Natrag u povijest

KAKO SE NEKADA PUTOVALO: Dobrim starim 'Ćirom' od Sarajeva do Dubrovnika, grada koji si mnogo volio! /FOTO/

Za Dubrovnik se moglo ići autobusom na tri putna pravca, preko Tjentišta, Ljubinja i Neuma, ali je najfamoznije putovanje bilo vlakom.

Vlak je polazio sa željezničke stanice kod stanične Pošte. Vlak je bio uskotračni (76 cm pruga) i vukla ga je parna lokomativa zvana popularno Ćiro. Bila su dva vlaka (vlaka) za Dubrovnik jedan ujutro oko 8 sati, drugi noćni oko 10 sati navečer.

Ova priča govori o godinama početkom šezdesetih i vlak je izgledao dosta skromno. Iako je bilo mnogo skromnosti, u vlaku su postojale čak tri klase; Prva generacija s kupeima s plišanim sjedištima, Druga klasa s kupeima u skaju i Treća klasa bez kupea tj.svi su putnici bili zajedno u istom vagonu.

Prije polaska išao je jedan uniformirani željezničar s metalnim štapom, s kojim je udarao u svaki kotač kompozicije i osluškivao eho, s “uhom” poput nekog vrhunskog glazbenog genija. U toj rezonanciji, taj radnik je prepoznavao  ima li u točku neka napuklina.

Kada je to uradio i kada bi Ćiro “pustio” par puta onaj oblak pare na stanici kako bi namjestio pritisak, onda bi na glavni peron izašao onaj otpravnik vlakova u plavoj uniformi i s crvenom kapom na glavi.

On bi pisnuo snažno u zviždaljku i mahnuo “zapovjednom” palicom, a vlak bi krenuo prema jugu, odnosno prema Dubrovniku.

Kada bi vlak prošao Jablanicu, onda bi sišao u kanjon nedirnute rijeke Neretve a pruga je bila na dnu današnjih jezera Grabovica i Salakovac u jednom nestvarnom prirodnom ambijentu, s kristalno čistom zelenom rijekom i visokim liticama. To je bilo uživanje za oči.

Poslije Mostara vlak je produžavao do Gabele i tu se jedan krak odvajao za Dubrovnik, a drugi za Metković. Pruga je dalje nastavljala kroz Popovo polje. Približavajući se Dubrovniku Ćiro je stizao u mjesta Brgat i Ivanjica. S toga mjesta se pružao veličanstven pogled na Lokrum i na pučinu plavog Jadranskog mora, a pruga se dijelila prema Dubrovniku i prema Zelenici!

Ivanjica je bilo neobično mjesto jer bi se u hercegovačkom kamenjaru odjednom pojavio, pred očima putnika, grad s američkog Divljeg zapada, nešto poput kaubojskih gradova u Teksasu.

Silazak s Ivanjice u Gruž  bio je jedan novi spektakl. S druge, kopnene strane, brda Srđ, vlak se naglo spuštao, a ti si osjećao miris mora i čempresa. Vlak bi sišao polako u Dubrovačku rijeku, a onda bi “smotao” i polako ušao u željezničku stanicu Gruž, a ti stigao u grad koji si mnogo volio.

Onda je jednog dana ćirina pruga potonula. Ostala na dnu novo-dignutih jezera, gore visoko je podignuta pruga normalnog kolosjeka Sarajevo-Ploče (koja se uglavnom više ne koristi), a u Dubrovnik se više ne može putovati vlakom. Ostalo je samo sjećanje i fotografije na neko vrijeme kada se išlo u Dubrovnik brzinom od 40 km na sat, a opet ti je bilo lijepo putovati!

Komentiraj članak

Komentari