UGLEDAO JE NA REPORTAŽI O BESKUĆNICIMA

PRONAŠAO SESTRU NAKON 34 GODINE 'Daj Bože da se družimo bar još toliko'

Gledajući reportažu o beskućnicima koji u užasnim uvjetima žive u zahrđalim vagonima u predgrađu Beograda, Stipo Jeleč ostao je u šoku kad je prepoznao davno izgubljenu sestru, piše 24sata.hr

Dragicu je prije toga vidio samo nekoliko puta. Ona je njegova polusestra iz očeva prvog braka, a otac, koji je njezinu majku ostavio dok je s njom bila trudna, o svojoj prvoj kćeri nije nikad ništa govorio.

- Da mi je sestra saznao sam od drugih. Jednom, na proštenju povodom svete Ane ugledao sam djevojku i nešto mi je reklo da je to moja sestra. Bila je 1984. Prišao sam joj i pokazao osobnu. Oboje smo plakali. No nismo se vidjeli još puno puta - prisjeća se Stipo kojeg je sudbina ponovo odvojila od polusestre. I dok je njemu život omogućio da si napravi kuću i zasnuje obitelj, Dragica je s mamom počela živjeti u starom trolejbusu.

- Razmišljao sam što da joj kažem. Kad sam je ugledao, odmah sam je prepoznao. Ona mene nije. Pitao sam je koga bi najviše voljela vidjeti. Tada je rekla: 'Ti si moj brat' - prepričava nam Jeleč, još uvijek u nevjerici.

Na pitanje kako se osjećao kada je nakon 34 godine ugledao sestru, uzvraća protupitanjem.

- A kako biste se vi osjećali? Normalno, radosno i uzbuđeno. Neka se svatko stavi u moju kožu i znat će kako mi je bilo - kaže Stipo. Posebno ga je ganula činjenica da mu je sestra živi kao beskućnica.

Zgrozilo me kad sam vidio u kakvim uvjetima živi. To je katastrofa, pokušavam joj pomoći - kaže Dragičin polubrat.

Polusestru će idući put vidjeti u rujnu. On je odrastao s tri mlađe sestre, a najstarija od njih tada će s njim u Beograd. S Dragicom planira upoznati i druge dvije sestre, ali i svoju djecu koja žive u Njemačkoj.

No prije toga zadao si je važniji zadatak - pomoći sestri da poboljša životne uvjete.

- Nudio sam joj da joj poklonim našu kuću u Bosni, ali ona tamo sad ne zna nikog. Kome da se vrati nakon više od trideset godina? Zato sam odlučio skupljati pomoć za nju. Neka svatko da koliko može, i deset kuna njoj puno znači - priča nam Stipo, koji inače radi kao vozač ZET-ova autobusa.

S Dragicom ga, uvjeren je, više ništa neće odvojiti.

- Nismo se vidjeli 34 godine. Daj Bože da se družimo bar još toliko - zaključuje Stipo. 

Novac za polusestru Dragicu i njezinu majku skuplja preko svog računa HR4623600003243685944 (Zagrebačka banka).

Komentiraj članak

Komentari