NA OVO UPOZORAVAMO GODINAMA

EKSKLUZIVNO: Kako su hrvatski kosovci raskrčmili Lijepu našu!

Nakon više od dva i pol desetljeća ponovno se postavlja pitanje: preko kojih su to 'naših ljudi', jugoslavenski KOS i Udba pripremili Slobodanu Miloševiću da bez ispaljenog metka pokori Hrvatsku, kako je to u Haagu ustvrdio bivši šef KOS-a, zloglasni general Aleksandar Vasiljević? Koji su to pripadnici bivših tajnih službi Udbe i KOS-a koji rade po istim principima i modelima kao i prije i godinama čine sastavni dio vlasti u RH?

U tekstu “Obračunom Pavića i Hanžekovića oko EPH-a, započeo nesmiljeni rat između Udbe i KOS-a u Hrvatskoj”, između ostaloga dnevno.hr pisali su i kako je osnovana Zagrebačka banka po nalogu te zloglasne vojne kontraobavještajne službe bivše države. U tom kontekstu prisjetili su se svjedočenja bivšeg čelnika jugoslavenskog KOS-a, generala Aleksandra Vasiljevića na suđenju Slobodanu Miloševiću u Haagu, koji je doslovce rekao: “Bre Slobo, sve smo ti pripremili 1990. godine u Hrvatskoj, banke, poduzeća, tvornice, medije, a ti si sve zeznuo, ništa nisi iskoristio…”

Dakle, Vasiljević je jasno i glasno u Haagu potvrdio ono što su i ptice na drveću oko Maksimira, gdje je bilo sjedište hrvatskog KOS-a, ili pak vrapci u parku na Zrinjevcu, gdje je svoju centralu smjestila Udba, već znali, a što su hrvatski mainstream mediji i tada i sada uporno prešućivali. Danas, više od dva i pol desetljeća poslije, ponovno se postavlja pitanje: preko kojih su to “naših ljudi” jugoslavenski KOS i Udba pripremili Miloševiću da pokori Hrvatsku, kako je to rekao general Vasiljević u Haagu.

Da bi veza među događajima bila jasnija, nije naodmet prisjetiti se i riječi Rade Pejića, predsjednika Društva političkih zatvorenika Goli otok, koji tvrdi da padom komunizma, bivši komunisti nisu nestali s političke scene u zemlji, već i dalje vladaju našom zemljom u reformiranom obliku. Tako sastavni dio vlasti u RH sačinjavaju pripadnici bivših tajnih službi Udbe i KOS-a koji rade po istim principima i modelima kao i prije. U tom kontekstu se navodi i nekoliko obavještajnih krugova čiji su kadrovi ubacivani u hrvatsku političku strukturu, a među njima u prvom krugu – Josip Boljkovac, Stjepan Mesić, Josip Manolić…

Tri glavna obavještajna kruga

Drugi krug osnovan je s mlađim osobama. To su: Anton Tus, Budimir Lončar, Josip Vrhovec, Zdravko Mustač i Franjo Gregurić. Drugi krug formira treći sloj koji postaje još brojniji, ali ne i homogen i kompaktan kao prethodna dva. Zbog toga se u tadašnjem HDZ-u, ali i na hrvatskoj političkoj sceni, javljaju klanovi ili struje kojima su upravljale osobe iz ta tri osnovna kruga. U HDZ-u je pritom bio najjači Gregurićev klan, u koji se ubrajaju Nikica Valentić, Zlatko Mateša, Franjo Luković, Jakša Barbić, Branko Mikša, Dragutin Drk, Ante Vlahović… Istodobno se sam Franjo Gregurić spominje kao tajni suvlasnik Zagrebačke banke, Plive, Adris grupe, Vindije, IGH-a, Francka, Dinersa, Agrokora, građevinskih tvrtki, hotelskih kompleksa, atraktivnih zemljišta.

Treći krug formira četvrti. Otuda se regrutiraju i odabiru tajkuni koji su preuzeli kontrolu nad hrvatskim gospodarstvom i financijama. Politička vlast već je fiksirana.

Ova četiri kruga su inkubator kadrova koji je premrežio Hrvatsku. Uz njih valja još spomenuti i strane centre moći, prvenstveno banke i korporacije. Izvan ovog sistema nemoguća je egzistencija za brojne poduzetnike i pojedince koji nisu u mreži. Drugim riječima, sve drugo osuđeno je na skupljanje mrvica, jer nema pristupa velikim državnim poslovima, bankarskim kreditima, državnim subvencijama. Dakle, preko obavještajnih struktura bivše države u čemu je ključnu ulogu imao KOS, počelo je podrivanje ekonomskog sustava Hrvatske.

To podrivanje je rađeno po tzv. Markovićevom modelu privatizacije, prema kojm je i pod budnim okom KOS-a, privatizirana i Zagrebačka banka. I poznati zagrebački zlatar, inače dugogodišnji “zviždač”, Paško Kačinari, već godinama otvoreno govori o kriminalu u Zagrebačkoj banci, a u prošlom broju našeg tjednika otkrio je i podatak da je u petnaest godina svog istraživanja o načinu kako su “privatizirane” hrvatske banke i hrvatska poduzeća, prikupio dokumentaciju iz koje se vidi da je Hrvatska doista pokradena za oko 47,5 milijardi eura! Tim povodom je Kačinari ustvrdio da je Zagrebačka banka sedamdesetih godina osnovala banke kćeri (LHB International Handelsbank AG Frankfurt; Banqu Franco Yugoslavie, Paris; Adria Bank AG, Wien; Anglo Yugoslav Ltd., London; The Development Bank of Zambia, Lusaka) izvan Hrvatske, uz pomoć kojih su kasnije pokrali Zagrebačku banku i poduzeća koja su osnovala tu banku.

Nakon što su ovladali Zagrebačkom bankom, protuzakonito su izmijenili vlasničku strukturu brisanjem iz knjige dioničara dionice pravih vlasnika banke, i to njih više od tisuću i dvije stotine. Zbog toga je Kačinari 2008. godine podnio kaznenu prijavu protiv tadašnjih čelnih ljudi Zabe, Ive Hanžeković-Živković, Marijana Hanžekovića, Jakše Barbića, Franje Lukovića i drugih zbog zlouporabe položaja i ovlasti. Ta prijava od tada stoji u Uskoku, jer Hrvatskom ne vladaju pravna država i neovisno sudstvo, već bankarski lobi kojem pripada i Franjo Luković.

Dioničare Zabe kontrolirao šef KOS-a Aleksandar Vasiljević

Dakle, imajući sve to na umu, doista treba biti malouman pa ne uspostaviti određenu vezu među događajima od ranih devedesetih prošlog stoljeća do danas, nakon čega nije teško zaključiti da je Zagrebačka banka, kada je otela i poništila kapital svojih stvarnih dioničara, taj kapital i dionice dala u ruke onima koje je u početku kontrolirao šef KOS-a Aleksandar Vasiljević, a poslije njega pukovnik Milovanović zvani Bane, Vasiljevićev nasljednik. U tom kontekstu je vrlo važno utvrditi sve transakcije koje su obavljene preko Londonske burze, jer je dobro poznato kako je Hrvatska narodna banka kontrolirala poslovanje Zagrebačke banke.

Primjerice, podsjetimo se istinite anegdote koja je tih godina kružila samo u najužem krugu elitnih bankarskih krugova. Naime, kada bi ujutro inspekcija HNB-a dolazila u Zagrebačku banku u Paromlinsku, istodobno bi predsjednik Uprave Franjo Luković i tadašnji član Uprave Zagrebačke banke Franjo Filipović sjedali u auto i odvezli se u HNB na dogovor s tamošnjim čelništvom. Tako su se jednom prilikom, vraćajući se iz HNB-a u sjedište banke u Paromlinsku, gospoda Luković i Filipović umalo sudarili s inspektorima HNB-a koji su se vraćali iz Zagrebačke banke. I to vam je jedina istina o Zagrebačkoj banci.

No, najvažnije je napomenuti činjenicu da je preko Zagrebačke banke i KOS-a sustavno uništavana žila kucavica hrvatske industrije kao što je Jedinstvo u Jankomiru, TPK, Industrijska zona na Žitnjaku i da dalje ne nabrajamo. Tako je u Zagrebu poslije rata na tisuće ljudi koji su došli s bojišta ostajalo bez posla jer se nisu mogli vratiti u svoje tvornice i tvrtke koje je KOS uništio. U svemu tome je bila velika uloga Franje Lukovića, pogotovo kada mu se u Zagrebu priključio Milentija Mića Bandić. Došlo je do gašenja tvornica a bujali su šoping centri.

Tako je KOS uništavao Hrvatsku, a to ne bi mogao činiti bez ljudi koji su kontrolirali krupni kapital. Gospoda iz banaka su dijelili bonuse i lažirali bilance za firme koje su u tom trenutku bile kvalificirane s A ili B, a poslije s E, nakon čega bi odlazile u – stečaj. Bilo bi jako dobro vidjeti kome je u interesu bilo tako sustavno uništavati te tvrtke, inače žile kucavice hrvatske industrije.

Čička na vezi držao pukovnik Milovanović

Možda bi o ovome nešto više mogao reći i čelnik Ha Haa Haaa – oooaaa, Ivan Zvonimir Čičak, kojeg visoki časnici KOS-a još iz vremena služenja vojnog roka u Požarevcu, spominju kao svog čovjeka. Čička je na vezi držao pukovnik Milovanović, zvani Bane, kojem je Požarevac bio prvo mjesto vojnog službovanja, o čemu su pisali i brojni srpski mediji. Inače se pukovnik Bane Milovanović “proslavio” kada je u rujnu 1990. u Širokom Brijegu postrojio crnokošuljaše pod budnim okom KOS-a i kamerama RTS-a i te slike poslao u svijet s porukom da se “rađa fašistička država”. Inače, za Čička će zlobnici reći, s obzirom na njegovu urođenu lijenost, da i nije čudno što je bio suradnik KOS-a. Naime, on je živio u Kuhačevoj na Kvaternikovom trgu pa mu je KOS sa sjedištem u Maksimiru bio pred nosom, dok mu je Udba na Zrinjevcu bila – znatno udaljenija…

A kakva je moć i uloga bila te zloglasne vojne kontraobavještajne službe bivše države, možda najbolje potvrđuju i riječi još jednog poznatog odvjetnika masona, Silvija Degena, koji se u intimnim krugovima volio pohvaliti, kako su nebitne informacije davane plavcima, dakle običnim policajcima, malo važnije Udbi, a elitne, isključivo i samo KOS-u.

I nije slučajno što je KOS baš iz Zagrebačke banke krenuo u privatizaciju onih tvrtki koje su bile bitne institucijama bivše države. Jedna od njih, koja je bila i najvažnija kosovskim krugovima je Tvornica duhana Rovinj iz čije privatizacije proizilaze gotovo sva zla ove zemlje. Naime, privatizaciju TDR-a mnogi su iz tih obavještajnih krugova nazvali – kraljicom svih privatizacija.

Vlahović preko Prlića stvarao poslovni imperij – TDR

Da bismo to razumjeli, moramo se vratiti u vrijeme ratnih događanja na ovim prostorima, kada je započeo veliki uspon male tvornice iz Rovinja, vezan prijateljstvom dviju najodgovornijih osoba u toj priči. Prva osoba je Jadranko Prlić, tadašnji predsjednik Vlade HRHB, a druga direktor TDR-a Ante Vlahović. Predsjednik Vlade HRHB i predstojnik (ministar) Odjela za financije HVO-a, razradili su cjelovit sustav kojim su, pokriveni odlukama i uredbama institucija Herceg-Bosne, stvorili uvjete za uspostavljanje monopola na tržištu visokotarifnih roba, prije svega duhana, duhanskih prerađevina i alkohola.

Naravno, monopol nad distribucijom duhanskih proizvoda i milijunske zarade stekle su tvrtke nominalno u vlasništvu Prlićevih prijatelja i poslovnih partnera. Apsolutni monopol u uvozu duhana i cigareta iz Hrvatske dobila je “Primorka” iz Širokog Brijega, dok je trgovinu alkoholom većim dijelom kontrolirala “Bibita” iz Gruda. “Primorka” je registrirana kao vlasništvo Prlićeva poslovnog partnera i čovjeka od povjerenja Marijana Primorca, zvanog Prndelj, o čijem liku i djelu smo u više navrata pisali u našem tjedniku.

Zahvaljujući utjecaju Jadranka Prlića i njegovu prijateljstvu s direktorom TDR-a Antom Vlahovićem, “Primorka”, čije su sjedište i nova poslovna zgrada iz Širokog preseljeni u Mostar, postala je ekskluzivni zastupnik Tvornice duhana Rovinj za Bosnu i Hercegovinu. Tako je od 1992. do 1997. godine “Primorka” pokrivala oko 80 posto bosanskohercegovačkog tržišta duhana i duhanskih proizvoda. Povlašteni uvoz duhana i cigareta Tvornice duhana Rovinj bez plaćanja carine i nesmetana prodaja na području Federacije, potom Republike Srpske i Crne Gore, te ponovna preprodaja TDR-ovih cigareta ilegalnim vraćanjem na hrvatsko tržište, razvili su se do neslućenih razmjera.

Ratko Marjanović/dnevno.hr

Cijeli tekst pročitajte OVDJE.

Komentiraj članak

Komentari