UŽAS

Potresna ispovijest žrtve silovanja: 'Viđam ga, pijem tablete i ne želim živjeti, a sustav me ubija!'

Ne mogu se sjetiti kakva sam bila prije. Tko sam bila, što sam htjela. Onda me na to podsjete prijateljice - da sam bila ambiciozna, da sam htjela biti profesorica, da sam htjela putovati i uživati u životu. Sada... Sada nisam ništa od toga. Moje ambicije su pale u vodu. Sve tone.

A. je silovana žena. Ona je žrtva. Žrtva nepojmljivog, traumatičnog nasilja. Ali A. je i žrtva sustava. Sustava koji bi joj trebao pomoći, koji bi počinitelja trebao kazniti za sve te užasne stvari koje joj je napravio. Nažalost, to se još ne događa. A.  čeka pravdu, čeka da prestane na ulici susretati svog silovatelja, da se mora s njim mimoilaziti, da mora trpjeti njegov prijeki, mrzilački pogled zato što ga je prijavila, zato što kao Doris, Mila, Eva i Tanja, s kojima je mjesece provela u Vrapču, nije htjela šutjeti, donosi Jutarnji

Dok čeka pravdu, A. se sedam puta pokušala ubiti. Prije nego što joj se to dogodilo, na suicid nije nikada ni pomislila. Zadnji put pokušala se ubiti tri dana prije našeg susreta.

- Pogledajte - povuče rukave pokazujući svježe tragove žileta. Tridesetak dubokih rezova, od zapešća do lakta.

- Rezala sam se. Uzduž i poprijeko. Samo da iskrvarim. Da umrem. Ali, dragi Bog me čuva - ispune joj se oči suzama.

A. inače rijetko plače. Lijepa je, bistra, pametna, obožava čitati. Izražava se jasno i odmjereno, ni u čemu ne pretjeruje. Ispričava se što je “sva rastresena” jer tone, jer nije svoja, ali kad priča, njene rečenice kao da imaju dijamantni rez.

- Kvalitetnije mogu razgovarati s vama, nego sa svojim psihologom i psihijatrom. Oni misle da se sve može riješiti magičnim tabletama. Odbacila sam sve antidepresive jer smatram da nisam psihički bolesna osoba, već da imam traumu. Tablete na traumu dođu puder na prištiće. Traumu treba razraditi, a uzrok sankcionirati. I to je tako. Kao kad imate rak.

Rak?

- Nisam bolesna, ali sam istraumatizirana. Sve žrtve nasilja, poput mene, nose masku. Kad izađem u grad, s prijateljicama, dok sjedimo i pijemo kavu, nitko ne može vidjeti što mi se događa, što je u meni. Svi vide moju masku, a meni je ta maska postala preteška - na trenutak spusti pogled. Onda se opet uspravi i svojim tamnim očima pogleda u prazninu.


- Nekidan sam se opet pokušala ubiti. Dođu ti dani, krenu fleševi, u glavi se vrte scenariji... Poludiš. Ne možeš više to podnijeti. Prije definitivno nisam bila ovakva. Zbog silovanja imam tri dijagnoze. Uskoro ću treći put u bolnicu. Prvi put sam otišla mjesec dana nakon silovanja i ostala sam gotovo tri mjeseca. Bila sam hospitalizirana na psihijatriji jer nisam mogla funkcionirati. On je u međuvremenu izašao iz pritvora i preko društvenih mreža mojoj obitelji upućivao prijetnje smrću. Prijavila sam ga, tražila zabranu pristupa, ali je sud to odbio, iako to nikoga ne košta.

Drugi put sam otišla jer sam ponovno upala u depresiju i suicidalne misli. Rijetko izlazim iz kuće. Majka i dalje ponekad spava sa mnom. Noćas sam ga opet sanjala. To smeće! - zaustavi se. Iznad nas zalepeće jato gavrana.

- Toliko čekam na taj sud da se bojim što će biti. Apsolutno me strah svega. Okrećem se za vlastitom sjenom. Po mraku više ne izlazim, napravim jedan đir biciklom i u devet sati sam u krevetu. Više ne tražim posao, nisam se prijavila na biro, iako volim rad, naročito s ljudima. Ali stvarno više ne mogu raditi. Jednostavno se bojim svega, od vas, do svog odvjetnika, bojim se... - zadrhti joj cigareta u ruci.

- Ovog ljeta susrela sam ga u svojoj četvrti. Iako ne živi tu, nego na drugom kraju grada. Došla sam na posao i ispovraćala se, a onda sam morala uzeti tabletu za smirenje. Ali on na tome ne staje. Nedavno me susjed pitao da što sam ja to imala s njegovim prijateljem, jer se poznaju još iz škole. Ja ga gledam, ne mogu vjerovati što me pita! Da zašto smo se mi razišli i što sam mu ja napravila? Pazite, on okolo svojim prijateljima i poznanicima priča da smo bili u nekakvoj vezi, da smo bili par i da ja živim na visokoj nozi! On priča takve priče!? Gdje god se okrenem, širi tračeve o meni. Kako sam ja ovakva i onakva, kako sam ja ovo i ono. Mi nikad nismo bili u vezi. On me silovao sat vremena nakon što sam ga upoznala. On mene uopće ne zna, ali zato dobro zna zašto to radi. Jer on traži da bude društveno prihvaćen, a ja sam društveno izopćena. On je muškarac kojem su takve stvari dozvoljene, a ja žena koja je zbog silovanja postala kurva. Zar sam ja tražila da me netko siluje? Zar sam ja to željela?

Komentiraj članak

Komentari