SPRIJEČENA PRIVATIZACIJA

Netko se prije 13 godina htio okoristiti Maestralima...

Hoteli Maestral donedavno su bili posljednja hotelska kuća kojoj je vlasnik bila država, a sada su prodani poduzetniku Danku Ćoriću, 'hrvatskom kralju kladionica'.

Piše: Ivona Butjer

Ova je vijest dočekana s oduševljenjem te se u navedenome vidi mogućnost napretka i razvoja Maestrala, no to nije bio slučaj 2006. godine kad je bio spriječen jedan od pokušaja privatizacije hotela. Pri tom su se spominjala nastojanja u 'nabacivanju' Maestrala austrijskoj tvrtki Aejo Beteilingungs koju podržava Hypo-banka po niskoj cijeni, iza koje su, navodno, stajali ruski investitori. Iako to nikada nije potvrđeno ni dokazano, u kuloarima se tada spominjalo i ime Iva Sanadera. Navodno je dio ljudi koji su povezani s Maestralima kontaktirao i tadašnjeg dubrovačkog biskupa Želimira Puljića koji je sa Sanaderom u dobrim odnosima te su ga molili za pomoć. 

„Mi smo spriječili prodaju Maestrala. Pero Beš je bio predsjednik Sindikata i oni su došli u Županiju da se hotel ne proda. Ne pamtim dobro cifre, ali sjećam se kako je ta cijena bila vrlo smiješna. Bila je riječ o nekoj tvrtki iz Austrije. Provjerili smo bonitet, bio je samo 20 tisuća eura, a da bi se otvorila takva firma, trebalo je položiti taj iznos. To je bilo sumnjivo. Potom su kružile priče kako netko iz tadašnje Vlade ima prste u tome i da želi za sebe neke dionice. Dakle, osobno, ne za državu,“ izjavila je za Dubrovački dnevnik tadašnja županica Mira Buconić.

Kako kaže, odmah je kontaktirala tadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića koji je primio i Sindikat Maestrala, a razgovarali su i s tadašnjim potpredsjednikom Vlade Damirom Polančecom. Iako je tadašnja privatizacija spriječena, Polančec je, prema pisanjima medija, izazvao revolt kod predstavnika Sindikata kada je za vrijeme svojg boravka u Dubrovniku navodno kazao kako je riječ o 'skupini neobnovljenih hotela s dvije ili tri zvijezdice'. S tom se konstatacijom ni danas ne slaže Buconić.
„Onaj tko bi kupio niz hotela, kupuje Uvalu Lapad. Tu se nije radilo o hotelima Maestrali nego o pola Uvale Lapad! Osim toga, imala sam na umu kako Županija i Grad imaju prostore između hotela. Dala sam zaduženje da se pogleda koja zemlja pripada Županiji, a koja Gradu,“ izjavila je Buconić.

Za razliku od takvog ishoda, dobro upućeni izvori kažu kako se tada prema Vladi predlagalo da se oko 30 posto dionica ponudi radnicima po povoljnim uvjetima te da se uključi i Grad Dubrovnik, a ostalo da se da na tržište. To je bio model koji je predlagan kako bi se spasila zadnja hotelska grupacija na dubrovačkom poručju u vlasništvu RH, no za to nije bilo sluha. 

Dobro upućeni izvori kažu kako se svih tih godina najviše negodovalo zbog uprava za koje kažu kako su se postavljale po političkoj liniji, u čemu vide razlog stagnacije Maestrala.

„Kako je koja opcija na razini države dolazila, tako su se mijenjale uprave. Sve su podređivali što napraviti u četiri godine za osobni interes i za ekipu koja te gura. Nije se gledao interes tvrtke, jer da se gledalo, danas bi ona sasvim drugačije izgledala,“ rečeno je za Dubrovački dnevnik iz neslužbenih, povjerljivih izvora.

Povjerljivi izvori tvrde kako se stoga divlja privatizacija spriječavala od strane onih koji su to bili u mogućnosti napraviti, no uskoro su vidjeli kako 'ljudi koji su postavljeni po političkom ključu izvlače novac za sebe i stranke', kako se se 'ne ulaže u kadar ni u same hotele kako bi se podigla kvaliteta' te se određena zdrava privatizacija priželjkivala. 

Podsjetimo, ugovor o prodaju i prijenosu 69 posto dionica na Ćorićevu tvrtku PND strategija nedavno je potpisan u Ministarstvu državne imovine, a za taj je udjel Ćorić ponudio 153,5 milijuna kuna. Riječ je o iznosu koji je 27 milijuna kuna veći od početne cijene. Mnogi vjeruju kako bi to mogla biti prilika da hoteli Maestral krenu u boljem smjeru.

"Više vrijedi jedna pristojna jahta koja se usidri ispred Grada nego sve što se tamo nalazi. Ali teren vrijedi, pozicija vrijedi! Ljudi koji znaju što rade, tamo bi mogli napraviti čudo!," zaključuje izvor za Dubrovački dnevnik.

Komentiraj članak

Komentari