OTVORENO PISMO

SPLITSKI TAKSIST PIŠE PREMIJERU 'Trebali ste štititi zakone ove države'

Splitski taksist Rino Mršić uputio je otvoreno pismo premijeru Andreju Plenkoviću koje prenosimo u cijelosti.

Poštovani premijeru,

Svjestan sam da puno ljudi ovakvim pismima pokušava neki problem prinijeti vašoj pozornosti, u nadi da ćete im moći pružiti prijeko potrebnu pomoć. Moram priznati da je to zasigurno posljednja stanica i način kako bi netko iskazao svoje razočaranje i pokušao doći do rješenja.

Baš sada, kada pišem ovo pismo, stigao sam i sam do zadnje stanice i nemam drugi izbor.
Moji problemi, kao i problemi mnogih obitelji leže u nesigurnim uvjetima za život. Zbog toga obitelji sve češće odlaze van Hrvatske, a u većini slučajeva, pa tako i u mom – samo jedan roditelj. Kad imate djecu, nemate izbora: novac za hranu, odjeću, režije, školu mora se smoći, makar to značilo da ćete obitelj vidjeti samo svakih par mjeseci. Moramo propustiti njihov život, da bi ga uopće imali.

Znam da se trenutno vodi velika rasprava o demografiji i o poraznim brojkama, pa vas želim konkretno upozoriti da je meni i za još 2500 kolega taksista, obrtnika, vjerojatno i jedinog zaposlenog u obitelji, učinjena velika nepravda i zadan udarac na samu egzistenciju.

Siguran sam da ste upućeni u čitavu priču, jer ste i sami, kao i resorni ministar Butković, izjavili da naša nelojalna konkurencija u Hrvatskoj dvije godine posluje ilegalno, pa neću dužiti s iznošenjem činjenica. Trebali ste štititi zakone ove države, a ne donositi nove kako bi se pogodovalo interesu strane kompanije. Trebali ste zaštititi 2500 obrtnika, koji su plaćali sve licencije, dozvole i poreze državi, koja im je zauzvrat život učinila kalvarijom. Možete li stati pred našu djecu i objasniti im zašto tatu vide samo preko Skypea, iako je pošteno i predano radio svoj posao?

Pišem vam ovo iz inozemstva, gdje radeći provodim zimu, jer svoju peteročlanu obitelj više ne mogu prehraniti ni svojoj djeci biti potpora u životu, pa čak ni osigurati da ovaj Uskrs imamo zajednički ručak. Te osnovne uvjete nemamo ni ja ni mnogo mojih kolega. Vi ste nam ukrali dostojanstvo, mogućnost da budemo uz svoju obitelj i, da se vratim u 90-te sa sviješću u kakvoj sam situaciji danas, ne znam bih li to s 20 godina ponovno branio. I dalje želim živjeti u Hrvatskoj i svojoj djeci ugraditi onaj osjećaj ponosa koji nas je nosio kroz Domovinski rat, ali ne ako će država od njih napraviti jeftinu radnu snagu.
Vas nakon pozicije premijera vjerojatno čeka dobar položaj u nekoj instituciji EU i neće vam se duša kidati kad ne možete dijete poslati na školski izlet, jer ste već posudili novac za struju od svih koje znate, bar da imaju kako navečer napisati zadaću. Vaš sin nikada neće prešutjeti taj izlet, jer zna da nemate, da vas ne rastuži.

Jesam li ovo pismo trebao pisati drhtavom rukom da bi ga Vlada shvatila ozbiljno?
Očekujem da nam se obratite, kao premijer, kao čovjek i kao otac, i kažete nam zašto nas i našu djecu tjerate iz Hrvatske, a one koje ostaju prepuštate na milost i nemilost inozemnim privatnim interesima. Ako već ne želite zaštititi ni nas ni zakone, bar to konačno otvoreno priznajte.

Hvala,
Rino Mršić

Komentiraj članak

Komentari