Slovenija je bila Europa i prije nego što je ušla u EU. Još onda su dobro zarađivali na nama i drugima iz bivše JUGO- UNIJE jer, oni su imali Rog, Tomos, Cimos, Iskru, Gorenje, svašto, k'o Njemačka. Imali su Alpe i skijališta, polke i valcere, k'o Austrija. Imali su bokunić mora natrpan brodovima i jahtama, k'o Monte Karlo. Imali su atomsku centralu k'o Švicarska. Doduše, pola. Drugo pola je bilo naše.
PIŠE: Mario Klečak/Glas GradaI već tad', imali su pola bosansko-hercegovačkih gastarbajtera. One iz prvoga dijela imena države. Ono drugo pola, preselilo se u nas. I molim lijepo, sad' se mnogi Slovenci žale, kako EU dobro zarađuje na njima, Slovencima. Ne znam zašto se žale, kad žive bolje od nas svih bivših. Imaju i čuvene endemske Slovenke!
A fakat' je lijepo putovati slikovitom Slovenijom ; k'o da šetaš kakvim uređenim europskim vrtom. Sve po picikatu. Da čovjek počne jodlovat' od sreće. Sve bi to volio imat' doma. Sve tako skladno, čisto i pedantno uređeno.
Moramo se učiti još bankarenjuAli, eto…ta naša prijateljska susjedna zemlja misli, da mi baš i nismo uređeni i zreli za EU. Pa su nam onako, pokroviteljski, europski poručili, da možemo prekrižit' EU ambicije ako se ne opametimo jer bi nam mogli zaključat' vrata Europe. Baš kad' smo se ponadali, kako su iza nas dani, kad' su nam jedina otvorena vrata prema Europi, bila - vrata Haaga.
I tako smo odlučili upropastit' sve što je ikad' bilo vrijedno u Hrvatskoj, kako bi prešli na europski sustav vrijednosti. A sad', sve to riskiramo samo zato što su neki među nama Hrvatima zapeli tražit od Ljubljanske banke svoju ušteđevinu, u markama, još iz prošlog stoljeća. Bit' će da ne znaju, da su Deutsch marke ukinute. E jesmo Balkanci! Moramo se mi još učit' bankarenju. Jedno je kad' ti banka uzima, a drugo je kad' ti dava, ili vraća tvoje vlastite solde. Nije to kasa uzajamne pomoći.
Bome je istina, da ovi naši turisti, što ih pristojnosti radi, više ne zovemo škrticama i poverima, slabo troše solde u Gradu. Kako gradski proračun napunit' bez rada, sjetili su se naši gradski turistički eksperti, što se stalno po svijetu stručno doškolavaju. Nakon stare ideje o naplati ulaznica na vratima od Grada, iznjedrili su još bolje rješenje. Već na Ilijinoj Glavici, naplaćivat će sto eura po autobusu. Sutradan, Grad je novom dopunom obradov'o autobusere, jer im je poklonio potpuno slobodnu vožnju - zimi. To se politički zove poboljšanje poduzetničke klime. Očekuje se masovan odaziv autobusera, sudionika bogate zimske sezone koji će zimi danonoćno kružit' gradom.
Oni, matematici vičniji vozači lako će izračunat', koliko tako mogu uštedjet' jer će uz minimalne troškove za naftu po samo jednom 'điru' oko grada ušparat' 750 kuna. Jer je zimi mukte. Pa ako dnevno zavrte bar četiri ture, eto im uštede od tri tisuće kuna, a potrošit će jedva dvadesetak litara ili dvjestotinjak kuna. Vozeći tako prazne autobuse neće ih morat' prat', pa će i na taj način dnevno ušparat 200 kuna. Isključena klima ušparat' će novih četrdesetak kuna. Sve u svemu, radi se o velikoj uštedi, da ne spominjemo ekološke učinke.
Putničke agencije, isto tako ekološki svjesne također smišljaju kako smanjit' zagađenje u Gradu, pa za dogodine planiraju, umjesto iza Grada vozit' potpuno novim (u izgradnji) skretanjem s Ilijine Glavice prema Cavtatu i Konavlima. Kažu, bit' će tamo puno više bijelih nego narančastih autobusa jer ovima drugima se ne isplati.
Turizam ni ove godine nije razočaraoDubrovački taksisti, mogu samo žalit', što uživaju privilegiju vožnje drugima zabranjenim smjerom tako da na Ilijinoj Glavici ništa neće plaćat'. Zato zimi neće dobit' nikakav popust.
A što se turista tiče, oni mogu i pješke doć' do Grada. Sad' imamo krasan, novi kockasti trotoar i viseće vrtove za jednokratnu upotrebu. Jer Bog Vrtlaru ne šalje kišu često. A djelatnici nisu uvježbani za ekstremne sportove, da bi se penjali na pale i zalijevali, hvale vrijedne gradske cvjetne ideje. Potpisnik ovih redaka, rado bi Gradu, potpuno besplatno, umjesto hvalospjeva, ustupio dio svoje plantaže kaktusa, koji izvrsno preživljavaju - na suhu.
Inače, turizmu ide. Ni ove nas godine nije razočar'o. Lani u ovo doba smo bili puni, a ove godine turistički znalci, uz pomoć statistike najavljuju 40 posto više Engleza nego lani. Može li bit' punije od punoga? Izgleda može. Ili je 40 posto nekih drugih turista odustalo, pa nam to nisu rekli, ili su Englezi pristali da spavaju od 1.4 u jednoj postelji. I to baš naši dragi Englezi. Ode još jedna teorija o štetnosti (po naš turizam) velikih sportskih događanja. Ili su možda samo Englezi takvi. Tradicionalno, mrtvi hladni na popularno žensko bacanje koplja, muške 'špage' na gredi, pucanje iz puške na deset metara i ostalo.
Na povijesnoj sjednici Gradskog vijeća održanoj ovih dana, svašta se usvajalo i stalno su dizali ruke. Bilo je na TV-u, u živo. Ono najvažnije dogovoreno je i jednoglasno usvojeno. Da se Vladi uputi, ne baš jaka kritika ili drski zahtjev, nego onako mekše, ponizna zamolba ili prijedlog za razmatranje o vraćanju Carine u Grad. Bila je to zauprav' borba divova. Jedni su se htjeli striktno držat' poslovnika,...a drugi su nedisciplinirano ustrajavali na pobuni protiv nepravednih odluka o ukidanju, prvo Trgovačkog suda pa onda Carine pa Zdravstvenog.
Opozicija je s rukom na srcu otklanjala svaku pomis'o, da je njihova borba politička, a neovisni vijećnici su se kleli vapajima svojih birača koji više ne mogu živjet' u Gradu bez Carine a s kojima stalno kontaktiraju na Stradunu. Jedan se zastupnik vrlo emotivno potužio kako gubi dane i dane putujući u Split na razna suđenja. Fini neki čovjek. I to nije fer. Stvarno, njemu treba omogućit' fer suđenje.
Što fali lokalnim sucima?Govori mi jedan mali poduzetnik, kako je svako zlo za neko dobro i da je dugoročno bolje, da nam sve ukinu. Jer, govori on, kako su krenuli svi su izgledi da nam ukinu i Policiju pa ako Bog da jednoga dana i Poreznu upravu. E, to bi bio dan. Altroke Carinska uprava. Što će nam to? Ništa ne izvozimo, a kojega kenjca moramo stalno uvozit'. Svi govore, kako vole hrvatsko. Rek'o sam mu da je on mali poduzetnik baš zato što usko gleda pa ne vidi širu sliku. Takvih je slika njemu dosta kaže on meni.
I da je potrošio pola života nizašto da mu je svega dosta i kako mu pada na pamet da emigrira. Čuo je na radiju da se na izlazu iz zemlje dugo čeka. Ali, neka kaže on isplati se..