Priča iz Obrtničke i tehničke škole

PROVELI SMO DAN S DUBROVAČKIM ASISTENTICAMA U NASTAVI: Posao koji ispunjava, oplemenjuje, pruža ljubav i strpljenje

Adekvatni uvjeti i ravnopravna mogućnost školovanja za djecu s poteškoćama u razvoju konačno su na dubrovačkom području koliko-toliko ostvareni. Nakon velike borbe koju su predvodili roditelji, uz potporu Županije, Grada i Europskih fondova sada postoji mogućnost da pomoćnici u nastavi sudjeluju u obrazovanju djece s poteškoćama. Nažalost, njihova financiranja su minimalna uz poprilično kompliciranu proceduru.

No, to nije spriječilo Mariju Antoniju Bušković i Franu Bašicu koje su pomoćnice dvjema učenicama s poteškoćama u razvoju u Obrtničkoj i tehničkoj školi Dubrovnik. One svojim učenicama svaki dan pomažu pri učenju i radu pružajući im ljubav i strpljenje.

- Oni s najiskrenijim veseljem i ljubavlju mogu u nama osvijestiti osnovne vrijednosti života. Ako im dopustimo oni to svesrdno prihvaćaju - kazala je Frana Bašica naglasivši kako smatra da se jako dobro snašla u poslu pomoćnice u nastavi Martine Njirić, učenice prvog razreda koja se školuje za pomoćnu cvjećaricu.

Frana je u svom poslu posebnu pozornost posvetila izgradnji osjećaja pripadnosti kod Martine jer smatra kako 'djeca s poteškoćama zaista mogu doprinjeti društvu'.

Obrtnička škola Dubrovnik ima još jednu pomoćnicu u nastavi. Riječ je o Mariji Antoniji Bušković, asistentici Ive Jerinić koja pohađa treći razred smjer cvjećar.

- Najveći cilj je pokazati kako se s tom djecom može raditi i puno toga postići. Sami dokaz mi je Iva, djevojčica čija sam asistentica već tri godine. Ubrzo će završiti školu i pronaći svoje prvo zaposlenje što je zapravo smisao i cilj moga rada - rekla je Marija Antonija Bušković.

Ona je istaknula važnost zaposlenja jer to pokazuje, kazala je, koliko toga njihove štićenice mogu postići i kako dobro mogu funkcionirati u društvu uz nečiju pomoć.

 - Ovu djecu ne treba zatvarati već im jednostavno pružiti priliku da uz trud svojih roditelja i okoline postanu aktivni sudionici društva - rekla je Bušković.

Mlade pomoćnice u nastavi do posla su došle sasvim slučajno, a danas naglašavaju kako 'obožavaju svoj radne dane koje ih apsolutno ispunjavaju'.

Marija Antonija Bušković je došla iz jedne skroz druge branše.  Naime, dugi niz godina radila je kao wellness menadžerica, a danas kaže kako ‘na život gleda drugačije’. 

- Na meni je bilo hoću li nastaviti raditi ovaj posao, ali jako sam zadovoljna od samog početka tako da definitivno mogu reći kako volim svoj posao. Ponosna sam što sam u tri godine radnog iskustva postigla da je Iva prihvaćena od ostatka razreda kojeg čine 24 učenika – ispričala je napomenuvši kako je Iva samostalna, dodavši kako se 'iz godine u godinu vidi značajan napredak'.

Frana Bašica je posao pomoćnice u nastavi dobila kao svoje prvo zaposlenje putem Zavoda za zapošljavanje. Magistra marikulture nije ni sanjala da bi jednog dana mogla raditi u školi, a istaknula je kako je u radu s djecom shvatila ‘da je pogriješila struku’ jer je danas ovaj posao 'ispunjava i oplemenjuje'.

- Važno je da su se pokazale potrebe za kadrom asistenata u nastavi. Meni se u Obrtničkoj i tehničkoj školi posebno sviđa odnos s profesorima i to što su omogućili djeci s posebnim potrebama obrazovanje – kazala je Frana i preporučila svim zainteresiranim mladim ljudima da se pokušaju zaposliti kao pomoćnici u nastavi.

- Treba raditi ovaj posao prvenstveno zbog pomoći koju mogu dati djeci, ali i mladi puno toga mogu naučiti – istaknula je Frana dok je Marija iskazala zadovoljstvo činjenicom kako se ove godine povećao broj asistenata.

- Drago nam je da pozitivni rezultati pokazuju potrebu za poslom pomoćnika u nastavi. Posebno jer se toliko toga s djecom s poteškoćama može uraditi - zaključile su dubrovačke asistentice u nastavi, istaknuvši kako je pohvalno što škola pomaže djeci s posebnim potrebama integracijom u lokalnu zajednicu.


Ravnatelj Obrtničke škole Dubrovnik, Dinko Mandić objasnio je kako su asistenti veliko olakšanje za djecu u smislu socijalizacije, ali i velika pomoć u organizaciji nastave jer su prije bez njih jako teško funkcionirali.

- Realizacija nastavnog programa i usvajanje gradiva daleko je bolje sada. Imali smo sreću da su asistentice  izvrsne te pomažu, ne samo svojim štićenicama nego jako dobro djeluju i na svu djecu koje imaju poteškoće. Iskustva su vrlo pozitivna i jako smo zadovoljni s njihovim angažmanom – kazao je ravnatelj Mandić.

- Ovo je vrlo dobar način organizacije nastave. Znamo da iziskuje troškove, ali kao društvo moramo pokazati osjetljivost upravo prema onima kojima je to potrebno – ispričao je ravnatelj prisjetivši se da je u početku bilo dvojbi kako će se ostali učenici prilagoditi radu asistentica i hoće li dobro prihvatiti takav način nastave. Istaknuo je kako je to danas iza njih jer, dodao je, 'nije bilo nikakvih problema'. Ustvrdio je kako su Iva i Martina danas miljenice cijele škole.

- Na neki način potičemo i kod ostalih učenika senzibiliranost prema djeci s posebnim potrebama i potičemo ih da sami pruže pomoć te tako razviju svijest da postoje ljudi kojima je pomoć zaista potrebna – zaključio je ravnatelj Dinko Mandić.

Komentiraj članak

Komentari