, a  sigurno iza toga suđenja imali i noćne more nakon svega čega smo se bili prisiljeni prisjetiti. Bili smo u dilemi ići ili ne ići, ali većina nas je odlučila poći radi naše javnosti i kako bi se što bolje rasvijetlila istina.  A još je tu napravljeno oko 150  izjava koje smo dali u Dubrovniku. Puno toga je ispred suda u Crnoj Gori rečeno, ali u procesu i načinu suđenja je to ispalo nebitno.


Uhićenje prve skupine morinjskih zatvorenika, prva skupina snimljena je na Prevlaci prije nego su se ukrcali na brod za Morinj.


Komentiraj članak

Komentari