UDBA: Morali smo stati nakon što smo se obrukali u Italiji

U domovinu se vraća Udbin šef osuđen za ubojstvo Đurekovića, čovjek koji je gradio i SIS i HIS i RH, Šuškov čovjek od povjerenja, piše Express.hr

Josip Perković dočekao je i taj dan, odsluženje doživotne kazne zatvora u Njemačkoj zamijenit će odsluženjem 30 godina zatvora u Hrvatskoj. Bivši šef Službe državne sigurnosti (SDS) u SR Hrvatskoj, a potom kao čovjek od povjerenja Gojka Šuška osnivač SIS-a u Republici Hrvatskoj, te do penzije službenik u HIS-u Miroslava Tuđmana, na dugogodišnju kaznu zatvora pravomoćno je osuđen u svibnju 2018. Njemačko pravosuđe njega i Zdravka Mustača, u 80-ima šefa saveznog SDS-a, proglasilo je krivima za organiziranje likvidacije emigranta Stjepana Đurekovića u Njemačkoj 1983. Perkovića je u pravosudnom postupku i u Hrvatskoj i u Njemačkoj zastupao odnosno pratio odvjetnik Anto Nobilo, koji je pola godine nakon pravomoćnosti presude objavio knjigu "Obrana hrvatskog kontraobavještajca Josipa Perkovića na njemačkom sudu". 

A u njoj navodi, između ostalog, da se činilo da tog dana prije 36 godina nitko u SDS-u/SDB-u tog nije imao pojma da je Stjepan Đureković upravo ubijen u Wolfratshausenu. Ivan Lasić bio je krajem srpnja 1983. tek četiri mjeseca u Beogradu, od čega je na mjestu šefa odjela za emigraciju saveznog SDB-a, odnosno Udbe za cijelu Jugoslaviju, bio tek dva mjeseca. Lasić je na suđenju Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču u Münchenu opisivao na koji način je primio informaciju o ubojstvu: "Sutradan nakon ubojstva nazvao me kolega iz vanjskih poslova i rekao da mi je danas jedan manje. Upitao sam što, a on je odgovorio da je ubijen Inin direktor, a da Nijemci otvoreno optužuju nas kao Službu". 

Suca Manfreda Daustera zanimalo je tko je bio tip koji mu je to javio. "Sreten Aleksić, načelnik II. uprave SID-a", odgovorio mu je Lasić. SID je bila obavještajna agencija Ministarstva vanjskih poslova Jugoslavije i, ako bi bilo točno da je Udba organizirala ubojstvo, vrlo je neobično da vrh odjela za emigraciju Udbe za ubojstvo Đurekovića doznaje iz vrha "službe" Ministarstva vanjskih poslova. Lasić je otišao to odmah osobno javiti Stanetu Dolancu, jugoslavenskome ministru unutarnjih poslova i tad najmoćnijem političaru. "Što je s ekipom?", bilo je prvo što je rekao Dolanc na vijest, da bi potom zabrinuto nastavio: "Nijemci će dići veliku galamu". Dodao je kako je "govorio Franji Herljeviću (svojem prethodniku) da moraju prestati s ubojstvima, i to naročito nakon što smo se obrukali s onim djetetom u Italiji". To "s tim djetetom u Italiji" odnosilo se na ubojstvo iz kolovoza 1972. Stjepana Ševe, njegove supruge Tatjane i njezine kćeri, njegove pokćerke Rosemarie Bahorić, koja je tad imala samo devet godina. Tijekom gotovo pola stoljeća od ubojstva u nekoliko navrata se kao ubojicu imenovalo Vinka Sindičića. Bio to on ili ne, ubojica je tog dana bio s obitelji u automobilu. Prvo je ustrijelio Stjepana, potom suprugu, a onda s dva hica u glavu i djevojčicu. Bilo je zanimljivo čuti na sudu da je ubojstvo cijele obitelji, kao zločin i sramota, proganjalo sam državni vrh Jugoslavije i više od desetljeća poslije. Što se tiče Dolančeve reakcije na vijest o ubojstvu Đurekovića, to se nije uklapalo u sliku po kojoj bi Dolanc odobrio ubojstvo Đurekovića. 

Više pročitajte ovdje.

Komentiraj članak

Komentari