Znanost

REKONSTRUIRAN INDOEUROPSKI PRAJEZIK: Poslušajte kako su zvučali naši preci! (AUDIO)

Preci velikog dijela Europljana i Azijaca jednom su između 4500. i 2500. prije Krista govorili istim jezikom, jezikom znanim kao protoindoeuropski. Iako pisani zapisi ovog jezika ne postoje, lingvist dr. Andrew Byrd ga je nedavno pokušao rekonstruiratikoristeći znanstveni materijal o ovoj temi prikupljen kroz tri stoljeća.

Byrd je stručnjak za lingvistiku indoeuropskog prajezika, s naglaskom na fonologiji, a predaje na Sveučilištu u Kentuckyju. U ovoj snimci uredio je i izrecitirao svoju vlastitu verziju basne na indoeuropskom jeziku znane kao „Ovca i konji“, kao i jednu verziju priče na sanskrtu pod imenom „Kralj i bog“.

Priča „Ovca i konji“ je zanimljiva jer ju je izvorno 1868. godine napisao njemački lingvist dr. August Schleicher, koji ju je tada i preveo na indoeuropski prajezik kako bi eksperimentirao s vokabularom.

U intervjuu za Huffington Post, Byrd je rekao da je njegova snimka „Ovca i konji“ približna pretpostavka kako je taj jezik nekada davno zvučao i velikim dijelom temelji se na našim saznanjima o antičkim indoeuropskim jezicima kao što su latinski, grčki i sanskrt. Byrdova izvedba priče „Ovca i konji“ u velikom dijelu temelji se na tekstu kojeg je izvorno sastavio lingvist s UCLA-a, dr. H. Craig Melchert. Pogledajte kako taj tekst izgleda i poslušajte kako zvuči na protoindoeuropskom:



Ovo je isti odlomak preveden na hrvatski jezik:

Ovca bez vune vidjela je konje; jedan od njih vukao je tešku zapregu, jedan je nosio težak teret, a jedan je nosio čovjeka na leđima. Ovca je rekla konjima: „Boli me srce kad vidim kako čovjek ovako tjera konje.“ Konj je odgovorio: „Slušaj, ovco, a nas srca bole kad vidimo ovo: čovjek, gospodar, od ovčje vune sebi izrađuje toplu odjeću. A ovca je bez vune.“ Čuvši ovo, ovca je pobjegla u planinu.

Iako ne postoji metoda kojom bi se moglo bez sumnje ustvrditi kako je ovaj jezik zvučao, Byrd je rekao Huffington Postu da se u slučaju njegovog izgovora radi o „vrlo vjerojatnoj pretpostavci“ stručne osobe.

„Jezici se razlikuju po tome kako kombiniraju svoje zvučne uzorke“, objašnjava Byrd. „Ti zvučni segmenti zatim se spajaju u riječi. Protoindoeuropski jezik vrlo je grlen.“

Byrd je bio poprilično iznenađen iznimnom popularnošću njegove snimke na internetu, ali je nadodao da sumnja da će u budućnosti stvarati nove snimke, najviše zato što bi morao smišljati nove priče koje bi se zatim prevodile. Pa ipak, ovaj lingvist je nadodao da mu je drago što je ova medijska pozornost pridonijela popularizaciji lingvistike indoeuropskog prajezika.

Mnogi moderni jezici potječu od indoeuropskog prajezika, kao npr. engleski, švedski, farski i mnogi drugi. Byrd je novinarima rekao da se ova pradavna veza među jezicima često zaboravlja u kontekstu današnjih geopolitičkih odnosa.

„Farski i engleski su prije 6500 godina bili jedan te isti jezik“, rekao je. „To je zapravo vrlo cool i daje nam osjećaj povezanosti.“

Zbog nedostatka dostupnih podataka, ovaj jezik je često tema brojnih rasprava među istraživačima. Byrd vjeruje da se ovaj jezik vjerojatno govorio po euroazijskim stepama prije oko 6500 godina, ali nadodaje da su neki istraživači nedavno predstavili novu, kontroverznu teoriju da je postojao i više tisuća godina prije toga na području današnje Turske.

Kad su ga pitali što bi nam moglo omogućiti da čujemo potpuno izvorni indoeuropski prajezik, Byrd se samo nasmijao i odgovorio: „Vremenski stroj možda?“
HuffingtonPost/geek.hr

Komentiraj članak

Komentari