Vrijeme

Kako i zašto nastaju tri marčane bure na Jadranu (1.DIO)

U hladnijem dijelu godine nad Jadranom, kao i nad ostatkom Sredozemlja, prevladava područje sniženog tlaka zraka. Sredozemno more je toplije od ohlađenog euroazijskog kopna gdje dominira prostrana kontinentalna anticiklona, pa se u Sredozemlju uspostavi jedinstveno područje sniženog tlaka zraka u čijem je sastavu i područje Jadrana.

Zato nije neobično da se najveći broj ciklona na Jadranu bilježi upravo od listopada do travnja. Prosječno, najhladnija dva zimska mjeseca su siječanj i veljača. Tada se Jadransko more dovoljno ohladi da se, inače živa, ciklonalna aktivnost u hladnijem dijelu godine uspori. Anticiklona u siječnju i veljači, koja dominira središnjom i istočnom Europom, često pruži svoj ogranak prema Jadranu. Tada stabilno vrijeme s obiljem sunca zna potrajati i duži niz dana.

Početkom ožujka atmosferska se cirkulacija, uvjetovana očekivanim produljenjem svijetlog dijela dana, počinje mijenjati.

Danas smo svjedoci globalnih klimatoloških promjena koje nisu zaobišle ni Hrvatsku. Iskusni pomorci često kažu da ni vrijeme više nije onakvo kakvo je nekoć bilo. Da bi uvidjeli je li se vrijeme uistinu toliko promijenilo, vraćamo se 800 godina u prošlost. U povijesnom srednjodalmatinskom gradu Trogiru nalazi se katedrala sv. Lovre, sagrađena u 13. stoljeću. Zapadni portal trogirske katedrale, potpisan od majstora Radovana i datiran 1240. godine, najmonumentalnije je djelo romaničko-gotičkog stila u nas.

Radovanov portal na trogirskoj katedrali

Životnošću i realizmom odlikuju se na trogirskom portalu osobito reljefi s prizorima mjeseci: prosinca, siječnja, veljače, ožujka i travnja. Ovi reljefi vjeran su prikaz klimatoloških i običajnih obilježja trogirskog područja, ali i cijelog Jadrana u srednjem vijeku. Svojim reljefima u kojima je u kamen uklesao spoznaje o vremenu toga doba, Radovan je zaslužio epitet prvog hrvatskog klimatologa.

Na portalu je najzastupljeniji i najdetaljnije obrađen mjesec ožujak. Reljef prikazuje mladića u rimskom vojničkom odijelu čiji se plašt vijori na vjetru. Osim plašta, na vjetru se vijori i valovita kosa Eola, boga vjetra. Iz Eolova roga izlaze vjetrovni plamenovi prema plaštu. U tom prikazu vidljiva su osnovna obilježja ožujka kojega je pučki meteorolog okarakterizirao kao mjesec čestih vjetrova, uključujući poznate tri marčane bure. Na temelju takvog opisa možemo zaključiti da se ni nakon mnogo stoljeća klima na Jadranu u svojim osnovnim obilježjima nije bitno promijenila.

Ožujak je, klimatološki gledano, prvi proljetni mjesec. Zemlja, na svojoj putanji oko Sunca, postavlja se u takav položaj da sunčeve zrake u naše krajeve dopiru pod sve okomitijim kutom na podlogu. Osim toga, i omjer trajanja dana i noći sve se više izjednačava, da bi se oko 20. ožujka, kada se Sunce nađe okomito nad Ekvatorom, taj omjer potpuno izjednačio. Tim trenutkom nastupa i astronomsko proljeće, dok je u klimatološkom smislu, ono nastupilo zamjetno prije toga, 1. ožujka, što je prvi dan meteorološkog proljeća. Taj naziv potječe od samih meteorologa. Sukladno svojim kriterijima, meteorolozi smatraju da se ožujak ne može svrstati među zimske mjesece kao što su to prosinac, siječanj i veljača. Zbog toga se cijeli ožujak proglašava proljetnim mjesecom jer u njemu ima puno više obilježja proljetnog nego pravog zimskog vremena.

Globalna atmosferska cirkulacija nad Jadranom u ožujku (i travnju) je zapravo na svojevrsnoj “prekretnici”. Zimi nad nama prevladava strujanje s hladnog europskog kopna prema Sredozemnom moru i Atlantiku, pogotovo kada se uspostavi postojana i snažna sibirska anticiklona. Ljeti pak, uspostavom azorske anticiklone, stvari teku suprotno, te preko naših krajeva prelazi struja zapadnog i sjeverozapadnog smjera.

Te dvije struje zraka nad naše područje donose i dvije potpuno različite zračne mase, te je i vrijeme koje prevladava time dijametralno suprotnih karakteristika. Međutim, u ožujku se cirkulacija potaknuta Sibirskom anticiklonom počinje zaustavljati, jer sibirska anticiklona pod utjecajem Sunčevog zagrijavanja brzo slabi, a polako se uspostavlja azorska anticiklona nad Atlantikom. Za to vrijeme, dok se ta dva sustava “bore” za prevlast utjecaja na našem području, zamjetno se i brzo u skladu s tim promjenama, mijenja i vrijeme nad nama. Zbog toga u ožujku možemo očekivati česte i zamjetne promjene vremena.



Osim spomenute dvije anticiklone, valja spomenuti i čest utjecaj sredozemnih ciklona, koje se stvaraju još izrazitije nego u siječnju i veljači. One, na svojim putanjama prema istoku, često dolaze i do naših krajeva, uzrokujući jake vjetrove i zamjetne oborine. Ciklone potaknu pritjecanje toplijeg i vlažnijeg zraka s juga, uz naoblačenje, oborinu, zatopljenje i vjetrovito vrijeme. Svojim prolaskom kadšto dovuku i osjetno hladniji zrak s dalekog sjevera, iz polarnih krajeva, što može uzrokovati povratak zimskog vremena. Ponekad zasniježi i na udaljenim otocima Jadrana. /Rade Popadić /Crometo.hr/

Komentiraj članak

Komentari