BRAK JE MRAK

MLADI OTVORENO PRIČAJU ZAŠTO NE ŽELE U BRAK 'Seks s jednom osobom do kraja života? Nisam lud'

Brak je crni mrak, barem ako je za vjerovati mladima koji sve kasnije stupaju u bračnu zajednicu, kako onu koja se formalizira pred matičarem, tako i u onu crkvenu. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u 2017. godini žene su u prosjeku stupale u brak u 29. godini, a muškarci u 31. godini.

Također, broj onih koji se uopće odlučuju na brak s godinama je sve manji. Generacija milenijalaca ima radikalno drugačije stavove od onih koje su zastupali njihovi roditelji. Život po špranci škola - posao - brak - djeca - mirovina, za mnoge od njih stvar je prošlosti. Oni sve više ulažu u obrazovanje i karijeru, a dvadesete ne gledaju kao godine za formiranje obitelji, već realizaciju drugih privatnih i poslovnih ciljeva. Umjesto da guraju kolica, kao što su u ranim dvadesetima to već činili naši roditelji, oni furaju neki sasvim drugi film. Zašto je tome tako? Za 100posto otkrili su svoje stavove o ženidbi, te koji su njihovi razlozi za izbjegavanje iste.

Generacija nezrelih balavaca: 'Na pomisao takvog života pucao bih si u glavu'

MARKO (35) 

"Ja sam još uvijek neženja, iako sam u dugoj i stabilnoj vezi. Na sam spomen braka prva asocijacija su mi moji starci i njihove priče o tome kako im je bilo teško, kako nisu imali ništa kada su se oženili, sve njihove svađe koje sam godinama slušao, te slika njih dvoje kako navečer skupa gledaju Dnevnik. Na pomisao takvog života pucao bi si u glavu. Gledao sam fotke njihovog vjenčanja i na njima ne izgledaju kao cura i dečko od dvadeset i nešto godina, već starci koji su upravo primili smrtnu presudu. Možda sam radikalan, no to je kako ja zamišljam to formaliziranje veze.

Moja mama mi kaže da sam nezreo i balav, što je možda i točno, no meni je ovako kako jest stvarno dobro. Jedna veza mi je već pukla jer sam odmah rekao da brak za mene ne dolazi u obzir. Moja sadašnja cura zna što mislim o tome i ona ima slično stajalište. Živimo skupa dvije godine, zajedno rentamo stan, oboje radimo i živimo kao i svaki drugi par. I sretni smo tako. Zašto bi onda išta mijenjao? O djeci nismo pričali jer nitko od nas nije izrazio želju za potomcima. Moji oženjeni prijatelji ne idu na pivu, već pokunjeno kažu da moraju sa ženom u dućan kada ih zovem na druženje.

Kada se malo više popije, neki od njih su mi znali reći da mi strašno zavide. Nije da ja s curom ne idem u kupnju, no imam neki osjećaj da je samo stupanje u brak mnoge frendove promijenilo u frustrirane dosadnjakoviće koji bez žene ništa ne smiju. Sada, je li to do njih ili do njihovih supruga, ne mogu reći. U svakom slučaju, ako to znači da pripadam generaciji nezrelih balavaca, ja nemam problema dokle god to znači da sam sretan nezreli balavac".

ANA (30)

"Prošle sam godine bila na dvije svadbe i moram iskreno reći da sam tada sve više počela razmišljati o tome da ja za sebe to ne želim. Naime, u prvoj su mladenci dolazili iz tradicionalnih obitelji, a svadba je bila krcata nekim običajima o kojima nisam imala pojma, a koji su me prestravili. Za početak, nije mi se svidio doček mlade na ulici uz tamburaše i već poprilično pijanu ekipu. Alkohol se lijevao na sve strane, barjaktaru su ukrali zastavu i on ju je morao otkupiti, a već je tada bio ubijen od cuge.

Onda one priče sa skidanjem podvezica i bacanjem buketa u krdo napaljenih žena, to mi nikako nije sjelo. U drugoj svadbi je zapravo sve bilo jako lijepo, no pošto je mladenka moja prijateljica, svjedočila sam koliko posla ima oko organiziranja tog događaja. Žena je na dan svog vjenčanja već bila toliko van sebe od umora i zapravo je bila sretna što je to napokon gotovo. Nikada nisam mislila da je to poanta vjenčanja, da to odradiš i zahvaljuješ nebesima što je prošlo. Jedna od drama bila je oko toga hoće li se pokriti, odnosno da neće završiti u minusu.

Iz više sam primjera saznala da mladenci prvu bračnu noć rezerviraju za brojanje novca, a ne romantiku. Zamisli da zbog svega toga još završiš u dugovima. Ja svadbu za sebe nisam prekrižila, no ako do nje ikada dođe, to će biti jedna jako skromna ceremonija: matičar - ručak u restoranu i doma!".

Više pročitajte OVDJE.

Komentiraj članak

Komentari