Situacija

TEŠKA SEZONA Dubrovački vlasnik hostela: 'Nisam budala da radim, tlak mi je 6000, ma tko će to doći na ljetovanje u Grad?!'

Dalmatinski hosteli su pred zatvaranjem.

Slobodna Dalmacija je između ostalih pričala s vlasnikom hostela Dubrovnik.

- Skoro nitko ne radi, možda neki tek rijetki koji misle da će biti posla. A neće ga biti. Ono na vijestima su informacije za budale. Da netko može povjerovati da će gosti doći na način "otvorit ćemo koridore"?! Ekonomska situacija je u cijelom svijetu katastrofalna. Devedeset posto gostiju u Dubrovnik dolazi avionom, a aviona nema niti će ih biti. Avioprijevoz će se, prema nekim informacijama, oporaviti tek 2024. i vratiti na razinu 2019. Gosti u mom hostelu su 90 posto iz Velike Brianije, iza njih su Australci, a svi ostali su 4-5 posto – nabraja Čulić, rezolutno odgovarajući na upit hoće li raditi.

 

- Ma kakvi, nema šanse. Pa nisam budala! Tko će rezervirati? Pa ja moram upaliti bojler od 5000 litara, to mi je svaki dan tisuću kuna samo tople vode. Da ga upalim, a da ga nitko ne koristi. Za koga? Na vijestima govore kako u Hrvatskoj boravi 30 tisuća gostiju. To su vam ovi političari koji dođu u Dubrovnik, spavaju u hotelima, pa su prijavljeni. Ili Slovenci, koji mahom imaju kuće po Hrvatskoj. Ma dajte, molim vas – uzrujano će Čulić.

- Svatko tko je normalan misli ovako. Jedino nadobudni političari misle suprotno ili jadni ljudi koji su digli kredite, uredili, pa sad moraju bankama vraćati novac i misle kako će im netko doći. Takvi će sami sebe ukopati. E, njih mi je istinski žao... Bolje bi im bilo da prelome i odustanu. Nema tu nikakve logike – Amerikanci, Australci i Britanci neće doći. Nema šanse. Završio sam ekonomski fakultet, sjećam se, prva lekcija mi je bila da hotel, kako bi poslovao na nuli, šest mjeseci mora imati 100 posto popunjenost ili 365 dana 50 posto. Hostel "Dubrovnik" je, srećom, moje vlasništvo, zgrada moga djeda, pa ne plaćam najam. Samo struju i ostalo što potrošim. Imam dvije gospođe koje rade s nama i imaju plaću cijelu godinu, neka nismo sve to vrijeme otvoreni. Ali neka, nije mi žao, davat ću im plaću dok god su žive. Dobro, neću moći ako ova kriza potraje dovijeka, ali mogu im dati plaću sljedećih pet, šest godina – gorljivo će Čulić, priznajući kako ga obuzimaju crne misli produži li se ova priča s koronom.

- Ako virus ostane, budućnost za hostele neće biti bajna. Dijele se sobe, kupaonice... Nestat će takva kultura življenja, možda zauvijek bude gotovo s hostelima.

 

- Sve što gledamo na vijestima je šarena laža. Tlak mi se diže na 6000. Tko će to doći na ljetovanje u Dubrovnik?! Neki dan sam išao kroz Neum, maltretirali su me na jednoj i drugoj granici po pola sata, govorili kako ne smijem stati u Neumu. Pa i inače turistima ne možemo objasniti zašto zapinju u Neumu po dva, tri sata. Oni ne shvaćaju da iz naše države moraju proći kroz drugu državu kako bi opet došli kod nas – kaže Denis Čulić.

Više pročitajte OVDJE.

Komentiraj članak

Komentari