Anamnesis. Dijalozi umjetnosti u javnom prostoru

Sandra Uskoković: Grad je postao spektakl, treba se okrenuti sadašnjosti bez dominantne paradigme baštine kao spasitelja

"Dubrovnik je grad koji me odredio, ili bolje reći “moj” je grad, pa je stoga i kao “simbol urbaniteta” bio inspiracija za ovu knjigu kako bih preispitala našu neraskidivu vezu sa nostalgičnu slikom Grada kakav je nekad bio, ali i prije svega postavila pitanje, te na njega odgovorila, što Grad doista danas jest", riječi su dubrovačke povjesničarke umjetnosti izv.prof.dr.sc. Sandre Uskoković.

Njezina knjiga "Anamnesis. Dijalozi umjetnosti u javnom prostoru" izašla je u siječnju ove godine, a Uskoković, koja inače predaje i na Odjelu restauracije Sveučilišta u Dubrovniku, rekla je više o ovoj knjizi, motivima njezinog nastanka, kao i tome koliki je ustvari narativ gradskog promišljanja javnog prostora satkan kroz sami projekt.

Dakle, radi se knjizi koja je objavljena u nakladi  izdavačke kuće UPI2M BOOKS. U samom opisu knjige od strane ove izdavačke kuće stoji tu kako je "knjiga posvećena kulturnim i umjetničkim praksama koje uspostavljaju nove modele aktivnog sudjelovanja u stvaranju i mijenjanju kako urbane kulture tako i samog urbanog prostora s ciljem njegova slojevitijeg shvaćanja i korištenja", ali i, između ostaloga, kako je to knjiga "namijenjena znanstvenoj, ali i veoma širokoj kulturnoj javnosti zainteresiranoj za život i budućnost suvremenih gradova". Inače, knjiga će u veljači biti predstavljena u Zagrebu, a u svibnju u Dubrovniku.

PRISJEĆANJE ONOGA ŠTO JE IZGUBLJENO

Sandra Uskoković govori kako je knjiga imala relativno dug put nastajanja i na tom putu se mijenjala.

- Unutar tog procesa, politička dimenzija umjetnosti je jasnije stupala u središte knjige, jer preko nje iznalazimo najvažnije pristupe problemu umjetnosti i društva danas. Zapravo, svakoj temi koja se otvara iz glavne teme, odnosno naslova knjige, ali i pojedinog poglavlja, mogla bi biti posvećena jedna cijela knjiga. Moja namjera nije bila napisati povijest suvremene umjetnosti u javnim prostorima, niti iznijeti sustavni pregled različitih stajališta i umjetničkih djela o ovoj temi. Takav knjiški projekt ispunio bi mnogo svezaka i najvećim bi se dijelom sastojao od obrazloženja onoga što shvaćam kao datost - kazala je, dodajući kako je ova knjiga posvećena "posvećena mladim, nadolazećim umjetnicima i istraživačima, sa željom da njihova budućnost bude svjetlija i optimističnija nego što je bila naša prošlost".

Što se tiče samog sadržaja ove "anamneze", Uskoković je objasnila sami naslov.

- Antički termin "anamnesis" ili anamneza znači prisjećanje ili uspomena, skupljanje onoga što je izgubljeno, zaboravljeno ili izbrisano. Riječ je o nečemu vrlo starom, arhaičnom, nečemu što nas je učinilo takvima kakvi jesmo. No anamneza je i rad koji transformira svoj subjekt, proizvodeći uvijek nešto novo. Zadaća anamneze je prisjetiti se starog te proizvesti novo. Što se tiče drugog naslova knjige ili podnaslova on proizlazi iz potrebe za novom dijaloškom metodom po kojoj umjetnost proizlazi iz odnosa među ljudima, objektima, mjestima i praksi. Ovaj dijaloški model implicira vjerovanje da je priznavanje i poštovanje alternativnih perspektiva i pogleda na svijet uvjet za dijalog, i da omogućuje povezivanje umjetnosti s ostalim gorućim društvenim, ekonomskim, političkim i ekološkim pitanjima našeg vremena - navela je Uskoković, dodajući kako je knjiga podijeljena u devet poglavlja koja pokrivaju teoretske, istraživačke i praktične pristupe dokumentiranja i djelovanja na javni prostor i grad, kroz različite umjetničke formate."

DANAŠNJI GRADOVI SE REPRODUCIRAJU

Oko sveze samog Grada s ovom knjigom, Uskoković je kazala kako današnji povijesni gradovi sve više nalikuju jedni drugima.

- Kada turist dođe u novi grad, često nalazi iste stvari koje je već vidio u drugim gradovima. Iskustvo sličnosti u ovim gradovima navodi nas na pretpostavku da je globalizacija izbrisala lokalne kulturne specifičnosti i identitete, iako te razlike zapravo nisu nestale, već su se počele reproducirati i širiti, budući da se i današnji gradovi reproduciraju. Svi smo postali turisti koji su jedino u stanju promatrati druge turiste, a ono što nas najviše impresionira u stvarima, običajima i praksama koje susrećemo, jest njihova sposobnost da se reproduciraju, diseminiraju te samoočuvaju unutar najrazličitijih lokalnih uvjeta - istaknula je Uskoković.

- S obzirom na navedeno, Grad Dubrovnik je postao spektakl, integralni dio koncepta potrošačkog društva, “pozornica” na kojoj se može trošiti, što ide u prilog strategijama koje polaze od općeg osjećaja i izgleda grada, a ne njegove kvalitete za urbani život. Drugim riječima, parlamentarna demokracija je postala spektakl u kojemu turist zamjenjuje građanina. U kontekstu kasnog kapitalizma baština je postala glavni ekonomski izvor, zato što su mnogi gradovi shvatili svoje potencijale u smislu gradskog "brandinga". Ipak, strategije Grada i njegovog urbaniteta moraju se usmjeriti ka procesu stalnog, ponovnog građenja kulture u sadašnjosti, a ne prema tradiciji kao opravdanju za održavanje društvenih i ekonomskih nejednakosti te dominantnoj paradigmi baštine kao “spasitelja”.  Politika Mjesta osuđena je na poraz ako ostane zarobljena u miopiji i parohijalizmu onoga lokalnog - dodala je Uskoković.

NADAM SE DA ĆE PUBLIKA U SVEMU PRONAĆI SVOJE ZADOVOLJSTVO

Nastavila je kako se "suvremena umjetnost danas uopćeno shvaća kao oblik društvene komunikacije, tim više što je sasvim očito da svi želimo komunicirati i težimo upoznavanju kroz komunikaciju".

- Umjetnost koja je integrirana s fizičkom lokacijom, u ovom slučaju javnim prostorom, pruža veću održivost, ponajprije kao potencijal za fluidnu komunikaciju i interakciju s neumjetničkom publikom. Dubrovnik bi trebao pomiriti rascjep između umjetnosti i utilitarnosti, kako bi umjetnost u javnom prostoru učinio pristupačnijom i relevantnijom za publiku. U konačnici, bilo koji javni, urbani prostor predstavlja društveni entitet, “zajednicu”. On se ne svodi samo na parametre fizičkog entiteta, kao što ni značenje umjetničkog djela ne počiva u samom prostoru, već se stječe tijekom vremena, interakcijom i komunikacijom između umjetnika i zajednice. Interakcija i komunikacija su zapravo integralni dio umjetničkog djela.  Jedino kroz ponovno kreiranje (urbanog) svijeta, nove se umjetničke prakse mogu nastaviti na stare, kako bi proizvele cjelovit rad unutar krize globalnog svijeta. Praćenje rasta naše urbane svijesti omogućuje nam da prenesemo nova obećanja koja uzimaju u obzir prisutnost Drugog i Zajedništva, te da stvorimo prostor za zajedničko razumijevanje i dijeljenje - rekla je Uskoković, dodavši kako će o utiscima ipak više moći nakon promocije.

- Očekujem nakon predstavljanja knjige i više svojih, kao i dojmova čitatelja. Možda sam ovom knjigom iskazala na koji su me način mene zavela umjetnička djela, kao i neke teorije te, neki jezici, inspirirana njima.  A možda će i čitatelj u svemu pronaći i svoje vlastito zadovoljstvo - barem se tome nadam - zaključila je povjesničarka umjetnosti Sandra Uskoković.

Komentiraj članak

Komentari