'Najjednostavniji način, da se postane dobar u nečemu, pa tako i u samokontroli je praksa'

KOLUMNA BY NIVES Zašto je tako teško održati samokontrolu?

'Ja naprosto obožavam ljude sa jakom samokontrolom. Pa čovječe, takvima možeš svašta povjeriti, nikad to neće prokockati. Stabilni i samouvjereni, primjer su svima, kako u ovom zbrčkanom svijetu (pre)živjeti. Jer nema drugog načina nego urediti taj svijet u glavi, izolirati se od svega što ti ne odgovara i ondje biti siguran, postojan, svoj. Ali valja imati na umu, da su i oni prošli vrlo dug put, dok su ovladali svojim vještinama. Samokontrola tako ne dolazi preko noći, ona je proizvod duge, često i mučne vježbe'

„Pojedi me!!!“, derao se kolač.

„E baš neću! I kaj mi možeš?“, derala sam se ja, piljeći u njega. Promatrala sam njegovu fantastičnu glazuru i nekoliko mekih pjenastih slojeva.

„A daaaj, vidi me kak sam ti lijep, fin i sladak!“

„Odjebi!“, derala sam se ja.

„Kaj ga gledaš?“, pitala me svekrva, smješkajući se s druge strane stola. „Ko da se s njim svađaš. Ne bu ti ništa od tog komada. Ne buš se od to malo kolača zdebelila.“

Aha, nebum, ne zna ona da se mene sve prima nakon poroda. Ne zna ni da ja i taj komad ratujemo već pet minuta. Nije čula naš unutarnji dijalog. Na svu sreću. Zato što sam psovala. Na sebe, na njega, a onda ga ipak, iz pristojnosti ili bijesa pojela.

Lako je meni vježbati samokontrolu kad sam sama, ali da ga jebeš ne ide u gostima. Svi te gurkaju, nude, sipaju, toče, pa čak se i uvrijede, kad ne uzmeš bar komad slatkiša i ne srkneš gutljaj alkohola. Jer probati se mora, takav je običaj u Hrvata, pa makar i pod cijenu viška kilograma. A tek u vrijeme blagdana...samokontroli, laganini kažeš:" bye bye".

Ali pustimo sad blagdane i gozbe, nedavno sam imala naopaki dan. Ima takvih dana, kad mi se baš ništa ne da. I što god da počnem, teško dovršavam. I zapravo u takvom danu baš ništa ne valja. Ne, nije u pitanju manjak energije, ima stvari koje s lakoćom odrađujem i onih, za koje uopće nisam zainteresirana. Jedva se natjeram da ih izvršim. Sva sreća pa je takvih dana u godini malo i lako se nosim s njima.

Reklo bi se, tipična bikovska priroda. Kad nam se da, imaš dojam da mičemo planine, ali kad nam se ne da, eheee, nema te sile koja bi nas pokrenula. Danas je bio jedan od takvih dana. Ali pazi sad...nisam bila jedina!

Frend je svojim kupcima ovih dana ponudio gratis testiranje svojeg najnovijeg proizvoda, frendica je pokrenula giveaway s izvrsnim poklonima, druga je otvorila novi lokal, a treća je na svoj fantastičan nakit, odobrila sjajne popuste povodom blagdana, ali odaziv je u skoro svim ovim područjima i djelatnostima, bio iznenađujuće nizak.

Lako bi to sve čovjek povezao s niskim tlakom, sivim zimskim danom, bez tračka sunca i radi nabrojanog, manjkom volje za akciju, ali kako si objasniti da se ovakve i slične situacije, bez obzira na vrijeme, već dulji period ponavljaju i to mnogima?

Zaključili smo tako, prijatelji i ja, da ljudima oko nas, kronično nedostaje volja i motivacija. Za zabavu, izlaske i provod još uvijek je prisutna, ali kad je riječ o novitetima, raznim materijalnim ponudama, ljudi nemaju interesa i kao da su u strahu, da ćeš im uzeti još koju kunu. Vrlo teško podržavaju nečiji rad i ideje, vjerojatno iz straha od konkurencije, osjećaja bezvoljnosti i manjka samopouzdanja.

Lako je primijetiti, kako je motivacija mnoge u zemlji napustila, a ostalima je prilično teško održati ritam i ostati motiviran. Posebno kad za rad izostane (novčana) nagrada!

Reklo bi se da je motivacija odselila u sretnije krajeve, zajedno s iseljenicima. Ili ako ćemo preciznije, volja za promjenama je preslaba, a veća je ona za samosažalijenjem, tugovanjem, elementima bezvoljnosti, koji su odavno, sastavni dio naših života.

Ovom vremenu stoga najviše nedostaju motivatori, govornici i treneri jer lako je ostati u dobrom moodu kad stvari teku dobro, kad vidiš rezultate i jako je teško ostati motiviran, kad čekaš na ostvarenje neke svoje vizije i želje, a jednostavno ne ide, stvar se otegne. Ova su vremena tako idealna za vježbanje volje i izdržljivosti, a ako ćemo se uzdati u onu „najbolje tek dolazi“ i to samo ustrajnima, lakše je čekati, kad imaš samokontrolu.

Nastavi li se ovakav trend, lako je predvidjeti posljedice, a kao jednu od njih i eskalaciju sukoba jer negdje će nezadovoljstvo prasnuti, kad tad. Od bitnog su značaja tako dvije komponente promjena - volja i samokontrola. Bez mota „action, action, satisfaction“ kao snažnog pokretača svake ideje i plana, nema ni reakcije, odnosno zadovoljstva. Ne može se zadovoljstvo očekivati bez kretanja, djelovanja, s prekriženim rukama. Nedjelovanjem, ignoriranjem, kreiramo samo loše navike, koje u konačnici donose trajno nezadovoljstvo i štetu. Naše loše navike zarazno djeluju na druge, a tako i one dobre, s bitnom razlikom, da za dobre navike treba uložiti dodatni trud, koji donosi općenitu korist.

Evo nekih primjera samokontrole, koje možda ni ne primjećujemo, u turbulentnom periodu života:.

„Budi moja, dat ću ti sve.“, „Ja mogu promijeniti tvoj svijet, sa mnom možeš puno više postići.“,

„Vrati mi se, probajmo još jednom.“, „Ajmo probati biti skupa, pa što bude!“

Poznato? Iz dana u dan, stalno smo pred nekim iskušenjima ili čak u njih upadamo. Od davnina je poznata priča o zabranjenom voću, odnosno nekim novim iskustvima, koja se nude na pladnju, iako su (naizgled) zabranjena. Koliko puta ste se našli u situaciji da dograbite zabranjeno voće? Koliko puta su vas prsti zasvrbili da pošaljete poruku bivšoj ljubavi ili onoj s kojom ste u svađi? Koliko puta ste poželjeli priznati koliko vam netko znači, iako ste glumili nezainteresiranost? Koliko puta je „zabranjeno voće“ izgledalo tako slasno, primamljivo i opojno je mirisalo? Koliko puta vam je djelovalo bezazleno, kao da vam nimalo neće naštetiti?

Ali savladali ste se? Odbili ste spoj, sex, sa osobom koja vam se ipak sviđa. Odbili ste nazvati osobu koja vam se toliko mota po glavi.

Odbili ste zbližiti se s nekim jer već imate nekog, bolju opciju. Odbili ste i poći prema hladnjaku, iako vrlo gladni, usred noći. Odbili ste još to jedno piće, iako su vas prijatelji nudili. Odbili ste kolač, cigaretu, opojno sredstvo. Odbili ste, u svom interesu, puno toga. Pokazali ste veću ljubav prema sebi i disciplini nego prema „zabranjenom voću“. Učinili ste to više puta, iako vam se „baš to htjelo“. Čestitajte si, imate jaku samokontrolu. Samo pripazite, da ne biste češće u životu izgovarali „ne“ nego da, češće odbijali, na prvi pogled za vas nepovoljne situacije, nego prihvaćali šanse, koje vam mogu otvoriti neka nova vrata.

Nego, znate onu " život je prekratak da bih se pretvarao/la da mi se sviđaju ljudi koji mi idu na ______"? Baš je zabavna, zar ne? Valjda sam dvadeset puta naletjela na nju ovih dana, uobičajena je na društvenim mrežama. E sad...

nije li malo pretjerana? Da bismo vodili uravnotežen život, imali ugodne odnose, gradili poslove i prijateljstva, ne može nam baš sve biti podređeno. Nekad treba i popustiti. Zamisli samo kako bi to izgledalo da svima, baš svima, kažemo što zapravo mislimo o njima, točnije, da uočavamo samo njihove loše stvari i negativnosti (jer nema idealnog čovjeka). Nastao bi cirkus, a cirkus je još uvijek preblaga riječ.

Život se ne sastoji samo od prigovora tuđim osobnostima i aktivnostima, nije život satkan od prigovaranja, veličanja sebe i arogancije, nego od tolerancije i ugodnih odnosa među ljudima. Da bi se tolerancija njegovala, nekad treba stisnuti zube, zalijepiti jezik za njih, odnosno, suzdržati se. Samosavladati se, odraditi samokontrolu, posebno u napetim situacijama.

U životu vježbamo samokontrolu na raznim poljima, u raznim prilikama, na razne načine. I sve je to izvrsno dok ne postane naša navika. Dok se ne distanciramo, do te mjere, da nas više nitko nikud ne zove niti za nama ima potrebu. Dok ne postanemo potpuno nezanimljivi, posebno osobama, koje su nam nudile prijateljstvo, posao, ljubav. Kad nas jednom otkantaju, nema nazad. Barem tako djeluje, njihov izraz lica, ali tko zna, možda ipak nađemo neki tajni kanal... 

Ja naprosto obožavam ljude sa jakom samokontrolom. Pa čovječe, takvima možeš svašta povjeriti, nikad to neće prokockati. Stabilni i samouvjereni, primjer su svima, kako u ovom zbrčkanom svijetu (pre)živjeti. Jer nema drugog načina nego urediti taj svijet u glavi, izolirati se od svega što ti ne odgovara i ondje biti siguran, postojan, svoj. Ali valja imati na umu, da su i oni prošli vrlo dug put, dok su ovladali svojim vještinama. Samokontrola tako ne dolazi preko noći, ona je proizvod duge, često i mučne vježbe.

Svi mi možemo napustiti naše loše navike, naučiti odlučno reći ne, svemu što nam ne pogoduje. Svi smo u stanju obuzdati sebe i povremene trenutke ludila, prakticirati moć samokontrole. Treba nam samo jaka želja, volja. Sva naša logika dolazi u paru s emocijama, ali nas emocije, ponekad, motiviraju na loše odluke. To je područje kojim se najviše manipulira, ali i područje u kojem se samokontrola najviše vježba. Kad smo pod navalom emocija, koje nas prožimaju, lako postajemo slabi, ali i nevjerojatno jaki. Kakvi ćemo biti, u nekim okolnostima, ovisi o našim izborima.

Krenemo li nekim logičnim slijedom, u stanju smo savladati sve naše loše navike, ako to želimo, od minimalnih pa do krupnih navika. Možemo obuzdati trenutke ludila i bezvoljnosti, a život obogatiti kvalitetnim sadržajima. Naša je logika u paru s emocijama i ponekad se čini da nas emocije motiviraju na loše odluke. Upravo tu svoj veliki nastup ima samokontrola, kao aktivnost koja prožima sve pore našeg života. Ako vladamo osjećajima, vladamo i sobom, a tako možemo kreirati i pozitivno, produktivno okružje.

Pesimistična razmišljanja su vrlo usko povezana s niskim samopouzdanjem i niskim samopoštovanjem. Nisko samopoštovanje je oblik niskog samopouzdanja, baziranog na propustima i nedostacima.

Samokontrola često dolazi zajedno sa samopouzdanjem i obratno.

Kako su povezane ove dvije kvalitete? Uzmimo da igrate kompjutorsku igricu, ide vam dobro, bodovi rastu, a s njima i vaše samopouzdanje i samokontrola u težim situacijama. Uzmimo da neprekidno gubite i da vam ne ide u igri, pada vam samopouzdanje a s njim i samokontrola, svi su vam krivi što vam ne ide i moraju ispaštati radi vaše nervoze. Ovo je tek jedan jednostavan primjer, primjenjiv i u stvarnom životu, koji može poslužiti za vježbanje ovih dviju kvaliteta.

Ako ste ipak među onima koji se bore sa sobom i jako teško se odupiru izazovima, nemoralnim prijedlozima, zabranjenoj hrani i piću, odnosno svemu, za što misle da će im naštetiti, evo nekih bilješki i savjeta:

Kad pogledate duboko u prošlost, u prapovijest, prakticiranje samokontrole nije bilo toliko bitno, neizbježno jer u pitanju je bilo preživljavanje, čak i u nemogućim uvjetima. Naši su pretci često upravo zbog hrane i skloništa, mijenjali mjesto boravka. Morali su pronaći hranu, uloviti je, a često su jeli i ono što bi jedino našli. Razvojem agrikulture, zemljoradnje, olakšali su si život, ali su i potrebe za hranom i uživanjem u hrani, postale sve veće. Tako se pojavio i problem gojaznosti jer je neke hrane i pića odjednom bilo u izobilju. U suvremeno doba, izumom hladnjaka i škrinje, hrana je postala još dostupnija, a s njom su se i nekoliko puta povećali problemi pretilosti, kao i unosom industrijski prerađene hrane. Potrebe za samokontrolom tako su svaki dan sve veće jer gotovo nema namirnice koju danas ne možete nabaviti s drugog kraja svijeta, a tako ni pića, vrste cigareta i opojnih droga.

Sasvim je razumljivo, da ćemo u cilju održanja zdravlja, posegnuti za boljom opcijom, ali što kad je taj poriv, za „zabranjenim voćem“ prejak? Kako mu se oduprijeti i zašto te ima li uopće šanse nekim stvarima reći ne? I to ne samo onima u području prehrane, nego i u području moći, sexa, međuljudskih odnosa. Koliko puta ste poželjeli nekome nešto reći, uraditi jer vam se nije svidjela njegova/njena reakcija? Posljedice mogu biti vrlo opasne pa ste se ipak savladali i odustali od loše ideje.

S druge strane, koliko puta ste ipak podlegli izazovu i umjesto da se družite s ukućanima, sjeli pred TV, računalo i kao pravi tech manijak, bjesomučno šaltali po daljinskom ili igrali igrice, bez obzira na negodovanje ukućana? Koliko puta ste odlučili, odlučno reći ne, svim društvenim mrežama, handyju i ostalim gadgetima? Sve što nas je povezalo i omogućilo lakši život, jednako nam i šteti. Kako tehnologija ide naprijed i ugađa našim željama, tako smo i pred sve većim iskušenjima i potrebama za većom samokontrolom.

Zašto je tako teško održati samokontrolu, odnosno sebe, držati pod kontrolom? Najbitniji razlog je taj, da čovjek uvijek ide linijom manjeg otpora, traži jednostavniji put i izbjegava odgovornost. Čovjek uglavnom radi ono, što mu se u tom trenutku najviše sviđa. Uvijek se trudimo olakšati si i popustiti, oprostiti si „grijehe“ i to nam je uvijek jednostavnije.

Imati sebe pod kontrolom, ipak zahtijeva neki trud i rad, ali i veću svijest o posljedicama ponašanja.

Također, mi volimo jako brzo vdjeti rezultate našeg djelovanja i često smo nestrpljivi, zato mnoge dijete i tjelovježbe, ne urode plodom. Volimo donositi odluke, koje će nas trenutno i u nekom kratkom vremenskom roku učiniti sretnima, ne volimo pretjerano misliti na budućnost.

Teže nam je prisiliti se na neku akciju ako u njoj ne nalazimo zadovoljstvo. To može biti neka manja stvar, poput kuhanja (ne volimo li kuhati, bit će nam jako teško pripravljati zdrave obroke) pa sve do krupnijih. Osnovni je tako problem spriječiti loše odluke, bazirane na trenutnom zadovoljstvu i motivirati se na bolji izbor. To nije lako postići, ali nije ni nemoguće.

Najjednostavniji način, da se postane dobar u nečemu, pa tako i u samokontroli je praksa. Već na dnevnoj bazi, možemo vježbati disciplinu i izdržljivost. Kao tjednu vježbu, možemo odabrati neku aktivnost, a onda napraviti pauzu. To može biti odustajanje od TV programa, radijskog programa, aktivnosti na društvenoj mreži, odvikavanje od handyja, interneta.

Možemo također odlučiti, da više ne izlazimo u restoran na obroke, nego ih početi sve spravljati kod kuće. Uspijemo li zadržati snagu volje i samokontrolu čitav tjedan, vrlo brzo se stvara osjećaj moći, da možemo izdržati puno duže u istoj aktivnosti. Ovdje su samopouzdanje i samokontrola vrlo blisko povezani. Neka istraživanja kazuju, da na isti način, možemo potpuno izmijeniti svoj način ponašanja, odnosno učiniti promjene na osobnosti. Štoviše, fitness programi vode se upravo geslom „21 dan ti je potreban da stekneš naviku i 90 dana, da fitness postane tvoj životni stil“.

Istu vježbu možemo primijeniti u raznim područjima života, kod bilo kakvih ovisnosti, pa čak i o drugoj osobi.

Distrakcija tako igra vrlo veliku ulogu u području samokontrole. Kad je pred nama izazov, vrlo primamljiv, teško je reći ne i svratiti misli, ako nismo izvježbani. Ako možete odvratiti pažnju i izbjeći razmišljanje o izazovu, to je već sasvim dovoljno da ne učinite krivi izbor. Male distrakcije, poput sjedenja na rukama ili razgovora, kako bi uposlili um, već su vrlo učinkovite. Što više su um i tijelo orijentirani u druge aktivnosti, to ćete imati manje prostora za druge stvari, koje vas mogu natjerati da učinite krivi izbor. Također, jedan od motivatora samokontrole je i strah. Kad imate strah od posljedica, lakše je držati se pod kontrolom. Kad su stvari ili osobe koje želite nedostupne ili vrlo teško dostupne, lakše je održati kontrolu nad sobom i svojim željama.

Kad imate problema sa samokontrolom, lako je moguće da ćete imati i sa savladavanjem agresije.

To ne znači samo agresije u fizičkom smislu, već i verbalne i emotivne. Iscrpljivanje rezervi samokontrole, znači da biste vremenom, mogli postati neželjeni i nedopadljivi. Tko to želi biti u društvu impulzivne, teške, zločeste osobe, koja teško vlada sobom i svima traži nedostatke? Čak i da se hranite zdravo, održavate figuru redovnom tjelovježbom, izgledate perfektno, još uvijek postoji mogućnost, da sebe nemate pod kontrolom, u emotivnom segmentu, a na to će vam sigurno već netko ukazati. Posljedice ovakvog ponašanja, svakodnevno možemo primijetiti u društvu, posebno na društvenim mrežama, gdje je dovoljno da netko „baci kost“ i da stotine ljudi izgubi kontrolu, izgovarajući se kako „samo izražava svoje mišljenje“.

Dakle, moguće je u nekim područjima ovladati sobom i u drugima zakazati.

Praksa je opet rješenje, treba vježbati samokontrolu i toleranciju na malim stvarima. Meditirati, u cilju preuzimanja kontrole nad sobom. Kad je um smiren, manja je i želja za nekim stvarima, aktivnostima. Manja je i količina primjedbi i veća je koncentriranost, na dobre i kvalitetne stvari. Također, pomoću meditacije, možete ojačati snagu želje i volje za neke nove aktivnosti. Ne zaboravite da je samokontrola i snaga želje poput mišića. Što više na njima radite, to su jači. Što više ih zapuštate, to su sve slabiji. Ne može se hodati svijetom i pljuckati na svakog tko nema isto mišljenje ili kritizirati tuđi stil života. Nije primjereno i to više nema veze sa samopouzdanjem, nego je u pitanju čista arogancija, ali i slabi živci. Razmislite o tome i posljedicama svog ponašanja prema drugima. Odnos prema drugim ljudima, nerijetko kreira vašu novu stvarnost.

Ne kaže se uzlaud „s kim si, takav si“. Činjenica je da u život privučemo ljude sebi slične po naravi i svijesti. Pa ako želimo izvrsne ljude u svom životu, znamo što nam je činiti.

Koliko puta su vas odbile i razočarale fizički prelijepe osobe, koje nemaju kontrolu nad sobom i svojim postupcima, koliko puta ste odbili druženje i suradnju s ovisnikom i osobom teške naravi, koja svemu nalazi manu? Razmislite, samokontrola je, uz samopouzdanje, bitan dio osobnosti. Bez nje zapravo uopće ne valjamo. Bez samokontrole smo više nalik životinji, nego čovjeku.

Stoga cijenite ljude koji imaju jaku samokontrolu, ali su još uvijek dovoljno uviđavni da vas ne povrijede. I imajte razumijevanja, za sve one koji se bore sami sa sobom, radi sebe. Idući put se ne ljutite kad vidite da vaša (bivša) ljubav tipka s drugima, luta po tuđim profilima, a vas izbjegava. Radije pitajte što je razlog. Možda vam želi svratiti pažnju na sebe, a možda jednostavno vježba samokontrolu, namjerno koristi distrakciju, kako bi od vas odvratila misli.

Autorica: Nives Stepinac Grgurić

Komentiraj članak

Facebook komentari