Svijetla sfera

Zašto kuglaste munje i danas predstavljaju djelomičnu zagonetku?

Kuglasta munja je svijetla sfera koja se javlja za vrijeme oluje. Najčešće je crvena, ali se pojavljuje i u drugim bojama: žutoj, zelenoj, bijeloj i plavoj. Veličine su joj različite, a srednji promjer je oko 25 centimetara. Za razliku od običnih munja, kuglaste munje se sporo kreću, horizontalno sa zemljom. Mogu zastati i promijeniti smjer kretanja, a traju i do 5 sekundi. Osobine kuglastih munja vrlo se mijenjaju od slučaja do slučaja, te se smatra da postoje razne vrste ovih munja. Danas se vjeruje da samo jedna teorija ne daje objašnjenje svih tipova kuglastih munja u prirodi.

I pored brojnih nastojanja, samo neke vrste kuglastih munja su djelimično realizirane u laboratorijskim uvjetima. Među ovima su slabo svjetleće kugle, nastale poslije udara obične munje u neke materije. Nikola Tesla nekoliko puta spominje sličnu pojavu, izazvanu udarom varnice ili strujnice u drveni predmet. Po novijim teorijama, kuglasta munja je u stvari područje plazme stvoreno u prirodi električnim pražnjenjem. Najnovija istraživanja i proračuni pokazuju da je život jedne kuglaste munje nemoguće objasniti energijom koju ona može sadržavati u trenutku nastanka, već da se za njeno održavanje mora dovesti spoljna energija. Pretpostavlja se da se ova energija dobija od prirodno stvorenog elektromagnetskog polja. U početku mala područje ioniziranog plina, obrazovanog prethodnom munjom, ili nekom drugom električnom pojavom za vrijeme oluje, povećava se na račun energije spoljnog elektromagnetskog polja. Promjer plazmene sfere određuje učestanost spoljašnjeg polja, te tako dolazi do rezonanse.

Najčešće dimenzije vatrenih kugli zahtjevaju elektromagnetska polja od 35 do 100 cm valne dužine. Po ovoj teoriji pretpostavlja se da određenu ulogu igraju stojeći valovi, nastali odbijanjem nastalih prirodnih elektromagnetskih valova Zemlje. To je djelimično provereno eksperimentalnim putem, ali još ima dosta problema na koje ni ova teorija nije dala zadovoljavajuće odgovore. Utvrđeno je da je za osržavanje grudve plazme u zraku, potrebna snaga elektromagnetskog polja reda 500 W, što je znatno ispod mogućih snaga pri električnom pražnjenju. Međutim, malo je poznatog o prirodnim elektromagnetskim valiovma, pa se na osnovu ograničenih podataka ne može zaključivati.

Teslina hipoteza o nastanku i održavanju vatrenih kugli sadrži neke pretpostavke koje se sreću i u najnovijim teorijama, ali nosi i obilježja doba u kome je nastala. Tako, na primjer, po Tesli i Kapici, prvobitna energija jezgre vatrene kugle nije dovoljna za održavanje kuglaste munje, već je za to potrebno dovođenje spoljnje energije. One crpe energiju iz drugih munja, koje prolaze kroz prostor jezgra vatrene kugle, a koncentraciju energije objašnjava otpornošću jezgre, odnosno većom sposobnošću razređenog plina u jezgri da apsorbira energiju od ostalog zraka kroz koji prolazi pražnjenje. U prirodi je manja vjerovatnost prolaska više munja kroz jezgru kuglaste munje, pa je logičnija Kapičina teorija o djelovanju drugih munja preko elektromagnetskog polja i stojećih valova koje one stvaraju. U Teslinim eksperimentima moguće je da češće dolazi do “prelaska” više docnijih munja preko jezgre kuglaste munje.

Članak u cijelosti pročitajte OVDJE.

Komentiraj članak

Komentari