RUŠENJE MITOVA

ISTINE I LAŽI O EURU Razlozi iz kojih smo još uvijek neodlučni

Ako imate kredit s valutnom klauzulom, krajem svakoga mjeseca strepite nije li vrijednost kune pala, da se rata nije povećala. Pri tom možda ne znate da vam banka nije odobrila kredit s valutnom klauzulom jer spekulacijom želi zaraditi na vama, nego zbog toga što se kredit odobrava na temelju štednje koju hrvatski građani drže u stranoj valuti. Oko 70% štednje građana je u stranim valutama, slično kao prije 20, 30 godina

Kada provučete karticu kroz POS uređaj negdje u inozemstvu, prodavačica će vas ponekad pitati želite li platiti u kunama ili eurima. Na ekrančiću će pisati neke brojke i nećete odmah znati kakav je tečaj, što vam se isplati. Općenito, kada mijenjate valute, uočavate da plaćate neke razlike. Možda je to normalno, ali ne znate da banke u Hrvatskoj na trgovanju devizama godišnje ostvare gotovo milijardu kuna prihoda. Dio bi ostao građanima i tvrtkama da službena valuta u Hrvatskoj nije kuna nego euro. Veliki dio toga ostao bi brojnim turistima, no oni bi tu malu razliku ionako ovdje potrošili na neke druge stvari. Još bolje.

Računice pokazuju da vlada i privatni dužnici u Hrvatskoj plaćaju kamatne stope otprilike za jedan postotni bod veće nego što bi plaćali da valuta nije kuna nego euro. Javni i privatni dugovi veći su od godišnjeg BDP-a, pa se pretjerana plaćanja kamata zbog poslovanja izvan euro područja mogu procijeniti na više od 1 posto BDP-a. Svake godine!

Uz euro idu i manji ukupni rizici i bolje politike. Stoga bi se ukupan efekt samo kamata mogao penjati i preko 2 posto BDP-a na godinu. Na primjer, Slovenija koja je uvela euro 1. siječnja 2007. na desetogodišnji državni dug plaća kamatu od 0,95 posto ili oko 2,5 postotna boda manje nego Hrvatska, iako ima povelik državni dug, gotovo kao naš.

Ako bi se svi ti troškovi uistinu mogli smanjiti nakon uvođenja eura i ako je uvođenje eura obveza svake članice EU osim Danske i Ujedinjenog Kraljevstva, zašto smo morali čekati gotovo četiri godine nakon ulaska u EU na neprovjerenu informaciju da su se premijer i guverner dogovorili kako će uvođenje eura postati glavni cilj hrvatske ekonomske politike u narednim godinama? 

Odgovor leži u mitovima koje treba zaboraviti, a možete ih pročitati ovdje.


Komentiraj članak

Komentari