ŽIVOT U ŠKOLSKOJ KLUPI

DUBROVAČKI PROFESOR: Djeca, djeca su čudo i zato zaslužuju svaku pohvalu

Djeca su djeca, živahna vedra, puna energija. Sad su 5-6 sati u jednoj prostoriji. Iz koje izlaziti ne smiju, osim na wc. Ni preko pet minuta. Cijelo vrijeme pod maskama. Osim kad je veliki odmor. Petaše moje nove slabo i vidio kako treba, jer su im lica pokrivena. Na roditeljskom upoznavanje, lica pod maskama. Upoznao sam puno maski.

Globalna pandemija koronavirusa promijenila je svakodnevni život, a jedna od stvari koje su se najviše promijenile je način na koji djeca i mladi dobivaju svoje obrazovanje.

Od online školovanja do nastave u maskama pod posebnim pravilima sve to je puno za jedno dijete u školi. Ni roditeljima nije lako pogotovo jer se mjere i odluke na državnom vrhu mogu na dnevnoj bazi promijeniti. Naravno sve to nosi sa sobom bezbroj pitanja koja imaju i djeca i roditelji a na njih nije uvijek ni lako odgovoriti.

Jedan dubrovački profesor podijelio je tako svoje osobno iskustvo prvog tjedna u školi kako bi upravo na mnoga ta pitanja i odgovorio, a PortalOko donosi Vam ga u cijelosti:


Pitaju me svi kako je prošao ovaj prvi tjedan nastave, u ovim okolnostima. Kako to izgleda uživo. Meni.

Pa da vas ne lažem, izgleda...nikako. Odvratno. I mučno.

Djeca su djeca, živahna vedra, puna energija. Sad su 5-6 sati u jednoj prostoriji. Iz koje izlaziti ne smiju, osim na wc. Ni preko pet minuta. Cijelo vrijeme pod maskama. Osim kad je veliki odmor. Petaše moje nove slabo i vidio kako treba, jer su im lica pokrivena. Na roditeljskom upoznavanje, lica pod maskama. Upoznao sam puno maski. A šta'š, opalit ćemo kakav foto-session da imam sličice😊 Veliki odmor je posebna priča. Izađu, protegnu noge, papaju. Ali opet samo sa svojim razredom. Liči mi to na one američke filmove, kad u zatvorima u dvorištu imaju odvojene pripadnike suparničkih bandi, jer se miješati ne smije. Tamo stoje Bloodsi,tamo Cripsiii, tamo Cosa Nostra itd...imate sliku. I upute jedno normalno,logično pitanje...a zašto ne smijem u školi sve ono sto radim izvan nje? Na koje im ne možeš dati neki preuvjerljiv
odgovor.

Nije ni nastavnicima lako. Aj, ako imaš dovoljan razmak od prve klupe, nije da moraš nositi masku. Ali je nosiš isto, iz solidarnosti,koliko god možeš.Ali moraš pričati 5-6 sati pod njom. Inače ne dišem najbolje, i govorim užasno tiho, a sad zvučim kao prehlađeni Pajo Patak koji je trčao do maloprije. Završiš, i samo dišeš i dišeš i dišeš. Da ne spominjem ovaj pakao od vrućina, koji u kombinaciji sa svima daje osjećaj kao da si u stakleniku.

Opet,hajdemo malo spustiti loptu na zemlju. Drukčiji način,bolji način, trenutno ne postoji. I ovako mi je draže nego online. Jer ne može ta nastava zamijeniti pravu,ne može zamijeniti međusobnu interakciju ,ne može na duže staze zamijeniti prenošenje znanja. Bit će lakše kad se svi malo  naviknemo,bit će lakše kad prođe ovaj pakao od vrućina, a valjda se dotada i sve ovo smiri, i mjere popuste ili ih vise ne bude.

Ali djeca...djeca su čudo. Ma nitko nije zakukao niti jedne sekunde. Nitko prigovorio. Nitko se inatio.
Svi se drže mjera sto posto. I zato vam svaka pohvala, ljubav i 💙. Možete biti primjer mnogim odraslima popričaš malo s njima, daš im potporu pohvališ ih...znači im to jako,

Lakše izdrže.

Koga ne zanima, prestao je čitati nakon prve rečenice, ostalima sam možda dao odgovorio na toliko postavljano pitanje.

Bude bolje držite mi se, na dobro vam sveta nedjelja.

FOTO:Ilustracija

Komentiraj članak

Komentari