63. Dubrovačke ljetne igre

Pandurova Medeja prikazana na Lovrjencu

Drugi premijerni dramski naslov 63. Dubrovačkih ljetnih igara, Euripidov antički klasik „Medeja“u režiji Tomaža Pandura i ostvaren u suradnji s Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu, premijerno je prikazan sinoć na Lovrjencu.

Euripid - „najtragičniji od svih pjesnika“ kako ga je nazvao Aristotel, koji je za razliku od ostalih starogrčkih „tragičara“ smatran pjesničkim „glasom naroda“ nenadmašan je kada obrađuje osjećaje koji prerastaju u strasti kojima likovi ne mogu vladati. Razočarenje, očajanje i strast u njegovim ženskim karakterima, poticani osjećajima, nisu nikad bezrazložni, niti izviru iz slabosti ili zloće. Tako je njegova Medeja barbarka, osvetnica, zločinka, ali prije svega žena. Ona je žena tuđinka, neprihvaćena, prezrena, marginalizirana, drugačija, ali uvijek svoja. Odbačena, ponižena i stjerana u kut, zadaje konačni udarac. Otkazuje poslušnost, kažnjava supruga i državu, kažnjavajući i sebe. Počinje najužasniji čin najveće barbarske bešćutnosti i ubija vlastitu djecu. U svojoj patnji izopćenosti, drsko izazivajući velike i svete ideje i vrijednosti društva, Medeja je nevjerojatno suvremen lik i njena priča aktualna i gotovo tri tisuće godina nakon što je rođena iz Euripidova pera.

-Medejina priča u osnovi djela intimna je tragedija nesretne ljubavi. Priče Korusa oko nje priče su o politici, povijesti, vlasti, ratovima, Olimpijadama, Zlatnom runu, vladarima, gradovima, o lokalnim kultovima, magijskim ritualima i legendama. Tu danas dolazi Medejin duh zapitati se zašto je Jazon uopće trebao isploviti prema Kolhidi, ne bi li doznao u čemu su Argonauti pogriješili. A odgovora nema... I upravo zato se često vraćam velikim temama. Vraćam se Danteovoj Božanstvenoj komediji, vraćam se temama koje me progone cijeli život, vraćam se Dostojevskom, vraćam se Shakespeareu. Potraga za Zlatnim runom i Medejina priča je jedna od ključnih, velikih tema naše civilizacije i svaki dan, svaku večer ona se iznova rađa u duhu vremena i prostora. Takva je i naša dubrovačka Medeja. Označuje je nova režijska i dramaturška konceptualizacija, radikalna u pristupu – sukladna s vremenom u kojem živimo, s bojama Mediterana, noćnim dubrovačkim burinima, sukladna glumici Almi Prici, koja je igra  razapetu između neba i zemlje, zarobljenu u labirintima ženske i muške volje u utrobi magične tvrđave Lovrjenac - rekao je za ovu svoju novu režijsku konceptualizaciju „Medeje“ jedan od najkarizmatičnijih europskih kazališnih redatelja Tomaž Pandur.

Festivalski dramski ansambl predvodi maestralna Alma Prica kao Medeja, njenog supruga Jazona igra Bojan Navojec, Čuvar zlatnog runa je Livio Badurina, Fera igra Ivan Glowatzky, Mermera Romano Nikolić, a Egeja Damir Markovina. Argonauti, odnosno Korinčani su: Kristijan Potočki, Andrej Dojkić, Petar Cvirn, Tomislav Krstanović, Jure Radnić, Ivan Magud, Adrian Pezdirc i Ivan Ožegović.

„Medeja“ će se na Lovrjencu, nakon sinoćnje premijere odigrati još 4., 5., 6. i 7. kolovoza u 21:30 sati na Lovrjencu a sve izvedbe su rasprodane. Predstava će u razdoblju od 11. do 13. rujna gostovati na Ljubljanskom festivalu, a zatim će zaigrati i na pozornici Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. 

Komentiraj članak

Komentari