KOMENTAR HRVOJA KLASIĆA

KOLINDA U TAMNICI NARODA Iza željezne zavjese, bez jogurta, nije smjela pjevati pjesme koje ne postoje

Dok je gospođa KGK još bila gospodična KG, živjela je u mraku iza “željezne zavjese”. Danas, kao predsjednica demokratske države, spomenuta se gospođa s vremena na vrijeme prisjeti života u nedemokratskoj “tamnici naroda”, obilježenog neimaštinom, strogim zabranama i surovom represijom prema Hrvatima. Upravo u vezi s ovim posljednjim ona se s gorčinom, ali i ponosom, još živo sjeća svog mladenačkog bunta kada se, uz svega četiri milijuna građana Hrvatske i samo milijun građana Bosne i Hercegovine, hrabro izjašnjavala Hrvaticom, piše Net.hr.

Istina, u toj državi pjevanje nekih pjesama moglo je izazvati različite vrste problema. Npr. za razliku od danas, tada je bilo kažnjivo pjevati ustaške pjesme. Zamislite, čak je i profesionalnim pjevačima, za razliku od danas, bilo onemogućeno pjevati da su “Jasenovac i Gradiška Stara kuća Maksovih mesara”. Bilo je tu naravno i podlosti komunističkih vlasti da niti jednom drugom narodu u Jugoslaviji ne dopuste vlastitu himnu osim Hrvatima. Samo kako bi ih svi ostali (za)mrzili.

Ono na što se posebno pazilo u periodu zabrana i represije bilo je da netko slučajno ne zapjeva pjesmu koja u tom trenutku još nije postojala. Baš na to se prije nekoliko dana osvrnula i predsjednica prisjetivši se kako do 1990. nije smjela zapjevati jednu zagorsku popevku koja je napisana tek 1999. godine.

Voćni jogurt iza željezne zavjese

Mržnju prema Hrvatima komunisti su manifestirali i udarom na vjerske slobode. Pa su tako na misu ili vjeronauk išli, i katolicima se smatrali, samo oni Hrvati koji su vjerovali u Boga! Zvuči nevjerojatno, ali da, oni koji nisu bili vjernici, tada nisu išli u crkvu.  Ovo je naravno samo djelić pakla koji je vladao iza “željezne zavjese”.

Ok, bilo je i situacija, vjerojatno samo za one u koje se imalo puno povjerenja, kada se ta zavjesa znala i razmaknuti. Pa bi ti podobni dobili priliku otići na Zapad kako bi se zaposlili, školovali, ljetovali, skijali, ili jednostavno uživali u bogatom asortimanu voćnih jogurta. Ponekad bi čak i uvjereni antikomunisti, ali samo oni najlukaviji među njima i to tek nakon što bi izigrali Partiju, Udbu, KOS i ostale zločinačke tajne službe, uspijevali iskoristiti priliku.

Lukavstvom se, a kako drugačije, vjerojatno poslužila i tinejdžerica KG, kako bi otišla u SAD završiti srednju školu. Jer, tko bi inače dopustio takav privilegij nekome čija je obitelj “dolazila u sukob s bivšom državom”, kako će to godinama kasnije posvjedočiti, tada već gospođa, KGK. Iz kojeg god se razloga našli na Zapadu, svi ti bjegunci iz mraka u razgovoru s tamošnjim stanovništvom prvi put bi istinski spoznali što znači živjeti u društvu slobode i izbora.

Više pročitajte OVDJE.

Komentiraj članak

Komentari