Teatar apsurda

Kad si velik za Gradonačelnika a mali za Ministra

Naravno kako je sudjelovanje na izborima argument koji protiv mene mogu koristiti kao krunski dokaz da sam nepopravljiv, glup a bogami i neodgovorni idiot.

Kada smo u kasno proljeće, prije nešto više od dvije godine, pobijedili na izborima, vjerovao sam kako je došao kraj javašluku, partitokraciji, nepotizmu, klijentelizmu, karijerizmu, ustvari ovakav naivan kakav jesam, vjerovao sam kako je došao kraj valjda svakom ‘izmu’ koji postoji na svijetu. Dakle, vjerovao sam da tamo gdje počinje Andro tu završava sve ovo ranije pisano. Tako je obećavao, a mi slijepo vjerovali.

I ja sam sudjelovao na tim izborima, u Androvoj ekipi. I to vrlo aktivno. Naravno kako je to sada argument koji protiv mene mogu koristiti kao krunski dokaz kako sam nepopravljiv, glup, naivan a bogami i neodgovorni idiot.

Gledao sam te izborne večeri u ‘King Richard’ Pubu kao se okuplja dubrovačka elita, ili oni koji o sebi tako misle, koja se spremala susresti ‘našega’ Gradonačelnika. Nov, nekompromitiran, obrazovan, ‘lijevi’ ali ne zadrti, doktor, Primorac dubrovačke orijentacije, prihvatljiv i desnici, a uza sve to - pečaćen ministarskom čašću Račanove vlade.   

Sredili smo se za tu priliku Ja, Vjera Šuman, nacifrao se Tonći Pravedan, zatim drage kolegice iz Dubrovačkoga vjesnika, desetine drugih pristaša ove opcije, a Tatjana Šimac Bonačić i Ivo Dragić nikada kasnije nisu izgledali svečanije. Sve kako bi bili spremni na susret sa neupitnim Bardom novije dubrovačke povijesti. Koji je, po vlastitom priznanju, točno i pedantno ‘detektirao u čem’ je problem’, te osudio ‘sav taj užas’ koji se gomilao dubrovačkom gradskom upravom minulih dvadesetak godina. I naravno, ‘On’ neće dopustiti da se to ponovi. Došlo je – novo, novo, novo vrijeme, novo, novo, novo vrijeme!

I prođe otad ‘dva Bajrama’, a meni se čini kako ćemo zadugo imati krupan i težak zadatak definirati odnosno nominirati ‘to nešto’ što se dogodilo Dubrovniku. Osim kružnoga toka na Kantafigu ne učiniti baš ništa ozbiljno u dvije i pol godine mandata, prevariti koalicijske partnere na ključnom pitanju izborne kampanje - Golf na Srđu, koji je trebao ići na referendum, zatim omalovažavati najbliže suradnike koji su, usput, najzaslužniji za dolazak Playboya na mjesto Gradonačelnika (a oni iz meni nerazumljivih razloga šute kao …), imenovanje Savjetnika ‘iz naftalina’, po svemu sumnjivih stručnih ali i ljudskih kvaliteta, učiniti i činiti kulturocid kakav nije zabilježen u novijoj dubrovačkoj povijesti, inaugurirati Dubrovnik na listu ‘problematičnih destinacija’, zapodjenuti rat sa Društvom prijatelja dubrovačke starine, napasti sve Ravnatelja kulturnih institucija i ustanova Grada Dubrovnik te zaprijetiti ‘(od)uzimanjem novca’, slijedom čega konstantno dolazi do nepotrebnih presica i ostavki, što, doduše, uveseljava općinstvo ali sumnjam kako bi to trebala biti gradonačelnička misija. Zatim, beskonačno laprdati i pozirati okolo bez ikakvoga smisla i valjanoga razloga, dok baš svi problemi naslijeđeni od bivše vlasti – ostaju isti onakvi kakvi su i naslijeđeni. I sve to u samo dvije godine mandata. ‘Kapa dolje’, Majstore.

Ljubav dođe kad se najmanje nadaš, a završi brže nego što očekuješ. Saborska karijera, i ne samo saborska, Andra Vlahušića, navodno je zapečaćena prije nekoliko dana bolnom spoznajom kako će biti na donjoj bandi izborne liste. Šok, tuga i nevjerica bile se jedine emocije koje ste mogli iščitati na inače pedantno uređenom licu našega Barda. A imao je ambicija, nije da nije. Jebiga, tako ti je kad si veliki za Gradonačelnika, a mali za Ministra. Opet, ovi iz središnjice sve znaju, nije lako. Rade i tajne ankete, sjeme im se zatrlo. Pa netko spomenu kako je Dubrovnik jedini grad u kojemu je HNS, nakon osvojene vlasti, izgubio naklonost birača i to za tridesetak posto. U drugim gradovima i naseljima, nakon osvojenih mandata, situacija je upravo suprotna. E, jebiga brale! To se ni bratu ne oprašta.  

Mali su, odnosno nikakvi izgledi da se izvučemo iz ovog apsurdnog teatra. Tamo gdje bi činjenice trebale obaviti svoj posao, caruje sve osim činjenica. I tako će biti sve dok barem natpolovična većina ne shvati kako je polubijeli Playboy promašaj, a ne pogodak. Ovi u središnjici su to shvatili!

Komentari

Komentiraj članak

Facebook komentari