PO UZORU NA ZEMLJE U OKRUŽENJU

SEVER: Bilo bi dobro da se i kod nas 2. siječnja proglasi neradnim danom

Svaka se zemlja treba truditi uspostaviti dobru ravnotežu između vremena koje čovjek provede radeći i odmarajući se. Ma koliko ih bilo, blagdana i praznika nikada dosta.

Uglavnom zato što su to slobodni, neradni dani koji – osobito u ovo naše stresno doba kada se radi sve užurbanije i dulje pa je vremena za ljekoviti predah i opuštanje te obiteljska druženja i okupljanja sve manje – posebno dobivaju na vrijednosti. I zato ih nestrpljivo i s veseljem iščekujemo. A onda kada stignu mahom prođu u hipu i eto nas opet na poslu. Ne čude stoga želje da se onim već uvriježenim prazničnim i blagdanskim neradnim danima pridoda možda još koji.

U Sloveniji i BiH – dva dana

Osobito se to odnosi na sam početak nove godine. Jer, ako danas radite, ili ste kao i mi novinari radili već i jučer, dali bismo se kladiti da ste jutros pomisli: “Eh, da mi je još i danas ostati doma”. Naime, ako se novogodišnji doček protegne do ranih jutarnjih sati, onda prvi siječanjski dan mnogima protekne u nadoknađivanju neprospavanih sati te oporavku od burne i vesele noći pa bi još jedan neradni dan taman dobro došao da se posve vratimo u normalu i uobičajeni ritam.

I dok se u našoj zemlji o toj ideji još razmišlja s čežnjom, u zemljama našeg okruženja to je već riješena stvar. Tako su, primjerice, u Sloveniji te Bosni i Hercegovini neradni 1. i 2. siječnja.

Štoviše, tamo se i svibanjski Praznik rada obilježava s dva neradna dana. U BiH su otišli i korak dalje pa, ako jedan od ovih praznika pada vikendom, onda se kao slobodan i neradan pridodaje još jedan dan. Naravno, ako se tako može u našem najbližem susjedstvu, logično je poželjeti da tako bude i kod nas.

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever ovu ideju, a mogli bismo reći i inicijativu, osnažuje dodatnim argumentima, pritom znajući kakvim će “oružjem” uzvratiti protivnička, poslodavačka strana.

– Bilo bi dobro da se i u nas 2. siječnja proglasi neradnim danom. No kod nas se često javljaju razni dušobrižnici koji uvijek zbrajaju i ističu koliko je neradnih dana u Hrvatskoj zbog različitih praznika i blagdana iako mi u tome nimalo ne odskačemo od europskog prosjeka.

Mnogi od tih dušobrižnika zagovaraju da bi zbog gospodarskog i socijalnog stanja u zemlji trebalo više raditi te smanjiti broj tih praznika i blagdana. Neki čak zagovaraju i produljenje radnog tjedna. Sve su to liberalističke težnje i svi oni gospodarstvo prosuđuju isključivo kroz prizmu novca i kapitala, a ne kroz prizmu čovjeka.

Njihova je filozofija da čovjek postoji radi stvaranja kapitala, a ne da kapital i novac postoje da bi ljudima bilo bolje. I to ne samo nekima nego svima. Isto je i oko tih neradnih dana – sažeo je Sever dodajući da isti ti dušobrižnici radnika poimaju kao sredstvo, a ne kao osobu. Sredstvo koje stvara nove vrijednosti i čija je svrha samo umnažanje kapitala te u radniku ne gledaju ljudsku osobu sa svim obilježjima čovjeka od kojih je rad samo jedno od njih.

Čovjek ne živi zato da bi radio

– Svatko zna da svrha čovjekova postojanja nije samo raditi. Čovjek ne živi zato da bi radio, nego radi zato da bi živio, što znači da poštovati treba i sve ostale dimenzije osobnosti vezane uz obitelj, odmor, rekreaciju, razonodu, dokoličarenje, spavanje...

Zato se svaka zemlja treba truditi uspostaviti dobru ravnotežu između vremena koje čovjek provede radeći i vremena koje provodi u odmoru, opuštanju, s obitelji, prijateljima. Stoga je iznimno važno imati dostojno radno vrijeme, dostojno vrijeme godišnjeg odmora, ali isto tako i različite blagdane tijekom kojih se ne radi.

Sve je to vrijeme važno za radnikovo obnavljanje, i fizičko i psihičko. Jer takav odmoren radnik može puno više i kvalitetnije raditi, a ujedno je i odaniji te predaniji poslu. Osim toga, iscrpljenost rezultira i mnogim bolestima i ozljedama na radu – zaključio je Sever podsjećajući da su radnici u Hrvatskoj po broju odrađenih radnih sati u godini u vrhu EU.

Izvor: Poslovni dnevnik

Komentiraj članak

Facebook komentari