DUGOROČNO ISPLATIVA ALTERNATIVA

POTENCIJALNI RESURS Makroalge su gorivo budućnosti

Iz godine u godinu u svijetu je sve veća potražnja za energijom, a zalihe fosilnih goriva sve su manje. Fosilna goriva stara su od nekoliko milijuna pa sve do nekoliko desetaka milijuna godina.

Nastala su taloženjem ostataka biljaka i životinja na tlo ili dno oceana. Ostatke je s vremenom prekrio sloj blata, mulja ili pijeska te su se u tim uvjetima razvili visoka temperatura i tlak, što je dovelo do pretvorbe fosilnih ostataka u gorivo.

Zbog prirode svog nastajanja ona su neobnovljivi izvor energije, a predviđa se da će sadašnje zalihe nestati za otprilike stotinjak godina.

Glavni izvor energije fosilnih goriva je ugljik. Izgaranjem goriva nastaju mnogi štetni plinovi poput ugljičnog monoksida, ugljičnog dioksida, sumporovog dioksida itd. Procijenjeno je da se tako godišnje proizvede oko 21,3 milijarde tona ugljičnog dioksida, od čega samo polovicu mogu apsorbirati prirodni procesi.

To predstavlja veliki problem gledajući s aspekta stakleničkih plinova i klimatskih promjena. Probuđena svijest o potrebi za obnovljivim, ekološki prihvatljivim izvorima energije dovela je do istraživanja biomase kao supstrata za dobivanje biogoriva. Ovisno o vrsti korištene biomase, biogoriva se dijele u tri skupine.

Biogoriva prve generacije su proizvedena iz biomase bogate šećerom i škrobom, poput šećerne trske, šećerne repe ili kukuruza.

Biogoriva druge generacije proizvedena su od poljoprivrednog i šumskog otpada, te usjeva koji se ne koriste u prehrani.

Biogoriva treće generacije proizvedena su iz biomase algi.

Iako su dosadašnja istraživanja biomase treće generacije bila usmjerena gotovo isključivo na mikroalge, u zadnje vrijeme sve više pozornosti se posvećuje i makroalgama kao potencijalnom resursu za dobivanje biogoriva. Nekoliko je prednosti algi u usporedbi s drugim istraživanim biomasama.

Autotrofni su organizmi, što znači da koriste sunčevu svjetlost i fiksiraju anorganski ugljik iz atmosfere za asimilaciju i pretvorbu u organsku tvar. Činjenica da makroalge imaju sposobnost rasta u slanoj vodi znači da nisu u kompeticiji za prostor s usjevima za hranu kao biomasa za biogoriva prve generacije. 

Makroalge nemaju visoki udio celuloze i lignina (molekula koja daju čvrstoću staničnoj stijenci kopnenih biljaka) za razliku od biomase za biogoriva druge generacije. Mogu se lakše preraditi za daljnje procese tijekom kojih se proizvodi gorivo. 

Prednost je i u tome što procesom fotosinteze daleko učinkovitije od kopnenih biljaka smanjuju udio ugljikovog dioksida u atmosferi.

Također, imaju visoku stopu rasta što omogućuje brz prinos biomase. Biogoriva proizvedena iz biomase algi su ekološki prihvatljiva alternativa proizvodnje energije zbog smanjenog utjecaja stakleničkih plinova na atmosferu te je ugljični otisak (engl. ''Carbon Footprint'') biogoriva dobivenog od njih gotovo jednak nuli. 

Kako bi proizvodnja biogoriva bila komercijalno i ekonomski isplativa, potrebno je imati cjelogodišnje zalihe biomase jer količina u prirodnom staništu varira ovisno o okolišnim uvjetima.

Trenutni troškovi uzgoja i procesa proizvodnje premašuju troškove u usporedbi s dobivanjem drugih alternativnih biogoriva.

Međutim, stalnim povećanjem broja ljudi, prostora na kopnu je sve manje, hrane treba proizvoditi sve više, a ispuštanje stakleničkih plinova u atmosferu mora se svesti na najmanji mogući minimum.

Uzevši u obzir sve navedeno, makroalge definitivno imaju dosta prednosti zbog kojih se isplati ulagati u daljnja istraživanja, projekte i implementacije novih tehnologija u cijeli proces. 

Sanja Grđan

Komentiraj članak

Komentari