Natrag u povijest

PALAČA SPONZA: Od nekadašnje carine do dragocjenog čuvara arhivskog gradiva dubrovačkog područja!

Carina (granični porez) je taksa, koja opterećuje robu pri prijelazu preko carinske granice. U administrativnom smislu, pojam carina obuhvaća onu granu državne uprave, koja se brine za izvršenje i primjenu carinskih propisa, napose vrši carinjenje i naplaćuje carinske takse. Carinske takse su postojale već u Starom, još više u Srednjem vijeku, ali ne kao samostalni tereti, nego su ubirane u vezi s drugim, napose pomorskim ili sličnim dažbinama, koje su opterećivale promet dobara.

Prvi carinarski zbornik republike (Liber statutorum dohanae) izdan je 1277., samo pet godina posije Statuta pod dubrovačkim knezom Markom Giustinianiem i sastoji se od 87 članaka.

Stari je Dubrovnik svojim carinskim sustavom i carinskom službom pružao jedan od najljepših primjera uloge ovog ekonomskog instrumenta u povijesti samostalnih primorskih gradova. Imao je i posebnu zbirku carinskih propisa: Carinski statut iz 1277 (Liber Statutorum Doane) s dopunama iz 1283 — 1386. Od 1413 — 1674 carinski su propisi uvrštavani u posebnu knjigu Capitolare della dogana grande.

Iz Srednjeg vijeka carine su prešle u Novi vijek, najprije u obliku taksa, t.j. naplaćivane su kao naknade za raznovrsne prometne ili slične usluge, a zapravo su bile vrelo prihoda za blagajne autonomnih gradova ili trgovačkih središta.

Najstariji objekt kojeg arhivski podaci spominju na prostoru današnje Sponze je Velika carinarnica, koju dopuna Statuta iz 1296. godine navodi kao već postojeću općinsku zgradu. Velika carinarnica je u tom vremenu (13. stoljeće) samo jedna u nizu općinskih zgrada u istočnom dijelu Grada.

Potreba za izgradnjom većeg, jedinstvenog objekta bila je uvjetovana jakim razvitkom trgovine, u doba najsnažnijeg ekonomskog uspona Dubrovnika, pri čemu su postojeći skladišni prostori u Gradu postali nedovoljni. Ideja je konkretizirana u zaključku Vijeća iz 1513. kada je utvrđeno da se počne razmišljati o izgradnji veće i udobnije građevine.

Prema projektu općinskog inženjera Paskoja Miličevića, sagrađena je i nova zgrada carinarnice – Divona (1516.-1520.). Objedinjujući srednjovjekovni objekt carinarnice, razna skladišta, objekt za skupljanje kišnice (Sponza), radionice obrtnika-zlatara te druge objekte, vezujući ih uz raniju ulicu, koja preoblikuje u veliko dvorište – atrij, Paskoje stvara središnji javni objekt vezan uz trgovinu. Uz navedene sadržaje u zgradi nove carinarnice našla je prostor i kovnica novca i oružana. Tu su se održavali i sastanci Akademije Složnih i Dangubijeh, a kasnije tu su bile škole za djecu vlastele i građana, pravnička škola i tiskara.

Glavni natpis upozorava na točnost dubrovačkih mjera i upućuje mjerače na opreznost:

FALLERE NOSTRA VETANT· ET FALLI PONDERA· MEQVE PONDERO CVM MERCES· PONDERAT IPSE DEVS

(Naši utezi ne daju da se vara i bude prevaren. Kad mjerim robu, mene mjeri sam Bog).

Objekt je posebno dragocjen, jer je ostao sačuvan u svojoj izvornosti prelaznog gotičko-renesansnog stila od vremena izgradnje do danas, unatoč velikoj trešnji 1667. godine koji je uništio veliki dio spomenika Grada i promijenio mu fizionomiju ustupivši mjesto novom, baroknom izričaju.

Danas palača Sponza, čuva najdragocjenije arhivsko gradivo dubrovačkog područja. Tu je smješten Dubrovački arhiv s dokumentima, iz svih proteklih stoljeća do najnovijeg vremena.

Komentiraj članak

Komentari