Kolumna

Naša kolumnistica Nives napisala je izvrstan osvrt o mejkapiranju!

Ja sam noćni tip, najbolje i najviše radim noću, prava sam radoholičarka do ranih jutarnjih sati. Sad znate zašto i u jedan, dva u noći pa i kasnije, pišem tekstove i na društvenim mrežama postavljam linkove.

PIŠE: Nives Stepinac Grgurić

Zbog te strasti i navike, logično, spavam malo pa mi jutarnja buđenja nakon svega par sati sna, teško padaju. No, nekad nije bilo tako, spremno sam ustajala u pet i ranije, radi putovanja ili odlaska na posao no s godinama i fleksibilnijim radnim vremenom, radi samozaposlenja, pomakla sam alarm na puno pogodniji timing za buđenje. Ujutro tako, oko pola sedam, teturam u polusnu, dok me ne razbudi prva šalica kave i prilično sam nespretna s make upom jer mi zbog umora sve ispada iz ruku a umivaonik nakon mene i mejkapiranja izgleda užasno pa idućih nekoliko minuta provedem u njegovom temeljitom čišćenju. Nekad imam i napad bijesa jer moj dragi baš i ne razumije zašto se šminkam (njemu je to potpuno neshvatljivo i kaže da sam mu super bez make upa) pa me redovno prekida u mom jutarnjem beauty ritualu, uz podršku sina i požuruje iz kupaone! Poznata scena svim ljubiteljicama make upa, koje uvijek treba čekati…i čekati…samo pet minuta!

Zašto se onda ujutro borim s bočicama, bojama i kistovima, mučim sa šminkanjem i želim izgledati namontirano kao da sam izašla iz salona?

Iz jednostavnog razloga, želim dan započeti dotjerana, samouvjerena, svježeg izgleda i prikriti sve tragove umora i nespavanja. Ne činim to toliko radi sebe jer mi ne manjka samopouzdanja već radi drugih ljudi i njihovih znatiželjnih pogleda i upita. Naime, s obzirom na posao kojim se bavim, isti očekuju od mene primjeren izgled, u skladu s mojim dnevnim outfitom ali i zadacima. Točnije, očekuju živost i boje na mom licu i uvijek raspoloženu, vedru narav a priznajem, ponekad make up oboji moj dan.

Svi znamo, danas su pred žene postavljeni vrlo veliki zahtjevi i očekivanja, posebno pred one koje se bave modom i lifestyleom, poput mene ili nekim uslužnim djelatnostima. Od nas se očekuje lijep, njegovan, dotjeran izgled i uspješnost na svakom polju jer isto i prodajemo pa nije čudo da mnoge među nama kako bi ulile kupcima što više povjerenja, pribjegavaju instant rješenjima nedostataka, pomoću make upa ali i trajnijih metoda, poput permanent make upa i svih mogućih kozmetičkih intervencija i estetskih korekcija.

Događa se tako, da među nama šeta stotine istih noseva i usana, grudi, frizura pa čak i stražnjica no koga je briga zašto, dok smo svijetu dopadljive. Svakoj od nas, u nekoj fazi života, dosadi vlastito lice i godi usporedba sa svjetski poznatim divama, pjevačicama, glumicama, modelima a make up kistići i razne tehnike šminkanja, omogućuju preinake naših lica u slavne osobe. Oponašamo čak i njihove tehnike šminkanja, kako bismo im što više nalikovale. Iako muškarci nerijetko tvrde da ih najviše privlači prirodan izgled na nama, mnoge su spremne i pod skalpel, kako bi se što više približile svom idealu i istisnule svoju konkurenciju. Činimo to najčešće radi nesigurnosti u sebe jer smatramo, budemo li nalikovale poznatoj i omiljenoj zvijezdi, imamo potvrdu da smo lijepe i neodoljive jer ih većina takvima vidi i prihvaća. Također, maskiranje make upom i estetski zahvati, omogućuju nam da održimo mladost što duže, da lažemo o godinama i lakše zavodimo, da korigiramo prirodne nesavršenosti i pretvorimo se u lutke, nalik onima s kojima smo se nekad rado igrale u djetinjstvu. Kad kažem „istiskujemo konkurenciju“ mislim pritom na sve dame koje se dotjeruju radi drugih žena, čijoj su kritici i povećalu redovno izložene ili žele izazvati njihovu ljubomoru, što je pak tvrdnja i mnogih mojih muških poznanika i prijatelja. 

U svakom slučaju, beauty industrija nikad nije bila jača, bogatija proizvodima i ponudom. Na tržištu tako možete naći što god vam srce poželi, kako biste doživjeli potpuno transformaciju. Kozmetičari, estetski kirurzi i svi ostali koji se bave estetikom, imaju pune ruke posla. Stomatolozi, čiji je primarni zadatak zdravlje i estetika zubi i osmijeha nude tako i produljenu mladost kože, čuvajući njen tonus, tretmanima filerima. Ako ste pak, koliko – toliko zadovoljni crtama lica, sve lijepo na vama istaknut će bezbolno i bez nuspojava, kistovi vrsnih make up artista, koji vas mogu dotjerati do neprepoznatljivosti. Svi profitiraju od beauty industrije jer ljepota je popularna i tražena i žele svoj dio beauty kolača.

Ja sam jedna od onih sretnica koja i na pragu četrdesetih nema problema s tenom, teksturom kože i tonusom a na sreću ne trebam ni preveliku količinu make upa pa ju u ovim godinama kupujem umjereno i u manjim količinama nanosim na lice no nekad nije bilo tako. Još uvijek pamtim ovisnost o skupim beauty proizvodima, zvučnim brandovima i prepune police Cliniquea, Lancomea, Chanela, Diora i Collistara a jedna sam od onih koja je isprobala i dekorativu Versace i Armani potpisa, kao i još zvučnijih i skupljih imena. Danas se zadovoljavam s make upom srednje klase jer smatram da je gore navedena skupina puno precijenjena i novac koji bih mogla potrošiti na kozmetiku pametnije usmjeravam.

Ljubav prema make upu rodila se još u osnovnjaku, kad sam prvu liniju na kapku, tirkiznim kajalom, izvukla radi školskog završnog tuluma. Pogađate, bila je to mamina šminka a ona nije ni primijetila da joj je nestala iz torbice. Krišom sam nastavila opskrbu njenom kozmetikom već u prvim tjednima srednje škole kako ne bih zaostajala za curama a listi omiljenih proizvoda dodala sam uskoro i sve vrste pudera. Zaključila sam ipak da mi je njihova tekstura i konzistencija preteška i nabavila svoj, laganiji no opet potajno.
Na tržištu u to doba, pred dvadesetipet godina, nije bilo baš nekog izbora. Mogli ste birati između popularnih brandova Markins, Ellen Betrix i Nivea kao i omraženog Constance Carolla, koji je usprkos privlačnim bojama i ambalaži, mnogima izazivao prilične dermatološke reakcije.

Na prvoj godini studija, komplekse nam je nabijala jedna od imućnijih prijateljica, nama tada nedostupnim i skupim Gemey proizvodima. Mi ostale studentice, snabdijevale smo se puderima u Plivinom tvorničkom dućanu, odvajajući od džeparca za popularne tubice tekućih pudera i tek povremeno priuštile smo si ruž nude tonova.
Danas pak na tržištu već klikom miša dobavljate proizvod koji želite a prošlo je i doba „sam svoj majstor“ make upa jer se već po vrlo povoljnim cijenama nude i profesionalne usluge promocije šminke i uljepšavanja. Vjerovali ili ne, make up, baš poput drugih omiljenih proizvoda, razvija i ovisnost, koja je mnogim muškarcima potpuno neshvatljiva (neke od nas mahnite su shoppingholičarke make upa) ali i mnogim ženama, koje od sredstava za uljepšavanje posjeduju jedino ruž. Upravo zbog takvih osoba, malo sam istraživala.

Kako i koliko vole make up, što im znači šminka i jesu li ovisne o njoj te u kojoj mjeri doprinosi njihovom samopouzdanju, upitala sam neke od najboljih prijateljica i poslovnih partnerica. Evo što kažu na ovu temu:

„Na početku moje make-up priče, šminkala sam se kako bih prikrila svoje nedostatke; pigmentaciju crvene boje na obrazu, bradi i vratu. WOW! U nekoliko poteza imala sam savršen ten, a drugi razlog manje bio je da me gledaju sa sažaljenjem ili me pitaju kakva je to alergija. Proces šminkanja koji uključuje i njegu kože prije nanošenja traje od 20 minuta do preko sat vremena, ovisno o prigodi, obavezama i vremenu kojeg imam za taj proces. Ja sam totalna make-up fetišistica i imam nekoliko kutija sa make-up-om, u kojima je sve za kategorije : par sati make-up, cijeli dan make-up ili dan + noć make up. Sa razvijanjem karaktera, ali i sa godinama iskustva i experimentiranja, šminka je na neki način postala moj najbolji prijatelj, savršena maska i predmet požude. Sa šminkom savršeno možemo izraziti raspoloženje, prikriti borice, suziti lice ili povećati oči. Šminkam se za sebe i svoje zadovoljstvo. ( pssssst… muškarci i dalje padaju na crveni rouge, treba ga samo dobro odabrati ) Protiv PVC- estetskih OP nemam ništa protiv. Kako tko kasnije hoda ulicom mora riješiti prvo sa sobom, onda sa odrazom u svom ogledalu, jer ogledalo nikad ne laže. (Lana, poslovna žena).

Uvijek nastojim pronaći najbolju kombinaciju proizvoda za bolju postojanost make up-a.

Obzirom na moju već pomalo zreliju dob, uvijek si tražim ono što me može na neki način osvježiti. Make up gotovo nikada ne stavljam ako nemam frizuru. To mi je polazišna točka i osnova svega na mom outfitu a kako sam radno aktivna (još uvijek) i ne samo radno (aktivna J), profesija mi nalaže da mi izgled zahtijeva urednost kao i sveopća pojava jer sam svakodnevno u kontaktu s velikim brojem ljudi. Moj make up prvenstveno ovisi o mom raspoloženju, ali najčešće o outfitu za koji sam se taj dan odlučila.

Neposredno nakon umivanja lice očistim i nanesem serum i to za mješovitu kožu jer je u zrelijim godinama jako važno zaštiti T zonu od sjaja, pa je to dobra prilika da se ona prikrije izvrsnim serumom za matiranje kože, jednog vrsnog francuskog proizvođača.

Francuzi nisu imali smisla samo za poljupce nego i za zaštitu nedostataka na licu i tijelu žene, što nam ostavlja veliki izbor da si nađemo što nam paše.

Kako dnevno nanosim iznimno decentni make up, bitnija mi je preparativna kozmetika (John Masters) od dekorativne. Obzirom na ekstenzije trepavica i japansko iscrtane obrve na licu, make up mi čak nije ni nužan jer naglašenim, a besprijekorno iscrtanim linijama, izgled lica ostavlja posve drukčijim, tako da maskaru uopće ne koristim (osim za donje trepavice).

Sjenilo za oči koristim samo u posebnim prilikama, no zbog plave boje kose, a da bi mi ten bio ujednačen i da mi prekrije sve nepravilnosti to činim uspješno već godinama sa tekućim puderom Max Factor br 13 kao i onim u kamenu jer mi odgovara i ostavlja najljepši ton boje kože.

Sprej za fiksiranje koristim samo kod teških šminki, večernjih, naravno u posebnim prilikama, gdje naglasim i kapke sa više nijansi, zbog oblika očiju koji mi to dopušta.

Bitno je naglasiti da šminka ne smije biti agresivna čak i ako je naglašena, ali ne smije odavati dojam neukusa, jer su velike šanse da žena izgleda kao klaun što ne spada više u estetski problem nego dijagnostički.“ (Miranda, poslovna žena)

„Oduvek me je zanimao svet make up-a – još kao mala devojčica volela sam da se igram sa maminim Chanel karminima. Kasnije sam shvatila da to zanima i moju sestru Bojanu pa smo šminkale jedna drugu. Make up može dosta da pomogne da poboljšate svoj vizuelni izgled, ako znate kako da ga koristite. Zahvaljujući mojoj divnoj prijateljici Ani Spajić naucila sam u njenoj šminkernici koji make up look mi najbolje pristaje. Volim da se šminkam, kada stavim crveni karmin ceo svet je moj.“

(Vladana Veljković, urednica Fashionmag42)

Ali, zamislite, ima i žena koje en vole make up već njeguju prirodni look!

„Ja se…mrzim šminkati! No šminkam se. Moj make up: maskara, tuš, sjenilo. Sjajilo.
To mi je najbrže i nije problem samo imati sjajilo od make upa. Dapače.
Između maskare i sjajila biram sjajilo, nude nijansi a volim naglasiti oči da izgledam svježije. Moje su zahtjevne za mazanje…Kad idem u nightlife, onda nosim full make up: puder tekući, pa nanosim onaj u prahu i rumenilo, highlighter a intenzivnije našminkam oči.

Za dnevne kombinacije…NEMAM vremena full make up jer sam antitalent za namazati se full u 10 minuta. Imam i osjetljivije lice pa niti jedan puder ne smijem nositi po danu u većoj količini.
Nemam ljubavi prema mazanju i mogla bih navesti sto razloga zašto mi ide na živce mazati se. Treba i takvu naći!“ (Vesna, inženjerka)

„Žbuka“ mnogima, kao što vidite, podiže samopouzdanje a odličan je suučesnik u montaži maske prema vanjskom svijetu. Ponekad make up, osim što radi estetska čuda, prikriva i lošu ćud pa se nerijetko njime kamufliraju ljepotice prilično odbojne naravi. Zbog „žbuke“ i lijepo nanešenih i usklađenih boja na licu, ljudi nas puno ozbiljnije shvaćaju i imaju više kulture i poštovanja a zbog veće estetičnosti lica nisu isključena ni brojna ulizivanja. 

I za kraj, malo kontra make upa:

– Uvijek se pitam hoću li se probuditi pored nekog čudovišta, kad se istopi i skine make up, nakon burne noći. Hoće li mi u ruci ostati trepavice i ekstenzije a Barbie preko noći postati zla vještica. – reče mi prijatelj o svojim one night stand strahovima.

Mrzim kad imaš šminku, onda te ne mogu ljubiti i ne smijem te taknuti! Samo okrećeš glavu i vičeš: “Sve ćeš mi pokvariti!” Žena si, nisi lutka, neću Barbiku! – kaže svaki drugi muškarac.

Pa malo iz ženskog ugla:

– A zašto se ti toliko riktaš? Lijepa si i bez svih tih gluposti. – obratila mi se jednom jedna draga žena, tada otprilike moje današnje dobi, promatrajući gomilu šminke, razbacane po sobnom ormariću.
Nisam ni znala što sve od make upa posjedujem, imala sam tada dvadeset i jednu godinu a zbog mladosti, neiskustva i iskrivljenog dojma, pomislila sam kako na meni liječi svoju ljubomoru i frustraciju.
– A zašto ne? – dobacila sam prilično drsko.
– Što se manje budeš šminkala, to će ti koža duže izgledati mladoliko. Moja je sva kozmetika obična plava Nivea od pola kile.

Pogledala sam je tad u čudu, pomislivši kako je prema sebi škrta i prilično neiživljena no samo je odmahnula rukom u stilu “ma radi što te volja” i izašla iz sobe. Kad danas odvrtim film unatrag, primjećujem da je njen ten zadržao mladenačku teksturu i formu do kasnih pedesetih!

U usporedbi s njom, koža njenih vršnjakinja pa i mlađih žena, koje su redovno posezale za kozmetičkim pomagalima, u znatno je lošijem stanju a poneka je majka zabilježila i ozbiljne alergije na preskupu dekorativu, koje se jedva riješila. Koži možda ipak više šteti spavanje s make upom na licu od samog make upa te neuredan život, neravnoteža hormona i loše, nakaradne misli. Ten i koža ostaju dugo mladoliki kad smo u balansu, čistih misli i srca. U prilog toj tvrdnji ide i činjenica da mnoge žene koje se bave duhovnošću i one iz crkvenih redova, čak u starijoj dobi blistaju poput djevojaka, s tek ponekom vidljivom borom.

– A koji problem one molim te imaju, da se nerviraju i stresiraju kožu? Ne šminkaju se, mole se i po cijeli dan meditiraju. Imaju krov nad glavom, ne muči ih što će ubaciti u lonac i kako će platiti račune. – nasmijao me nedavno jedan muškarac, kad sam opisivala mladoliko lice sedamdesetogodišnje časne. Kad malo bolje razmislim, ima tu istine, iako ne možemo sve raditi njihov posao, barem ne predano. Tako nekome naizgled jednostavan, lagan posao, postaje najednom vrlo teška i mukotrpna zadaća – sticanje i očuvanje duhovnog mira, koji je siguran put u sretniji i zdraviji život, unutarnju i vanjsku ljepotu.

Lakše se mejkapirati, zar ne?  

Komentiraj članak

Komentari