Ajmo bili tići!

ČAROBNA ŠESTORKA Hajdukovi mladići nadaju se eksploziji talenta pod Igorom Tudorom

Jedva čekamo start Igora Tudora, koji, pssssst, još nije kompletirao svoj stručni stožer, pa nije ni objavljen, ali primjerice potvrđeno je kako pripreme počinju 5. siječnja, još samo sedmica plandovanja.

 

Poruka s press-pulta kako će se otvoriti prostor mladima, i vlastitoj dici, samo ako je ima, intrigantna je. Pisali smo o tome kako je Marijan Pušnik svojedobno tražio "ozbiljne muže", a ne golobradu djecu, ali kako reče Mario Stanić, a i Igor Tudor s njim, želi se kreirat vlastiti pogled na nogomet, svoja moda, a ne da se slijede pomodarski trendovi, piše Slobodna Dalmacija.

Ima Hajduk mladića, traže šansu. Kome će sve sunce svanuti, koga će obasjati činjenica da Stanić dolazi na čelo struke, a Tudor za kormilo prve momčadi i da će već na prvom sastanku trener reći "momci, ovo što ste dosad igrali, zaboravite, prelazimo na 3 – 5 – 2"...

Ima tu igrača koji su već iznikli u Poljudu, ali im rast još nije probio prvi kat zrelosti, iz objektivnih ili subjektivnih razloga, kako god. Bilo je uokolo njih dosta "muževa", što bi rekao Pušnik, pa je bila i gužva od pustih muža.

Sad bi se ploča trebala promijeniti. Pa da vidimo, koju smo to šestoricu izdvojili:

1. David Čolina - ne može se reći da ga trener prethodnik Damir Burić nije forisirao, dapače, ali Davidu će pogodovati promjena sustava na 3 – 5 – 2, gdje bi se s lijeve strane mogao sasvim opredijeliti za ofenzivne izlete i igru iz prvog dodira, u automatizmu, što dosad nije baš iskazivao, a ni Burićeva igra se nije toliko baš na tome temeljila. Tudor bi mogao do kraja razigrati potencijal Čoline, da David svali Golijata velikih očekivanja i dade svoj obol ozbiljnim treningom. Na toj poziciji konkurira sasvim sličnim karakteristikama i Ivan Dolček, međutim u ovoj rubrici dali smo startnu prednost Čolini, naprosto zato jer je to tako.

2. Mario Vušković – Vuške su bila puna usta i ranijem treneru Buriću. Međutim do prilike nije dolazio. Kad je mogao zaigrati u finišu, slomio je ruku i kao pričuva još dobio crveni karton. Stoper je koji mnogo obećava, redovit gost talijanskog tuttomercata, znate kako je god njih, što si mlađi, radije bi te kupili, sad tu treba naći mjeru da ne izgubi na vrijednosti. U promjeni sustava u 3 – 5 – 2 trebat će stoper više, a i Svatoka su prodali, k tome je Vušković taman produžio ugovor, znači na njega se ozbiljno računa.

3. Tonio Teklić – on je baš željan igre u kontinuitetu, pokazao se i na Četiri kafića... Kad je dao gol na Rujevici skočili smo, to je to, kasnije samo na kapaljku, malo i ništa. I on pati od gužve ispred sebe, puno ljudi oko sebe, hej, kako da se probijem od stražnjeg ulaza prema vozaču, prolaz, molim! Ima puno aduta u tehnici da se nada pravoj šansi.

4. Ivan Delić – nije nov, nipošto, ali s njim još ne znate na čemu ste. Reprezentativac u Čileu u onoj selekciji gdje su Brekalo i Moro blistali, iz Hajduka su bili on, Karamarko i golman Šutalo, ako dobro pamtimo. Delić je još pri velikoj sceni, ali samo za posebne prigode, u Zaprešiću, na primjer, uđi, spašavaj šta se dade spasit?! Bolje bi bilo da je jesen proveo na kaljenju, recimo u Varaždinu gdje su ga u trenutku usmjerili, pa se, ajme, predomislili, nećemo Varaždin pojačavat. Svojedobno najbolji igrač Hajduka u B momčadi, prerastrao je taj rang, a za prvu ligu mu vrijeme curi. U Siniše Oreščanina bio je alter ego Miji Caktašu, u alternativnoj impostaciji Siksove – makar nije trener volio da je tako zovemo – tiki taka igre.

5. Dino Skorup – jedan od onih koji dolaze, majstor slobodnjaka, i on je bio na Četiri kafića, publika ga voli, u Livnu su mu ovacije svojedobno priredili kad je Torcida pratila gostovanje kod Troglava, a ozlijedio se baš na toj utakmici i dugo se morao rehabilitirati. Zoran Vulić ga je ubacio. Ide Hamza Barry, eto Skorupa da ga poberemo. Ima prezime da puni naslove, skorup vamo, skorup tamo, valja vidjeti da je dorastao velikim očekivanjima, makar ga ne valja odmah preopteretiti.

6. Jakov Blagaić – je li to šećer dolazi na kraju? Mnogi bi se time složili za mladića koji je već omirisao prvu momčad još na gostovanju u Zabrzeu kod Gornika (posjeta rudniku, još je Ivan Kos bio predsjednik), pa bio na pripremama kod Oreščanina, onda ga je za debi pravi u prvoj ligi stavio sad u zadnji čas Burić, da ostane zapisano za sva vremena: debitirao je kod Burića, kod još jedne nepoštene smjene trenera zle sreće. Blagaić je vješt tehničar, napadač, za takve igrače Ćiro Blažević bi volio reći "živo srebro", kad je netko neukrotiv u driblingu, vraški opasan. Šta će ti Kristijan Lovrić, kad nailazi Jakov Blagaić?!

.

 

Komentiraj članak

Komentari