U svakom zlu neko dobro

PORUKA BOLESTI Koronavirus uči ljude da budu ljudi, da ne budu sebični i da preuzimaju svoj dio odgovornosti

U modernoj Europi srećom nema ratova, ljudi žive povezano, mnoge zemlje su jedna prema drugoj uglavnom prijateljski nastrojene, nema 'čvrstih' granica među članicama Europske unije u smislu da je dovoljno pokazati osobnu iskaznicu prilikom prelaska granice. Neke zemlje su ekonomski slabije, neke su tim slabijima uzor, a svi zajedno idu u nadi naprijed prema boljem sutra. Sve normalno funkcionira, a onda se odjednom životi svih naglo promijene. Zatvaraju se granice, čitave države zatvaraju sve svoje službe, uslužne djelatnosti, uvode se karantene, život staje. Makar ovo bilo i prolazno, očito je da Europa u ovom periodu proživljava transformaciju boreći se protiv nevidljivog virusa koji je od sada čovječanstvu na ovaj način nije bio poznat.

Nema zahuktavanja situacije prije nego što ista eskalira kao što nema ni prijetnji koje bi naznačile rat. Ne kada je riječ o ratu protiv koronavirusa. Pojavio se upravo prije ulaska čovječanstva u Novu 2020. godinu, a raširio se vrlo brzo.

Dok je broj oboljelih sve više rastao u Kini, druge zemlje su se tješile time da je to samo jedan oblik gripe kojeg je moguće preboljeti. I zaista, od virusa se moguće oporaviti, no to ovisi o puno faktora, a jedan od najvažnijih jest životna dob. Starija populacija je najugroženija.

Ipak, na mladima je odgovornost upravo da pomognu tim starijima, da ostanu kod kuće koliko je to moguće, a da izlaze vani upravo kada je to najpotrebnije odnosno onda kada ponestane namirnica kao i lijekova neophodnih za život njihovim starijim ukućanima. Nije vrijeme za tulumarenja i pijančenje. Nema baš lijepih vijesti na globalnoj razini u ovom trenutku da bi potakle neko izrazito veselje i atmosferu za slavlje. Upravo sada je na mladima da pokažu koliko su odgovorni, koliko poštuju i koliko prije svega vole svoje starije. Vrijeme će pokazat kolika je odgovornost svih mladih odnosno koliko prihvaćaju istu, kao i kolika je odgovornost onih koji se ne pridržavaju mjera samoizolacije i preporuka o tome da odgode svoja okupljanja i putovanja koja nisu neophodna. Ako nisu naučili sada biti odgovorni u tom smislu, situacija će ih naučiti.

Kada se epidemija u Italiji u kratkom vremenu razbuktala, ljude je uhvatila panika. Kupovali su masovno wc papir, konzerve graha, kao i sve ostale namirnice. Police su se brzinom svjetla praznile i još uvijek se prazne. Iako nitko od epidemiologa nije rekao da wc papir i grah sprječavaju zarazu ili je pak liječe, ljudi su svejedno lančanom reakcijom pohrlili raditi isto što i svi ostali rade. Ima li to smisla? Ima li smisla pustošiti butige? Nema. Pomaže li to ikome? Ne pomaže. Koronavirus će valjda naučiti ljude da od panike nema ništa i da će ih ona prije ugroziti nego spasiti, bez obzira koliko opasnost vreba i koje je vrste

Gospodarstvo na globalnoj razini je pred velikim testom. Velike restrikcije i regulacije usporavaju ekonomski rast, no očito su nužne kao mjera prevencije. U mnogim sektorima će biti manje prihoda. Je li to dobro? Ako je potrebno birati između novca i ljudskih života, svakako da je dobro žrtvovat novac. Koronavirus uči ljude da biraju ono što im je prioritetnije. Novac ili vlastiti život odnosno život svog bližnjeg? Čini se da srećom ljudi ipak biraju život. Mnogi možda i ne bi tako izabrali, ali situacija tako nalaže. Ako se sačuvaju životi, bit će novca, no ako se žrtvuju životi zbog novca neće ga tko imat trošiti i zarađivati.

Naposlijetku, valja spomenuti da zaštita i prevencija iziskuju velik trud i samodisciplinu. Takva disciplina može uistnu biti prakticirana samo od strane onih kojima je stalo do života prije svega najugroženijih, pa onda i svih ostalih. Koronavirus uči ljude da budu ljudi, da ne budu sebični, da dijele materijalne stvari, ali i da dijele svoj dio odgovornosti.  Nije lako slušati iz dana u dan negativne vijesti i negativne brojke, ali dobro je sve dok takva situacija poziva ljude na oprez. Opreza i odgovornog ponašanja nikad nije dosta. Ako išta dobro može nastati iz ove loše situacije, onda je to da nas ista podsjeti kako se ponašati ljudski, baš kao što to i sve ostale krize rade. Također, podsjeća nas da budemo zahvalni na svemu onome što inače imamo u situaciji dok ovakva kriza ne vlada, kao što i automatski prirodno pobuđuje zahvalnost prema liječnicima i ostalom medicinskom osoblju koji konstantno rade brineći se za zdravlje ljudi.

Ellie Leoni

Komentiraj članak

Komentari