FASCINANTAN PROJEKT

Hrvatska odbila tunel za Pelješac, ali zato će ga graditi ispod Boke kotorske

Prvi cestovni tunel položen na morskom dnu, prema zamisli zagrebačkog inženjera u mirovini Stanka Ferlea, kako sada stvari stoje, neće se graditi u Hrvatskoj nego u Crnoj Gori, preciznije u Boki kotorskoj

Autori idejnog projekta, dipl. inž. građevine Marijan Šteković i Stanko Ferle, sa suradnicima arhitektima dr. Borisom Iljanićem i dipl. inž. Patricijem Ivankovićem, dobili su narudžbu i ugovor za projekt podmorskog tunela-mosta između grada Herceg Novog i poluotoka Luštica, koji bi cestovni prilaz Tivtu i Kotoru sa sjeverozapada skratio za tridesetak kilometara, a Lušticu s brojnim atraktivnim uvalama prema otvorenom moru učinio pristupačnom za turističke investicije.

Široj hrvatskoj javnosti inženjer Stanko Ferle postao je poznat 2013. godine kada je predložio da se, umjesto mosta kopno – Pelješac, po dnu Malostonskog zaljeva položi uronjeni tunel-most, piše Večernji list. Ferle je tada u intervjuima objašnjavao da bi podmorski tunel bio četiri puta jeftiniji od mosta, da bi se mogao sagraditi za dvije i pol umjesto za četiri-pet godina, da ne bi bio osjetljiv na vremenske neprilike, ne bi ometao plovidbu zaljevom i potpuno bi mogao biti sagrađen hrvatskim materijalima i znanjem. Dio medija, međutim, dočekao je Ferlea na nož.

Tunel iz jednog komada

No, nije samo inženjer Stanko Ferle predlagao gradnju podmorskih mostova u Hrvatskoj. Prošli tjedan Zadarska županija prihvatila je prostorni plan u kojem je potvrđena namjera povezivanja kopna i zadarskih otoka, najprije Ugljana i Pašmana, a zatim i Iža i Dugog otoka, podmorskim tunelskim mostovima. Idejne projekte za te tunele predstavio je još 2012. uvaženi splitski građevinski inženjer Boženko Jelić sa suradnicima i predstavnicima Hrvatsko-njemačkoga društva.
Ali, Ferle je, najprije za Pelješac, a zatim i za Boku kotorsku, zamislio posve drukčije podmorske tunele od onih koje je predstavio inženjer Jelić, zaista originalne, čak i revolucionarne, kakvi još nigdje na svijetu nisu sagrađeni, a opet čak i laiku djeluju krajnje jednostavni i praktični za gradnju i održavanje.

Inženjer Jelić je, naime, predložio gradnju podmorskih tunela u velikim sekcijama koje se izrađuju na kopnu, a zatim se prenose i polažu po dnu na nosače te povezuju u kontinuirani tunel uz brtvljenje spojeva. Stanko Ferle, međutim, predlaže podmorski tunel koji je čitav, od početka do kraja, kompaktan, iz jednog komada prednapregnutog betona, kao jedna betonska tuba koja pritom ima i konstantnu zakrivljenost, poput isječka goleme kružnice, kao da je komad jednoga golemog hula-hupa.

Podmorska betonska cijev kakvu je zamislio i autorski zaštitio inženjer Ferle gradila bi se malo-pomalo na kopnu, piše Večernji list. Izbetonirao bi se komad zakrivljene „cijevi“ od 50 do 60 metara u natkrivenoj radionici na obali, što obično traje sedam do deset dana, a zatim bi se taj dio pomoću hidrauličkih presa potisnuo na nosače prethodno postavljene po dnu mora. Potom bi se novi odsječak tunela betonirao u istom „šalungu“ kao i prethodni, i potisnuo još malo dalje. I tako dok cijeli tunel-most na dnu mora ne bi izronio na suprotnu obalu zaljeva!

Najgenijalnije u tom konceptu jest to da bi nosači na dnu mora služili samo za stabilizaciju tunela, a sam bi tunel u moru praktički lebdio: naime, težina tunela pod morem bila bi gotovo jednaka sili uzgona. To je osobito važno za Malostonski zaljev gdje temelje mosta treba izvesti u stotinu metara dubokom sloju gline različite čvrstoće i na tektonskom rasjedu i trusnom terenu. Tunel, za razliku od mosta, gotovo uopće ne bi pritiskao dno niti bi mu potres mogao nauditi.

Ostatak zanimljive priče o inženjeru Stanku Ferleu i to kako je uopće dospio u Njemačku pročitajte OVDJE.

Komentiraj članak

Facebook komentari