Studentica i putoholičarka

MIHAELA DUBELJ: Nema ljepšeg osjećaja nego raditi i vlastitim trudom ostvarivati svoje snove

Strastvena putoholičarka i studentica Odjela za komunikologiju, Mihaela Dubelj, proteklog tjedna posjetila je Istanbul.

Dubelj je do sada putovala u Španjolsku, Grčku, Austriju, Njemačku, Italiju, Ameriku, Bahame, Sloveniju i Tursku. Njen najveći san, koji joj se ostvario ovoga ljeta bio je posjetiti Ameriku. Kako i sama kaže svaka zemlja ima svoju kulturu i običaje i treba se detaljno pripremiti prije svakog putovanja. Proteklog tjedna sa svojim dečkom posjetila je Istanbul.

 

Kako ste se odlučili za putovanje u Istanbul?

Za Istanbul sam se odlučila još u srednjoj školi dok sam gledala popularnu seriju o Sulejmanu Veličanstvenom – Veličanstveno Stoljeće koja se prikazivala u Hrvatskoj. Tada sam samoj sebi rekla da ću jednog dana sigurno posjetiti Istanbul.  S obzirom na to da sam turistički vodič, povijest nekog grada je jedan od velikih čimbenika koji utječe na moj odabir destinacije. A upravo je Istanbul savršen spoj kulture, povijesti, tradicije i gastronomije. Nakon putovanja u Ameriku sam napravila pauzu i dogovorila se s dečkom da konačno posjetimo Istanbul. Riječ je o gradu koji spaja istok sa zapadom, gradu koji je nekada bio centar cijeloga svijeta. Grad koji broj više od 15 milijuna stanovnika.

Koje ste destinacije posjetili i što je najviše ostavilo dojam na vas?

U Istanbulu sam posjetila puno toga. Prvi dan smo pošli na Grand Bazaar (Velika tržnica) – jedna od najstarijih i najvećih zatvorenih tržnica na svijetu. Grand Bazaar se prostire preko 61 ulice i broji više od  4000 prodajnih mjesta. Najzanimljivija je definitivno hrana i njihove delikatese tzv. lokumi. Lokumi su poznate poslastice s Bliskog istoka kojima se ne može odoljeti.  Može se naići na mnogo trgovina s odjećom, posebice kožom koja se upravo tu i proizvodi. Također puno trgovina s nakitom jer su i po tome poznati. Nakon Bazara smo posjetili ulicu s mnogim trgovinama odjeće i obuće. Trebalo je proučiti mapu  grada, ali s obzirom na to da nam je hotel bio u centru bilo je lakše.  Tijekom dana smo naravno isprobavali različite vrste kebaba i njihovih slastica. Nikad bolje meso nisam jela od njihovog. Isprobavanje njihove hrane je nešto što se nikako ne smije propustiti u Istanbulu. Posebice čaj koji se skupa s kavom pije po cijele dane. Uz kavu i čaj obavezno ide nargila. Dan nakon smo posjetili Topkapi palaču koja je od 15. stoljeća bila prijestolnica osmanskog carstva.  Palača je nevjerojatna – jedan od mojih snova se ostvario. Palača se sastoji od četiri dijela – tri pripadaju palači,  a četvrti je harem.  Sređena je veličanstveno i s puno zlata. Unutra se može posjetiti divan – mjesto donošenja političkih i strateških odluka, zlatarnice, portreti sultana, oružarnica i mjesta za molitve. Harem mi se posebice svidio jer je prekrasan. Harem je bio dio palače namjenjen za sultanove miljenice i džarije. Ogromne i visoke prostorije, a najlješa je bila odaja od Valide Sultanije (majka sultana). Svaka soba je imala i svoj hamam. Također smo posjetili i slavnu Aju Sofiju. Ne trebam ni napominjati kako je za ulazak u džamije nužno staviti maramu preko kose i imati preko koljena hlače/kotulu.  Aja Sofija (poznata kao i kao Crkva Svete Mudrosti) je izgrađena konačno 537 godine, da bi kasnije za vrijeme osmanske okupacije bila pretvorena u džamiju. Neposredno preko puta Aje Sofije se nalazi Plava Džamija koja se zapravo zove džamija sultana Ahmeda.  Broji preko 260 prozora i atrakcija je za brojne turiste.  Zatim smo posjetili Cisternu Bazilku. Riječ je o najvećoj cisternoj ispod Istanbula izgrađenoj u 6. stoljeću za vrijeme bizantskog cara Justijana I. Velikog  kako bi se osigurala voda. Ono što je zanimljivo  su velike glave Meduza koje su bile baza stupova.  Cijela je atmosfera popraćena glazbom u pozadini. Zatim smo posjetili poznatu džamiju koju je dao izgraditi sam Sulejman Veličanstveni – Suleymaniye Mosque.  Džamija je građena tako da zasjeni Aju Sofiju, a ono što je zanimljivo su mauzoleji u kojima se nalaze grobovi Sulejmana Veličansvenog i poznate Hurrem sultanije. Također smo prošli pored stadiona nogometnog kluba Bešiktaš. Za kraj smo ostavili palaču Dolmabahče. Palača je izgrađena na europskoj strani grada, a od 1856. godine je bila upravo središte Osmanskog carstva.  Svojom mješavinom stilova palača ostavlja dojam zapadne kulture.  Nešto što se stvarno mora iskusiti u Istanbulu je hamam – turski kupelj koji  predstavlja ritual za opuštanje tijela i duše gdje se radi kompletni piling. U tradicionalnim hamima muškarci idu odvojeno od žena, dok neki hamami nude zajednički ulazak i proceduru.

Kako se ljudi u Istanbulu odnose prema turistima?

Ljudi u Istanbulu su jako dragi i topli. Prije svega to je sasvim druga kultura i na to se treba naviknuti. Iznenadila me je njihova srdačnost i susretljivost. Ono što je meni bilo čudno, kao nekome tko stiže iz Dubrovnika, je što rijetko koja osoba priča engleski. Više sam koristila hrvatski jezik koji uvelike razumiju i govore.  S obzirom na to da postoji velika pristunost turcizama u našem jeziku puno smo toga razumjeli. Za bilo koju pomoć ljudi su uvijek bili spremni.

Jeste li imali određenu dozu straha zbog terorističkih napada koji se događaju učestalije nego prije?

Što se tiče terorističkih napada moram reći kako nisam imala nikakav strah. Vjerojatno jer u zadnje vrijeme nije bilo nikakvih napada u Istanbulu i zato što je puno  mojih prijatelja tu nedavno otputovalo. Naravno da se stvori jedna doza straha kada čuješ takvu vijest, ali mislim da ono što se mora dogoditi da će se dogoditi – bilo to kod kuće ili na putovanju.

Što za vas predstavlja svako novo putovanje?

Za mene svako putovanje predstavlja jedno novo iskustvo. Smatram da su ljudi bogatiji svakim odlaskom iz svoje sredine upoznavajući nove kulture i snalazeći se u različitim situacijama, gdje god da to bilo. Nakon svakog putovanja se vratim s novim znanjem i iskustvima, s novim pogledima na puno stvari.

Koja je vaša iduća destinacija?

Iduća destinacija bi mi trebala biti Poljska za Novu godinu,  a u 2019. se nadam novim avanturama po Europi ili Americi.

 Luka Čavar

Komentiraj članak

Komentari