Pročitajte što se dogodilo

SVI SU KRILI OVU MRAČNU TAJNU: CERN ne služi onome čemu svi vjeruju da služi!

Dr. Edward Mantill, fizičar iz CERN-a u Genevi u Švicarskoj, koji se specijalizirao za istraživanja o subatomskim česticama i njihovom međusobnom djelovanju, rekao je da CERN ne služi onome čemu mnogi vjeruju da služi.

Sigurno znate da se u CERN-u nalazi Veliki sudarač čestica (LHC), ogromni znanstveni instrument promjera 30 kilometara koji se navodno koristi za istraživanje postanka svemira. Međutim, to nije prava namjena ove strojevi. Ona je dizajnirana kako bi otvorila portal u drugu dimenziju.

Zamislite naš svemir kao stranicu knjige, kao dio mnogo većeg skupa svemira povezanih koricama, odnosno dimenzijama. Svaka od stranica krije svoju posebnu priču i nijedna nije u kontaktu s drugom stranicom kao što tintu s papira ne prelazi na narednu niti bilo koju drugu stranicu. Dakle, svaka stranica je svemir za sebe.

Istraživanja ovakvog fenomena su započela još šezdesetih godina prošlog stoljeća, a mislilo se da univerzumi ne mogu ostvariti kontakt jedan s drugim sve do osamdesetih godina. Tada je uloženo nekoliko milijardi dolara u istraživanje ideje da dovoljno velika količina energije u maloj oblasti može probiti stranicu i omogući nam da virnemo u drugi svemir.

Mnogi znanstvenici su bili zabrinuti zbog tog projekta, ali su odlučili da istraju s tom idejom u ime znanosti. Tako je nastao CERN, a glavni zadatak je bio da se portal otvori i zatvori čisto da bi se dokazalo da je to moguće.

Pojavila se pohlepa za saznanjem o tome čega sve ima u novom univerzumu i uložene su ogromne sume novca u ovaj projekt. Javnosti je izložena službena priča o “razumijevanju svemira”, dok je prava istina sakrivena.

Skupina znanstvenika koja radi u CERN-u se naziva Obitelj i mijenja se s vremena na vrijeme pošto neki članovi umiru ili odlaze u mirovinu. Dr Mantill je član Obitelji i ispričao je što se dogodilo prošlog četvrtka:

“Bio je to običan dan. Bila su zakazana dva sudara u LHC-u, jedan u 9 ujutro i drugi u pola 7 popodne. Oba su prošla odlično i eksperimenti su označeni kao uspješni.

Oko 7 popodne, tim je napustio sobu za promatranje, a stroj je stavljena u stanje pripravnosti. Zatim sam dobio poruku na svom pageru u kojoj je pisalo “dnevna soba”. Primijetio sam da je i dr Celine De Accor također dobila poruku. Uputili smo se u ovu posebnu prostoriju u kojoj su se donosile ozbiljnije odluke.

U sobi je bio čitav tim, a na čelu stola je sjedila mlada ambiciozna fizičarka po imenu Sandra O’Reilly. Nju zovemo Otac zato što ona zadaje naređenja čitavom timu Obitelji. Raspoloženje je bilo prilično napeto. Ona je u jednom trenutku rekla “Danas ćemo probati sa 40 teraelektronvolta”.

Njene riječi su izazvale potpunu tišinu, a zatim su se uzbunili dr Aikawa i dr De Acor, rekavši kako stroj ne bi mogao podnijeti toliku energiju. Svi prosvjedi su ignorirani. O’Reilly je rekla: “Sastajemo se u kontrolnoj sobi u 22h”. Napustili smo dnevnu sobu u potpunoj tišini.

Ukoliko stroj ne bude mogao podnijeti toliku energiju, uništit mašinu vrijednu nekoliko milijardi dolara, dok ćemo inače, možda konačno uspjeti otvorit portal. U 22h smo se okupili u kontrolnoj sobi i započeli eksperiment.

Puštena je prva čestica, a zatim i druga. Energija je sve više rasla dok u jednom trenutku nije dosegla 40 TeV. Kada su se oblaci čestica mimoišli, prvo smo primijetili da je temperatura u prostoriji porasla i počeli smo paničimo. Netko je uzviknuo “Zaustavite stroj! Doći će do eksplozije! “. Međutim, O’Reilly je rekla “Čekaj!”. Ona je pokazala na temperaturu jezgre, koja je bila sasvim normalna.

Zatim smo se svi okrenuli i pogledali u termostat prostorije na kom je sada pisalo 35 stupnjeva, iako smo započeli sa 20 stupnjeva. “Započnite sudaranje”, uzviknula je. U trenutku sudara, zasljepljujuća svjetlost je obasjala sobu, a temperatura se vratila na 20C. Nismo mogli vidjeti čak ni prst pred okom.

Odjednom smo čuli stravičan vrisak. “Jeste li svi dobro?”, Pitala je Celine. Ja sam uzvratio da sam dobro. Svi članovi Obitelji su počeli da se javljaju dok su naše oči pokušavale da se priviknu na svjetlost.

Uz zvuk nakon pritiska gumba za izvanredne situacije, prostoriju je obasjala crvena svjetlost. Mogli smo razaznati sjene, ali ne i odlike osobe. Prošlo je 2 minute, a O’Reilly se nije oglasila. Nije joj bilo ni traga ni glasa. Otvorio sam izlaz za izvanredne situacije i izašao do kutije s osiguračima da isključim svjetlo i vratim normalno osvjetljenje.

Otrčao sam natrag u kontrolnu sobu i primijetio sam da ništa u prostoriji ne fali, osim što O’Reilly nije sjedila na svom mjestu. Tamo gdje je sjedila su ostali samo njen nakit i njena odjeća, ali njoj nije bilo ni traga ni glasa. Nestala je".

Komentari

Komentiraj članak

Komentari