KOMENTAR

HRVOJE KLASIĆ: Radikalima ne smeta ćirilica, nego su im i dalje problem oni koji se tim pismom koriste

Moram priznati da sam i ja sve bliži stavu da ćirilicu treba zabraniti. Ipak, moje viđenje cijele problematike bitno je drugačije od onog kakvog imaju hrvatska predsjednica i premijer, ili gradonačelnik Vukovara. Za razliku od njih, ja se oštro protivim da Hrvati brane upotrebu ćirilice Srbima, bilo gdje u Hrvatskoj, pa tako i u Vukovaru. Po mom mišljenju, trebalo bi učiniti upravo suprotno, tj. bilo kakav kontakt s ćirilicom trebalo bi zabraniti Hrvatima. I to svima, pa i onima iz Vukovara. Evo i nekoliko prijedloga kako bi to u praksi izgledalo, piše Net.hr.

Krenut ću od onog koji bi, s obzirom na brigu prosječnog Hrvata o vlastitoj kulturi i umjetnosti, izazvao daleko najmanje otpora. Dakle, trebalo bi zabraniti da se sva ona “važna” djela hrvatske književnosti i diplomatike napisana od 11. do 18. stoljeća na ćirilici, nazivaju hrvatskima. Što će nam to?! Neka si sve one raskošno ukrašene molitvenike, isprave, pisma i prozna djela koja su na ćirilici napisali dalmatinski i bosanskohercegovački franjevci, dubrovački dominikanci i slavonski isusovci, uzme tko god hoće. Ustvari, najbolje bi bilo odreći se te sramote i proglasiti je recimo srpskom pravoslavnom baštinom.

Prijedlog broj dva možda bi ipak izazvao nešto veću pozornost hrvatske javnosti. Trebalo bi zabraniti svim Hrvatima, pa i onima iz Vukovara, odlazak u šoping u Srbiju i Republiku Srpsku. S obzirom na to da je ćirilica “neprijateljsko pismo” zašto bi se uopće kupovalo u trgovinama koje imaju reklame na ćirilici, cijene izražene na ćirilici, i u kojima račun dobijete na ćirilici. Zar su pravi domoljubi stvarno spremni prestati “kupovati hrvatsko” samo zato što hrana, piće, lijekovi, benzin i cigarete u trgovinama, ljekarnama i benzinskim pumpama, u kojima se normalno koristi ćirilica, koštaju dvostruko jeftinije nego u Hrvatskoj?

Pa nije vrag da hrvatsko domoljublje ima cijenu?! Kome je, uostalom, normalno da umjesto kuna Hrvati koriste srpske dinare na kojima su ne samo ćirilična slova nego i prizori poput pravoslavnih manastira Gračanica i Cetinje, i, pazite sad ovo, interijera skupštine u Beogradu u kojoj je pucano na Stjepana Radića!

Prijedlog broj tri možda je nešto teže zamisliti, ali čisto da se unaprijed pripremimo, ako se takva mogućnost pojavi. Zamislite da neki Hrvat, recimo iz Vukovara, Gline ili Knina dobije posao u poduzeću koje je u vlasništvu nekog Srbina. I da mu ovaj ponudi mjesečnu plaću u iznosu od dvije tisuće eura (u kunama), uz jedan problematičan detalj. Plaću će dobivati na vrijeme, ali će platna lista biti na latinici, i ćirilici! Nadam se da se svi skupa slažemo da takvo nešto ne dolazi u obzir. Pa bolje je, ili u najmanju ruku domoljubnije, biti na hrvatskom birou za nezaposlene, ili iseliti iz Hrvatske, nego pristati na ovakav perfidni izraz velikosrpstva.

Više pročitajte OVDJE.

Komentiraj članak

Komentari