Nova studija

Tri presudna pitanja o djeci i koroni: Znanstvenici na pragu rješenja velikog misterija Covida

‘Velika većina djece nema simptoma ili su oni vrlo blagi, no ona ipak mogu igrati važnu ulogu u širenju infekcije kroz zajednicu‘

Djeca mogu u svojim nosevima nositi koronavirus i do tri tjedna, pokazala je studija iz Južne Koreje, piše BBC, a prenosi Jutarnji list. 

Ranije studije pokazale su da velika većina djece uopće nema ili ima tek blage simptome bolesti. No, najnovija istraživanja rasvjetljavaju dosad neriješeno pitanje koliko je vjerojatno da će djeca prenijeti virus ostalima.

Ova studija naglašava važnost društvenog distanciranja i dobre higijene kad se djeca budu vraćala u škole.

Predsjednik Kraljevskog koledža pedijatara i zdravlja djece, profesor Russell Viner, objašnjava da postoje tri odvojena, ali povezana pitanja o djeci i Covidu-19: Mogu li djeca dobiti virus, koliko često se zaraze te prenose li virus na druge?

I dok pouzdano znamo da se djeca mogu zaraziti virusom, profesor Viner kaže kako testovi na antitijela pokazuju da je manje vjerojatno da će se zaraziti nego odrasli - pogotovo se to odnosi na djecu mlađu od 12 godina. Također, znanstvenici su uvjereni da će se djeca znatno rjeđe razboljeti i ako se zaraze, a mnogi neće uopće pokazivati simptome. To je potvrdila i jedna britanska studija objavljena u petak.

No, o trećem pitanju najmanje se zna i to je ono što pokušava istražiti studija iz Južne Koreje.

Što kaže studija iz Južne Koreje?

U istraživanju je sudjelovalo 91 dijete te je ustanovljeno da se čak i kod onih koji nisu imali nikakve ili vrlo blage simptome, u brisu nosa mogu pronaći tragovi virusa čak i tri tjedna kasnije.

Činjenica da se virus može detektirati u nosu, zaključuju znanstvenici, dokaz je i da se može prenijeti dalje.

Zbog načina na koji je Južna Koreja testirala, tražila i izolirala slučajeve, čak i one bez simptoma, ta ja zemlja najbolje mjesto za analizu ove dobne skupine.

Jednom kad bi se identificirali i izolirali slučajevi, pacijenti su bili višekratno testirani sve dok ne bi više bilo tragova virusa. Studija je zbog toga mogla dati neke nove informacije o djeci kao nosiocima virusa i njihovoj mogućnosti da ga prenesu dalje.

Međutim, baš kao i drugim studijama, i ovoj još nedostaju neki dijelovi da bi slagalica bila potpuna.

Doktorica Roberta DeBiasi, glavna pedijatrica iz dječje bolnice u Washingtonu kazala je da bi bilo 'nelogično misliti da djeca nemaju nikakvu ulogu u prijenosu virusa' s obzirom da mogu biti nosioci. No, profesor Calum Semple sa Sveučilišta Liverpool kaže: - Prisutnost genetskih materijala virusa u respiratornom traktu ne smije se izjednačavati s transmisijom, posebno kod ljudi koji nemaju neke posebne simptome poput kašlja ili kihanja.

Što možemo zaključiti?

Logika nalaže da su i djeca i odrasli bez ili s vrlo blagim simptomima koji ne kašlju i ne odašilju virus u okolinu, vjerojatno manje zarazni, a djeca općenito obolijevaju od blažeg oblika bolesti.

No, velik broj asimptomatskih ljudi i dalje može imati značajan utjecan na stopu infekcije. A kako naglašava profesor Viner, zatvaranje škola također nije neutralno rješenje jer predstavlja posebnu vrtu rizika - rizik za dječji razvoj, obrazovanje i mentalno zdravlje.

I dok pitanje koliki točno rizik djeca predstavljaju ostaje otvoreno, dati odgovor na njega bit će ključno za sprečavanje budućih zaraza.

Doktorica DeBiasi vjeruje da 'velika većina djece nema simptoma ili su oni vrlo blagi, no ona ipak mogu igrati važnu ulogu u širenju infekcije kroz zajednicu'.

Komentiraj članak

Komentari