PLOVEĆI SVIJETOM (4)

KAPETAN PERO METKOVIĆ: Stara dama i jedanaest pomoraca...

More pjeva glazbu smrti. Zvuči kao bubnjevi koji prizivaju najgore, a vjetar pjeva posmrtnu pjesmu za nas jedanaest pomoraca. Ali stara dama ide dalje. Korak po korak, milju po milju, napreduje dalje prema zalijevu Placentia...

PIŠE: PERO METKOVIĆ

Sjećam se kad sam se prvi put popeo skalom teretnog broda „Dubrava“. Kad sam stigao na palubu, toliko sam se čudio. Zašto je paluba crvena? Tko su svi ovi ljudi oko mene? Imala je stive prekrivene tendom i učvršćene drvenim klinovima. Navigacijski most i akomodacija su bili smješteni na sredini broda. Brod je plovio za Rusku luku Zhdanov u Azovskom moru da doveze ugljen za bivšu Jugoslaviju. Na sidrištu u Dubrovniku je primala snabdjevanja.

5. prosinca 2013. rano ujutro u zaljevu Placentia. Brod se teško posrće i valja. Još je mrak. Loše se osjećam. Srećom, Ionnis je dobro. Kormilari na GPS. Dan još nije svanuo. Još je mračno i sivo. More i dalje prelijeva glavnu palubu i grotla stiva.
Rođen sam 31. listopada 1946. u Moluntu. Moj otac je bio ribar i seljak. U polju je radio uglavnom sam. Moja majka mu je donosila hranu ujutro. Bila je domačica.

Brod polako napreduje dvije milje na uru. Dan izlazi. Stalno sam u vezi sa kontrolnom službom zalijeva. More i dalje prodire u makinu.
Kormilarenje putem GPS-a je užasno. Brod plovi spiralnim kursom. Jako je teško kormilariti na ovakav način. Vjetar plače, a valovi bubnjaju. Brod se valja. Dan izlazi napokon, prvo taman, onda siv, pa srebren...  
Helikopter se pokazao na nebu. Leti u našem smjeru. Obalna služba mi je objasnila da ima pumpu na sebi te da će se spustiti na nas i ispumpati more iz strojarnice. 

Danas je 21. prosinca. Sjedim u kabini. Cijelu noć je sniježilo. Obala i brežuljci su bijeli od novog snijega. Ne mogu izmjeriti temperaturu, jer je termometar zamrznut, ali mislim da je oko minus dvadeset stupnjeva celzijusevih. Prozori su nam zaleđeni. Unutrašnja strana vrata blizu moje kabine je zaleđena. Čudim se kako je vlaga mogla prodrijet tamo.

5. prosinca ujutro odbio sam pomoć helikoptera kako me je kapo makine savjetovao, rekavši mi da će on riješiti problem vode u strojarnici.
Dan je siv i oblačan. Borimo se s morem. Stara dama i jedanaest pomoraca. Pet Hrvata, pet Grka i jedan Slovenac.
Placentia zaljev je siv i mračan. Obalna služba me neprestano zove. Još razmišljam o mogućnostima sidrenja. Dan je stvarno ružan. Brod malo brže plovi.

Moje su misli opet doma. Moja najmlađa unučica je Stela. Ona ima godinu i pol dana. Kad sam otišao, još je učila hodati.
Spavam pod dvije deke i dva debela jorgana. Imam malu električnu grijalicu u kabini koja puno ne pomaže. Jako je hladno ovdje. Pada snijeg na snijeg i prekriva rivu i cijelu prirodu.

Ukrcao sam se 30. listopada 2013. u luci Saint John u New Founlandu. Taksi me je doveo malo prije ponoći. Tad sam prvi put ugledao njen crni trup iznad rive. Sad se ona i ja borimo protiv užasnog mora i vjetra. Ne samo ja, nego cijela posada. Kapo makine je uporan, odlično se snalazi u ovoj situaciji.

Brod posrće i valja teško. More prelijeva palubu i grotla stiva. Vjetar puše kroz pukotine vrata mosta. More je i dalje tamno i nemirno, a vjetar zviždi. Zviždi nama jedanaestorici pomorca na mračan dan prosinca u zaljevu Placentija.
Sivo jutro u zaljevu Placentia. Sivo i mračno da ne mogu opisati. Kapo makine se još muči s prodorom mora u makinu. Želi je prebaciti u tankove balasta.

Odrastao sam u Moluntu u Konavlima, ribarskom selu blizu granice s Crnom Gorom. Kao dječak ribao sam po osunčanim stijenama sela. Po cijele dane bih skakao s jedne na drugu stijenu pokušavajući uloviti ribu. Bio sam živahno dijete zasigurno.
Jutro je sivo i tmurno. Vjetar nam zviždi. Valovi nasrcu na nas i uranjaju grotla stiva. Ipak brod plovi. Brzina se povećava. Dvije milje na sat... Dvije i po... Dobro je...!

Prilazimo pilotskoj zoni zaljeva Placentije. Želim usidriti negdje u blizini luke Argentia. Nekoliko sigurnih zaljeva se nalazi u blizini.  
Napredujemo u pravcu sidrista u blizini luke Argentia. Kontrolna služba nas podupire. Brzina se povećala na četiri milje. Prebacujemo vodu iz makine sa protupožarnim cijevima u desni balastni tak broj jedan..

Dan je siv. Podne je. Brod prilazi pilotskom području. More je sada slabije. Vjetar i dalje zavija, ali sad je Ponovo sam u „Tim Horton's“ kafiću. Sjedim pijući kavu i prisjećam se. Subota večer je, ali je sve prazno. Placentia je prekrivena snijegom i ledom. Pjesma puno slađa. Valovi sviraju bubnjeve lijepse glazbe... (nastavlja se...)

Komentiraj članak

Komentari