Znakovi pored (auto) puta

PETAR MIŠO MIHOČEVIĆ: Kamo?

Oduševljen sam, oduševljen sam, oduševljen sam, pa neću pisat ono što sam mislio da ne ispada da ja stalno nešto protiv ove vlasti. A sad me je oduševila ovom novom recepcijsko-prijemnom službom predivnog naziva: Ured dobrodošlice. Da, stvarno ne mogu pisat o Perkoviću. Niti se ja u to razumijem. Kužim jedino da je kod nas 'nešto' isteklo, da u Njemačkoj nije, da je čovjek doma jer ga tako nesnosno bole leđa da ne može ležat na golim daskama, u zatvoru, kamo ga je bilo ispratilo (recesijski skromno, btw – ni suza ispratnica, ni cvijeća, ni lisica....).

Da sam ja Milanović, a kad me uhvati prdilokvencija bojim se da sam mu blizu, ja bih napisao Merkelici u facu da što su nama napravili Nijemci još 1941. pa nikoga nismo tražili, a bilo ih je na milijune. I tražio izručenje pola Njemačke (broj ratnika uvećan za kamate). Zatvorio ih po hotelima diljem Lijepe nečije, i eto nam turizma cijelu godinu.

Ja sam siguran da bi se u tom slučaju ovaj gospar Perković sam predao, za dobrobit i procvat domovine. I gospara Linića. Zato neću danas o Perkoviću, nego o lijepim stvarima. Jer nije gospar Perković kriv što je zemlja u recesiji, ili npr. što gospođa Markić prijeti da će se počet bavit slobodom medija. Najlakše je sve svaliti na nekoga. A da je gospođa Markić već ovladala slobodom medija u našoj (našoj??) zemlji, gospar Perković bi mirno spavao, jer za ovaj slučaj nitko nikada ne bi saznao. Ustvari, za novine bi znali samo novinari. A mi počivali u miru.

Ured dobrodošlice?!

I tako, što sam ono htio rijet... aha! Dakle, samo lijepe stvari! Evo metnimo reć', sretan jer si se uspio dopotezat iz Dubrovnika u Zagreb, drito u Banske dvore, sad znaš kamo imaš ić' - u Ured dobrodošlice! Ima li išta ljepše, pametnije, psihološki ispravnije, naučnije.... ne znam kako sve pohvalit tu epohalnu domoljubnu ideju.

Ono kad negdje dođeš i začuješ gromoglasni: Dobrodošli! Propitat ću se, ali već pretpostavljam da dobiješ barem sendvič i sok, a kakvi su oni, možda i bon za objed u Saborskom restoranu, jer kako je objed nešto više od 10 kuna, Vladi nije puno, a običnog čovjeka veseli.  Bolje nego da platiš 15 kuna za pizzzzzza cut, što je astronomski (jer kroz tijesto vidiš zvijezde). Ovo nekoliko 'z' sam stavio namjerno da ne čitate sa dugim 'i', jer ja znam sve o dugim i kratkim 'i' u hrvatskom i drugim jezicima, znam zašto je nekad dug a nekad kratak (Milanović mi nije ni do koljena, jel' tako?)

Jako sam zadovoljan ovim mojim 'positive thinking'. Evo naprimjer, da ostanem u domeni lijepih događanja, ono što se Vlada neki dan preko mobitela zadužila za 4 milijarde kuna, ja vidim pozitivno, imat ćemo novce, bit će nam bolje.

Samo pesimisti u tome mogu vidjeti nešto negativno. Mi smo, općenito, narod koji sve vidi u lošem svjetlu. Čak i kad može platit račun za struju. Neću više, od ljepote mi suze krenule.

p.s. Primijetili ste gore u naslovu onaj 'kamo' ? Naučimo: pravilno postavljeno pitanje u smislu kretanja ne počinje sa 'gdje', nego sa 'kamo', kao u primjeru: Kamo biste vi poslali ovu vlast?

Komentiraj članak

Komentari