Arapaima gigas

UGROŽENA VRSTA Velika potražnja za mesom čudovšta iz Amazone

Arapaima gigas je jedna od najvećih vrsta slatkovodnih riba na svijetu. Živi u rijekama Amazone i Orinoca u Južnoj americi te može dosegnuti dužinu veću od 2.5 metra i težinu do 200 kilograma.

Ima torpedni oblik tijela sa suženom glavom i velikim ustima što ju čini vrlo efikasnim predatorom. Njena prehrana se sastoji od gotovo svega što može uočiti, poput: manjih riba, rakova pa čak i ptica koje se nalaze na površini vode. Zanimljiva karakteristika ove vrste je ta da ima sposobnost disanja na način da guta atmosferski zrak koristeći pri tome labirintni  organ, laički objašnjeno to je prokrvljena tvorevina smještena u šupljinama gornjih ždrijelnih kostiju koja je povezana s usnom šupljinom. Takva prilagodba joj omogućuje preživljavanje tijekom suša, kada je koncentracija otopljenog kisika u vodi niska.

Prema FAO-u potražnja za mesom arapaime je u velikom porastu što dovelo do prevelikog izlova te se danas arapaima smatra ugroženom vrstom. S obzirom da je vrlo popularna riba za sportski ribolov, u državama poput Brazila,  arapaima se mora zakonom vratiti u vodu nakon što je ulovljena. Samo je domorocima dopušten lov ove vrste za prehranu.

Smatra se da arapaima ima veliki potencijal u akvakulturi, upravo zbog velike potražnje na tržištu  te jer sadrži prednosti poput: brzog rasta, fileta bez kostiju, otpornost na nisku koncentraciju kisika i prilagodbu da se hrani peletima hrane. Međutim neki od glavnih problema nisu riješeni do kraja, a to je ciklus razmnožavanja u zatočeništvu. Prema podacima FAO-a, za sada se većina uzgoja odvija u Peruu i Brazilu na tradicionalan način u ribnjacima. Intenzivno se radi na reprodukciji i uzgoju u recirkulacijskim sustavima te se čeka napredak u tom području što bi uvelike oslobodilo pritisak na populacije arapaime u divljini!

Priredio Mario Prečanica, student 2. godine Diplomskog studija „Marikultura“ Sveučilišta u Dubrovniku.

Izvor slike: Pokušaj reprodukcije Arapaime gigas u recirkulacijskim sustavima u Institutu za Slatkovodnu ekologiju i kopneno ribarstvo.

Komentiraj članak

Komentari