CRTA RAZGRANIČENJA

NA DANAŠNJI DAN PODIGNUT BERLINSKI ZID Pročitajte strašne priče ljudi koji su pokušali bijeg

"Vrištanje sirena i zvuk metala koji udara kamenim pločama odjekivao je mračnim ulicama. Preplašeni stanovnici Istočnog Berlina virili su iza zastora u prizor vojnih konvoja koji su se protezali daleko niz ulice. Prvo su došli vojnici na motociklima, zatim jeepovi, kamioni i autobusi krcati namrštenim trupama u čeličnim kacigama. Posebno su bučni bili tenkovi, ruski T-34 i T-54. Na svakom većem raskrižju stajao je vod s puškama u stanju pripravnosti. Ostali su se uputili na crtu razgraničenja koja sječe srce Berlina kao nazubljeno staklo. Iz teretnih su se kamiona već istovarivali betonski stupovi, bodljikava žica, kameni blokovi i lopate. Kada je četiri sata kasnije svanula zora, zid je dijelio Istočni Berlin od Zapada i to prvi puta u osam godina", odlomak je iz američkog Timea u kojem je opisano kako su stanovnici Istočne Njemačke dočekali jutro 13. kolovoza 1961. godine kada je počela gradnja Berlinskog zida, piše 100posto.

Podignut je brzo i bez objašnjenja, a istočnonjemačka komunistička vlast njegovu je gradnju započela kako bi spriječila bijeg stanovnika iz Istočne u Zapadnu Njemačku. Barijera dugačka oko 160 kilometara odvajala je Zapadni od Istočnog Berlina koji je pripadao teritoriju DDR-a, odnosno Njemačke Demokratske Republike, formirane od sovjetske okupacijske zone nastale nakon kapitulacije nacističke Njemačke u Drugom svjetskom ratu. 

S druge strane, njemačke regije koje su tada pale pod kontrolu Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije i Francuske ujedinile su se u svibnju 1949. pa je tako formirana Savezna Republika Njemačka, odnosno Zapadna Njemačka.

Izgradnja, održavanje i nadziranje zida, te širokog pojasa smrti uz njega bilo je vrlo skupo, a sve do njegovog rušenja u studenom 1989. godine barikade su razdvajale brojne njemačke obitelji i susjede koji su nekada djelili isti grad. 

U razdoblju od 1961. do 1989. godine istočnonjemački granični službenici ubili su najmanje 140 osoba koje su pokušavale pobjeći preko zida, iako se stvarni broj žrtava još ne zna, tvrdi državno financirana organizacija Centar za suvremenu povijest. Mnogi povjesničari i istraživači smatraju kako je taj broj u stvarnosti mnogo viši. 

Među prvim žrtvama podjele Berlina bio je krojač Günther Liftin iz istočnoberlinskog dijela grada Weißensee. Na graničnom prijelazu Invalidenstrasse, na mostu Sandkrug, 24. kolovoza je u njega pucala granična policija ondašnjeg DDR-a i usmrtila ga, te je tako postao prva osoba koju su ubili granični policajci Istočne Njemačke. Ljudi su uglavnom stradavali u pokušajima bijega, a žrtve su bile i djeca i starci.

Ljudi su svoj put u slobodu pokušali izboriti na razne načine. Tako su zabilježena svjedočanstva bivšeg vojnika koji je, ironično, prvo pomagao u gradnji, da bi nedugo nakon toga ukrao tenk, njime se zabio u zid koji je na kraju i preskočio. Tada 18-godišnji Hartmut Richter satima je plivao kanalom Teltow kako bi izbjegao stražare. Pri tome ga je napao labud, psi su lajali na njega, a par puta je morao na dulje vrijeme zadržati dah pod površinom vode kako ga stražari ne bi uočili. Drugi su bježali zip-lineom, balonom na vrući zrak, a nekoliko stotina ljudi pobjeglo je kroz podzemne tunele.

Svjedočenja ljudi o životu s istočne strane Zida govore o nesavladivoj želji za slobodom. Neki su uspjeli pobjeći...

Na Badnjak 1961. stražar Istočne Njemačke Michael Mara pobjegao je na Zapad. Nije bio ni prvi ni zadnji čuvar koji je to učinio. Naime, do 1963. godine više od tisuću stražara prešlo je Berlinski zid. U svojem je svjedočanstvu opisao anegdotu koja se dogodila dvije godina nakon bijega, kada je uspostavio vezu s čuvarima koji su se još nalazili s druge strane.

'Oženjeni smo i imamo djecu, da nije tako i mi bismo preskočili Zid'

"Stajao sam u blizini kontrolne točke Charile. S druge strane Zida, na betonskom su bloku sjedila tri čuvara. Gestikulirajući su me upitali imam li koju cigaretu. Otišao sam do prve trgovine i kupio im par pakiranja Lifea, najdražih cigareta graničnih policajaca. Napisao sam par riječi pozdrava na komad papira i bacio ga skupa s cigaretama. Vojnici su pažljivo promotrili okolinu, a zatim su pokupili cigarete. Par trenutaka kasnije doletjela je poruka zapisana na kamenu. U njoj je pisalo: "Hvala na cigaretama. Oženjeni smo i imamo djecu. Da nije tako i mi bismo preskočili zid. Mnogo nas je ovdje koji isto razmišljamo".

Podijelili s cigarete i spalili pakiranja. Jedan je konstantno promatrao gleda li ih itko. Napisao sam drugu poruku u kojoj sam im rekao da sam također bio granični policajac koji je pobjegao na Zapad, te da bi ih rado još jednom vidio. Poslao sam im tu poruku s još dva pakiranja cigareta. Na to sam dobio detaljan odgovor u kojem je pisalo da im je danas zadnji dan 16-dnevnog zaduženja na Zidu. Rekli su mi i da sam znam kako će im biti tamo, te da ću znati jesu li i novi stražari OK zato što će im reći da svoje kape u rukama okrenu naopačke. Pisalo je i da će se vratiti devetnaestog ili dvadesetog, te da nam mnogi od njih zavide jer smo uspjeli. S vremena na vrijeme još razgovaram s njima, strogoj kontroli unatoč. Poriv za slobodom ne možete suspregnuti i ta nam činjenica daje nešto čemu se možemo nadati", posvjedočio je bivši stražar Mara.

Više pročitajte OVDJE.

Komentiraj članak

Komentari