O TURIZMU U DUBROVNIKU

RAZGOVOR S VLASNICOM TROUBADOURA Paula Orepić: Dosta toga se događa zahvaljujući komodu nas samih, a to nije lako promijeniti

Posao je to kao svaki drugi, snašao si se u njemu ili se nisi snašao, govori za Dubrovački dnevnik vlasnica Troubadour Jazz Cafea Paula Orepić.

Paula Orepić inače je magistrirala kineziologiju i završila je prediplomski studij dizajna interijera. Ovo joj je četvrta godina kako vodi ovaj kultni kafić, a u razgovoru za Dubrovački dnevnik kazala je više o svakodnevnim izazovima, ali i iznijela svoje poglede, kako na gradske odredbe, a tako i na širu dubrovačku turističku sliku.

KRENULA SAM BEZ STRAHA

- Naravno, prva godina je bila ona u kojoj treba ispeći zanat. Nikad mi nije palo napamet da će me to zapasti. Generacija sam koja je izlazila u Miragea, onda se otvorio Poco Loco, znali smo zaviriti u Galeriju, tadašnji Classic. Nisam išla u Troubadour. No, jedan dan je bilo hoćeš-nećeš i prihvatila sam. - govori Paula, napominjući da je prvu i drugu godinu najviše naučila.

- Odmah mi je bilo jasno da trebam uvesti hranu. Uvijek je jedina opcija bila da nastavimo s muzikom i dotadašnjim konceptom. Prije nego sam došla ljudi su komentirali da se to rasulo i osulo, krenula sam bez straha, taj dio sam isključila i rekla sebi da idem probati. Počela sam istraživati jazz scenu u suradnji s dubrovačkim muzičarima. Oni su s veseljem dočekali da im u gostovanje dođe netko s kim vole raditi. To je tako krenulo i ostalo te nudimo najbolje od hrvatske i šire glazbene scene. - dodala je.

KONCERT U ČETVRTAK

Napomenula je kako je posebno veseli koncert koji će se održati u četvrtak, u sklopu Međunarodnog festivala Dubrovnik u pozno ljeto. Dakle, koncert se održava u suradnji Dubrovačkog simfonijskog orkestra i Troubadoura.  Nastupit će Valerija Nikolovska & Double Standards. Tako će vokal Nikolovoske upotpuniti Viktor Lipić na klavijaturama i Alan Polzer na bubnjevima. Posebni gost bit će Džemal Cakić na trublji.

- Ovaj projekt jako puno znači i ravnatelju Orkestra Damiru Milatu i meni. Mislim da je ovo najbolje od hrvatskog i dubrovačkog jazza u fuziji. Suradnja je nastala kao plod dobrosusjedskih odnosa, međusobnim posjećivanjima, uglavnom interesom za program s jedne i s druge strane. - navela je Orepić.

ODREDBA O MUZICI NE POLUČUJE DOBRIM REZULTATIMA

Znači, suradnja s gradskom ustanovom u kulturi je odlična, no što je sa samom gradskom upravom? Upravo se u javnosti stvara nekakva teza kako dijelu ugostitelja smetaju pojedine gradske odredbe.

- Odredbe moraju postojati. Ljudima moraš reći ono što ne mogu. Šokiramo se što nekima padne napamet ako im nisi rekao da se to ne može. Proces prilagodbe je težak kad se mijenja vlast. I tu jasno ima super odredbi, ali i onih manje dobrih. - istaknula je.

- Evo, super mi je odredba o javnim površinama. Od nas se tražilo da dostavimo arhitektonske snimke, tako se u okviru svoje zakupljene površine može izabrati inventar kakav odgovara. Naravno da su neki tu izgubili stolove, ali mora se moći normalno proći kroz ulicu. Nevezano s ugostiteljstvom, odredba oko parkinga je dobra, ovo što se događa u prometu također. Tu svi skupa moramo biti realni, Dubrovnik je prometno takav kakav jest, nekad nemaš kud... Ali, pogledajmo i ostale europske gradove, isto su velike gužve. - izjavila je Paula.

Orepić ne misli da je odredba o muzici uživo do 23.30 sati dobra.

- Nije dobro i ne polučuje dobrim. Ako u špici sezone gasite muziku u 23.30 sati, onda kad je ona najpotrebnija za "lounge" mjesta, onda se tu radi o usiljenom prekidanju nečega. Nekima se išlo u susret da bude do 23.30, a sad ti neki bi da ona bude do 23 sata! Ta neka grupacija sad to gura dalje. To su isti oni prema kojima su ugostitelji oni koji traže nered, cirkus i ludilo. Tih pola sata puno znači. Urađena je i anketa, više ljudi je za to da glazba bude duže. Ljeti je dan do 21 sat, nema škole, trebalo bi malo izbalansirati stvari. Postoji proces prirodnog kretanja ljudi, zna se gdje se pije kava, gdje se jede, a gdje se pije piće. Meni se čini da su ljudi u 00.15, 00.30 sati već pomalo "off". To je njihovo prirodno kretanje, onda obično idu kući ili idu dalje. Zato bi bilo to vrijeme najbolje produžiti - rekla je Orepić.

- Trebali bi pustiti stvari da idu malo prirodnije. Ne treba biti cirkus, ali dopustimo da ljudi pojedu, popiju, da se malo provedu, a ne da sve to ukidamo u 23.30 sati. - konstatirala je.

Govori i kako nije sve oko glazbe samo u pitanju toga hoće li biti muzika do 23.30.

- Veći problem može biti buka iz objekata, nije sve u razglasu, a kad o tome pitate policiju ili komunalno redarstvo, svi se ograđuju. I glazba uživo nije sama po sebi glasna, ako si ugostitelj, naravno da ljudima nećeš "ubiti" apetit. Evo, meni je žao da nema sad muzike ispred Sponze, dok mi je drago da nema više onog gitariste ispred Kneževog dvora. Čisto govorim o kvaliteti izvedbe. Puno je tu detalja koji bi se morali uzeti u obzir. - govori. 

MORAMO SE PONAŠATI ONAKO KAKO ŽELIMO DA SE NAŠI GOSTI PONAŠAJU 

Inače, na pitanje o kojoj "grupaciji ljudi" govori, Paula kaže da ne voli stavljati ljude u isti koš.

- Većina ljudi u Gradu je super. Ali, postoje pojedinci koji su uporni u davanju toliko puno energije kako bi sproveli neke svoje stvari. Koji šetaju po noći i gledaju što bi gdje prijavili, koji su načelno kontra stvari. - objasnila je.

- Sve što se u Dubrovniku događa je vezano za turističku sezonu. I tu moramo na taj način razmišljati jer postoje mogućnosti za zaraditi, a ta druga strana potencira priče o negativnosti turizma na najveću moguću razinu. Sve se mjerka. Mjerka se ugostiteljima, mjerka se gradskoj upravi. Kao da su očekivali da će gradonačelnik sad svemu udovoljiti. - dodala je Orepić.

- Moramo se ponašati onako kako želimo da se naši gosti ponašaju. Ne možemo kao getani stajati s kopljima ispred svojih vrata, kao u smislu, tko će meni reći da maknem svoju grastu ili da ne držim smeće ispred vrata. Živim na Kolorini, ispred moje kuće stoji ogroman natpis da je zabranjeno odlaganje krupnog otpada. A tu ima svega. Iza Katedrale je ista stvar. Je li to smeće ostavljaju stranci? Znam da ne odlažu ugostitelji, mi smo tu lani naučili lekciju. Je li stranci ne kupe izmet za svojim ljubimcima? Sami ponekad devastiramo grad. Ne možemo očekivati da ćemo u povijesnoj jezgri imati supermarket s najpovoljnijim cijenama, naravno da treba koji put tjedno poći u veću nabavku. Opet, tu su placa, par dućana, apoteka. Ali, gdje su butici konfekcijske robe, luksuzne butige, zašto su izlozi takvi kakvi jesu - katastrofalni? Neka pitanja koja se postavljaju nisu normalna pitanja. jer nije sve pitanje gradske uprave, nešto je tu i stvar obiteljskog pitanja. - dodala je.

Za kraj se općenito osvrnula na neki smjer prema kojem Dubrovnik ide.

- Mi ne možemo raditi nadvožnjake poviše Grada, čitala sam o potencijalnim novim potrebama, ali pitanje je koliko se može napraviti. Dubrovnik je zahtjevan, puno je vozila, svaka kuća ima tri automobila, kad padne kiša nitko nije na motoru. Mislim da smo nerealnih očekivanja. To je kao u sportu, mjeriš inicijalno stanje i idealno stanje, a realno je ono što bi trebalo približiti idealnom. Ali, to nije lako. Dosta toga se događa zahvaljujući komodu nas samih, a to nije lako promijeniti. - zaključila je za Dubrovački dnevnik vlasnica Troubadura Paula Orepić.

Vedran Salvia/Dubrovački dnevnik

Komentiraj članak

Komentari