Ljetne gužve

OD NJEGA SVI PROFITIRAJU Nema osobe koja ne crpi dobrobit turizma

Sigurno znate barem jednu osobu koja vam je 1997. godine rekla kako je 1987. godine bilo pet puta bolje, a onda 2017. kako je 1997. bilo pet puta bolje. Što mislite što će vam takva osoba reći 2028. kada je sretnete?

Jasno je kako će vas vratiti desetljeće unatrag i reći  kako je tada (sada) bilo bolje. Ionako nam besposleni narod živi u 1945., u prošlosti smo na svom terenu, dok nam je budućnost uvijek nešto što s prijezirom čekamo, a kada dočekamo onda je kompariramo s desetljećima prije.

Gradske gužve na prometnicama. Gužve i tisuće ljudi u staroj gradskoj jezgri. Gdje god se okrenemo u sezoni ulice su jako slabo prohodne. Kada nahrupi par plovećih hotela s pet-šest tisuća ljudi, stvore se prometni čepovi uzduž svih glavnih ulica u Dubrovniku, a svi znamo kako ih nemamo vele. I tako je to sve od 2007., 2008. kada se broj kruzera rapidno počeo penjati, kada su svjetski trendovi postali takvi da su kružna putovanja rapidno skočila, posebno Dubrovnik kao nova destinacija, atraktivna i još van Europske unije, odnosno 'tax free' zona.

Širiti se i nemamo Bog zna gdje, iza nas je brdo, a nismo bogati toliko da kao ekipa u Dubaiju gradimo umjetne otoke i da se širimo prema Elafitima. Nemamo para, a i UNESCO bi zasigurno uvalio tu ideju u 'buffer zonu'.

I jest, odmah ću se usuglasiti s vama, jest, odvratno je čekati u koloni gore na Ilijinoj glavici, užasno je ulaziti na Stradun preko Pila po dvadesetak minuta, ali od toga živimo. Siguran sam da se mnogi od vas neće složiti, ali brojke neupitno odgovaraju da nam je sve u Dubrovniku vezano za turizam. I Jele što radi u Vodovodu, Ivanka na Fini, Stanko u policiji, Janko u Libertasu, Nikola u Županiji, Ana u suvenirnici. Uključujući i autora ovog teksta, i cijele ulice u kojoj živi svi žive od turista, turizma uključujući i ove već poznate dubrovačke narikače koje 'rade' u kulturi i kojima je teško pasat Pilama jer je tamo red za u autobus. I ta kultura je financirana od turizma. Živimo turizam! Živimo od turizma. Prigane lignje koje je Stijepo P. izbacio iz friteze ne financiraju samo njega nego kroz raznorazne doprinose, prireze, naknade plejadu drugih zaposlenika, građana i obitelji.

To je zato što smo ugasili tvornice, ne bavimo se poljoprivredom, nemamo Dubrovkinju. Sve su nam uništili Srbi 1991. i 'Hrvati' u godinama iza.

Preostaje nam turizam, odnosno gužve u vršnim danima. Vršnim danima o kojima su brojni prethodnici aktualnog gradonačelnika tražili model za raspoređivanje brodova drugim danima kada Luka zjapi prazna. I nitko nije uspio onako kako je zamislio jer se itinereri ne dogovaraju danas za sutra, nismo 'home port' nego jednom brodu i kompanijama je ponekad neizvedivo prilagoditi se svima pa tako i nama.

No, ono što možemo napraviti je imati efikasnu Gradsku upravu, razumne građane koji razumiju da ćemo bez kakvog, takvog turizma ići u Irsku kao i ostatak Hrvatske. Možemo imati i razumniju oporbu, političare koji su na putu iz vlasti u oporbu dobili sinkopu pa deru po istim stvarima koje su do jučer branili. Možemo raditi u kulturi i biti kulturni, možemo živjeti u sadašnjosti, pamtiti prošlosti, ali i prihvatiti danas kao nešto na čemu gradimo budućnost.

To je vezano za nas građane koji se opravdano nerviramo čekajući ispred stotina autobusa, kombija, taksista, Ubera i inih. Razumijevanje bi se najviše tražilo od dubrovačkih političara.

Evo recimo, sutra je ponovno dan D s puno putnika s kruzera. Vjerujem da bi svi gradski vijećnici mogli pobjeći s posla i dati ruke komunalnim redarima i Gradskoj upravi da sve prođe u najboljem redu i da imamo zadovoljne i goste, i građane. Hoće li doći ili će radosno pratiti razvoj pa u slučaju kaosa slati priopćenja zabrinutosti? I oni žive od turizma.

Možda na Pilama bude i kaleidoskop perverzija, kakvih kućica s kobasicama pa da vijećnici štogod prigrizu dok čekaju navalu naših gosta. Ne znam kako ih drugačije primamiti.


Autor: Nikša Klečak
Izvor: Dubrovački dnevnik

Komentiraj članak

Komentari