SPLITSKA UDRUGA 'NAŠ SVIJET' IZIGRALA RODITELJE DJECE S POTEŠKOĆAMA U RAZVOJU Ni predsjednica ni tajnica koje provode terapiju nemaju licencu za rad

Možete li zamisliti kakav je osjećaj kada imate dijete s teškoćama u razvoju? Cijeli svijet vam se ruši, želite pomoći svom djetetu na sve moguće načine, proradi u vama neka skrivena lavovska snaga, piše Splitski dnevnik.

A sada zamislite da netko iskoristi i vas i vaše, dijete za svoj osobni interes? E tada bi se ta lavovska snaga usmjerila u smjeru zaštite kako svoga djeteta tako i druge bolesne djece od ovakvih osoba. Upravo to je napravila Tea Carić majka male Lorelei Planjar iz Staroga Grada na Hvaru.

Ali kako bi vam stvari bile jasnije idemo iz početka. Lori kako je zovu iz milija, rođena je 12. lipnja 2014. u rodilištu splitske bolnice. Sretnim roditeljima, Tei Carić i Đoniju Planjaru, na dan poroda rečeno je kako je s bebom sve u najboljem redu, ali je ostavljena na Neonatologiji jer se sumnjalo na običnu infekciju. Međutim, dan poslije uslijedio je pravi šok. Lori je dijagnosticirana tetralogija Fallot, prirođena srčana mana.

Nećemo vam nabrajati što je sve prošla ova obitelj, od operacija u Austriji do borbe s hrvatskim sustavom koji im kao ni većini djece nije želio pokriti ni dio troškova liječenja, ali to je sada sve iza njih jer je Lorelei sada velika i živahna curica. Ipak ono što je slijedilo u vremenu oporavka ono je što je Teu kao majku nagnalo da digne svoj glas i da se pobuni zbog nepravde.

Naime, mala Lori je neko vrijeme kasnila u razvoju, a ni nakon drugog rođendana nije puno govorila.

“Znala sam da nije autizam, ali kako nije govorila odlučila sam da potražim logopeda koji će joj pružiti stručnu pomoć”, kaže nam Tea i sama liječnica u Domu zdravlja u Starom gradu na Hvaru, trenutačno specijalizantica interne medicine u KBC-u Split. Suprug Đoni je, s druge strane, liječnik opće medicine u Starom Gradu.

Udruga Naš svijet u početku je izgledala kao najbolje rješenje

Na savjet svoje prijateljice Tea je odlučila potražiti pomoć i put je naveo u Centar Naš svijet. Rehabilitacijski centar Naš svijet iz Splita brine o djeci s različitim razvojnim teškoćama. Osnovan je u cilju promicanja, razvitka i unapređenja rada s djecom s teškoćama u razvoju.

“Tada sam prvi put upoznala Ivanu Skuzin koja se predstavila kao defektologinja koja mi je savjetovala kako će ona raditi s mojim djetetom, jer logopeda treba tražiti tek kada dijete progovori i ako ima mane u govoru. Lori je počela dolaziti u Udrugu i tamo je na terapije odlazila pune dvije godine dok nije krenula u vrtić”,  kaže mama Tea.

Promjena nije bilo, a Lori je tek počela napredovati nakon što je u vrtiću počela odlaziti kod profesora Dragana Lisice, logopeda predškolskog uzrasta, inače poznatog logopeda Dječjih vrtića 'Cvit Mediterana'.

Tea kaže kako nikada nije sumnjala u rad udruge ni njihove zaposlenike, upoznala je i predsjednicu Katiju Borčić i sve joj se činilo u redu, ali to je zapravo bio početak jedne duge priče koja još traje.

“U jednom slučajnom razgovoru među mamama čula sam kako netko spominje kako postoji fakultet u Međugorju te da se tamo školovala Ivana Skuzin naša defektologinja. Zamolila sam prijateljicu da provjeri i doznala nešto što me šokiralo. Osobe koje završe taj fakultet nemaju priznatu licencu za rad u Hrvatskoj.”

Dakle predsjednica Centra Naš svijet Katija Borčić, ali i tajnica Ivana Skuzin zapravo su odgojiteljice i senzorno integracijske pedagoginja, što im daje mogućnost prepoznavanje bolesti , ali ne i liječenja. Ivana Skuzin završila je defektologiju u Mostaru, ali sa svojom diplomom nema pravo na rad u Hrvatskoj jer joj ona nije priznata. Naime, kako bi mogla raditi potrebno je da položi razliku 15 predmeta, a ona je položila tek polovinu što je ustvrdio inspekcijski nadzor.

“Uvidom u evidenciju postupaka za priznavanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija koje ova Agencija obavlja u svrhu omogućavanja pristupu tržištu rada, utvrdili smo da je gospođa Skuzin stekla svoju inozemnu kvalifikaciju na akreditiranoj privatnoj instituciji u BiH. Povodom zahtjeva dotične za priznavanje njezine stečene inozemne kvalifikacije, Agencija za znanost i visoko obrazovanje je stranci izdala pozitivno rješenje 2014. godine.

Nadalje, prema evidenciji, gospođa Borčić nije podnijela zahtjev za priznavanje inozemne kvalifikacije ovoj Agenciji (Nacionalnom ENIC/NARIC uredu).

Uz gore navedeno moramo napomenuti da rješenje o priznavanju koje izdaje Agencija za znanost i visoko obrazovanje po provedenom postupku ne predstavlja ujedno i dozvolu za rad u reguliranoj profesiji(pa tako ni u predmetnoj profesiji). Naime, prema Zakonu o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, sve osobe koje žele pružati usluge obavljanjem određene regulirane profesije u Republici Hrvatskoj, a stručnu kvalifikaciju su stekle u inozemstvu, dužne su se obratiti nadležnom tijelu (profesionalne udruge (komore) ili nadležna ministarstva) koje odobrava pristup obavljanju određene regulirane profesije u Republici Hrvatskoj za provođenje postupka priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija. Iz svega navedenog jasno proizlazi da osoba, samo s rješenjem o priznavanju inozemne visokoškolske kvalifikacije, ne može obavljati rad u reguliranoj profesiji u RH, te Vas stoga ljubazno molimo da se za daljnje informacije obratite nadležnom ministarstvu odnosno nadležnoj komori.“ Poručuju iz Agencije za visoko obrazovanje, a jednako zaključuju u Ministarstvu obitelji i socijalne politike koji dodaju kako Ivana Skuzin ne može raditi kao defektolog jer za to nema licencu.”

Unatoč svemu navedenom Borčić i Skuzin osnovale su Rehabilitacijski centar kako navode da bi djeci omogućili adekvatne terapije i zato što većina mališana ostane izgubljena u sustavu. Okupile su oko 50 članova, dobile su prostor od grada koji je bio u derutnom stanju, roditelji su financirali uređenje, ušle su u proračun grada i županije, a i roditelji su sa svojim članarina pomogli financiranju njihovih plaća. I nitko nikada nije provjerio kakve diplome imaju da rade s bolesnom djecom, a kako kažu i u Ministarstvu i u Agenciji za razvojnu edukaciju nemaju one koje su potrebne. Dakle imaju samo potvrdnice koje se kvalificiraju kao diplome, što bi u ovom slučaju značilo da terapije djece s posebnim potrebama rade tete u vrtiću, a ne stručne osobe koje su njima potrebne.

Više pročitajte ovdje.

Komentiraj članak

Komentari