INTERVJU

SLIKA NA PJATU Anna Maria Kristić: Svaka slika je dio slikarove intime te trenutne emocije i osobnosti

Da je Sveučilište u Dubrovniku izvor talenata pokazuje primjer mlade Konavoke Anne Marie Kristić. Sa svojom prijateljicom Mijom Švago došla je na jednu neobičnu ideju, oslikavanje pjata. Svoje radove ove dvije mlade umjetnice postavljaju na Facebook stranici koju su nazvale ‘U svoj pjat’.

 

 Iako je Kristić završila srednju Umjetničku školu u Dubrovniku, čudni putevi Gospodnji odveli su je na Odjel za komunikologiju, za čime nimalo ne žali, jer kako kaže odnosi s javnostima nude bezbroj mogućnosti koje se mogu povezati i s umjetnosti. Za Portal Oko otkriva kako je nastala ideja o slikanju na pjatima te o svojoj ljubavi prema stvaranju slika na platnu.

 

Oslikavanje pjata i nije baš uobičajeno, kako ste došli na tu ideju?

- Ideja o oslikavanju pjata rodila se na jednoj sasvim običnoj kavi s mojom prijateljicom Mijom Švago. Zapravo, svaka naša kava, druženje, pauza na poslu vrtjela se oko umjetnosti i raznih ideja. Nakon napornog ljeta i sezone uspjele smo se napokon odvažiti i početi konkretno nešto raditi. Imale smo mnogo ideja kroz ovih nekoliko godina a pošto je to bilo predblagdansko vrijeme htjele smo raditi nešto na temu samog Božića. Za pjate smo se odlučile jer iziskuju puno manje vremena nego slikanje   na platnu, a pjati su svakako kao mala platna, pružaju nam slobodu i prostor kreativnog izražavanja. Svaki naš pjat prožet je konavoskim motivima i tradicijom koju volimo.

Kada se spomene slikanje po pjatu mnogima na pamet padnu samo lijepe dekoracije pjata s hranom, možete li objasniti što je sve potrebno za oslikavanje i trpi li pjat pogreške?

- Jedino što je potrebno za izradu pjata su naravno kvalitetni  pjati, boje, mašta i inspiracija. Nema tu neke filozofije. Uz glazbu i Miju inspiracija dolazi sama od sebe. U umjetnosti kao što je crtanje i slikanje nema pogrešaka. Svaki potez bilo na pjatu ili platnu je dio određene emocije a on se od strane publike može interpretirati na različite načine, sve je stvar ukusa. Crteži na pjatu se mogu korigirati sve do trenutka prije završnog premaza i "pečenja", nakon toga slika je fiksna a pjat može služiti za hranu i može se prati iako ne preporučujemo pranje u perilici već ručno.

Koliko je vremena potrebno za izradu jedne slike?

- Sve zavisi o tome što točno crtamo. Ako su to neki detalji kao sto je konavoski vez ne treba puno vremena, možda pola sata, sat vremena. Motivi gdje Konavoka pravi kruh ili kiti jelku iziskuju malo više vremena. Najduži dio procesa je završna faza kada pjate "fiksiramo" posebnim premazom za porculan i keramiku jer se onda moraju sušiti nekoliko sati a potom peći u pećnici.

 Gdje pronalazite ideje za oslikavanje pjata? Jesu li na njima prikazane situacije iz stvarnog života?

 - Ideje dođu same od sebe a većinom su to motivi iz stvarnog života u Konavlima. Kada smo krenule oslikavati pjate bilo je predblagdansko vrijeme i motivi su nam bili vezani uz božićne običaje i tradiciju u Konavlima. Ubrzo je i Valentinovo pa pripremamo pjate s ljubavnom tematikom u Konavlima. Onda dolazi i Uskrs. Konavle su nam 'lajt' motiv.

Osim pjata, kao podlogu za stvaranje koristite i platno, s kojom je podlogom teže raditi?

 - Ulje na platnu mi je najdraža slikarska tehnika a Rembrandt najveći uzor i ljubav (smijeh). Postoji velika razlika što se tiče ocrtavanja pjata te slikanja na platnu, barem meni zbog moga pristupa. Crtanje pjata s Mijom mi je zabava, druženje, lijepo i kreativno provedeno vrijeme u kojemu na veseli i opušteni način pokušavamo jednostavno prenijeti ljepotu tradicije. Kod  slikanja na platnu volim biti sama u svoja 4 zida, u miru, skoncentrirana i zadubljena. Svaka slika je dio slikarove intime, te trenutne emocije i osobnosti. Moje slike su uglavnom sakralne tematike, a obožavam slikati i portrete. Kad je riječ o umjetnosti, kod mene ne postoji riječ "teže". Svaki se materijal i bijeli prostor može iskoristiti kvalitetno. Kao mala, kada bi mi bilo dosadno u gostima crtala bi po salvetama (smijeh).

 Studentica ste diplomskog studija Odnosi s javnošću, u kojem smjeru će se odvijati vaša daljnja karijera? Hoće li prevagnuti ljubav prema umjetnosti?

- O  karijeri je još uvijek teško govoriti jer prvo trebam završiti diplomski studij. Ljubav prema umjetnosti će uvijek biti prisutna u mom životu bez obzira što nisam na akademiji. Drago mi je što sam studentica  Sveučilišta u Dubrovniku jer su profesori izuzetno kvalitetni, stručni i pristupačni. Moj smjer nudi bezbroj mogućnosti koje jednog dana mogu povezati i s umjetnosti, ali svakako, u životu je sve i stvar sreće i treba živjeti dan za danom.

 

Planirate li uskoro  izložbu vaših radova u Konavlima ili u Dubrovniku?

 - Ne vjerujem da će izložba biti u skorije vrijeme. Prvo treba riješiti sve ispite i napisati diplomski rad. Nakon toga ću se intenzivnije posvetiti  slikanju, a onda će doći red i na izložbe.

Luka Čavar

Komentiraj članak

Komentari