KOLUMNA

BORIS SOKAL: Naši novinari uporno blate Katoličku crkvu, a podržavaju Jovanoviće planove odgoja u školama!

"Neprijeporna je vrijednost masovnih medija. Ali koliko su samo različite i kontradiktorne poruke koje oni prenose", riječi su pok. pape Ivana Pavla II na jednoj audijenciji u Vatikanu. Mediji (tisak, radio, televizija, internet, itd.) su informativna sredstva za prenošenje komunikacija. Način informiranja morao bi biti pristojan i pošten. Istinit. Ne lagati. (Drugo su liječnici. Njima je dopušteno lagati. Oni znaju, koliko je laž potrebna ljudima).

PIŠE: dr. Boris Sokal, spec. med. rada   

No, kada novinar zaobilazi istinu, to je žalosno. Možda je zato pisac Ray Carver (američki Čehov) izjavio: "TV. nemam, i novine sam prestao čitati. Po noći ponekad, palim radio (preminuo je 1989.). Nažalost, mnogobrojni mediji u nas, još uvijek plasiraju u javnost laži ili vješto zataškavaju istinu. I izbacuju u prostor kojekakve floskule: Oluja je bila zločinački poduhvat, kriminaliziraju domovinski rat, Tuđman je dijelio Bosnu, domaći tajkuni su banda lopovska, (strani su poštenjačine).

 A tek pretvorba i privatizacija! Ona služi kukurikavcima i mnogim novinarima za zastrašivanje hrvatskog puka. No, nikada neće napisati koji su to hrvatski milijunaši (ima ih oko 260, s vrijednošću kapitala od 30 milijardi kuna i većinom su pekli zanat u prošlom, samoupravno-socijalističkom  sustavu, a njihovi potomci danas uživaju rezultate partijske pljačke.). Nikada neće napisati, tko su ti, što su  dobili 26.000 menađerskih kredita, položenih u inozemne banke. A kako su kredite vraćali? Nikako ili pak, iz dobiti poduzeća koja su vremenom, otišla u stečaj. Opet ću se vratiti na otrcanu temu o podjeli Bosne, o kojoj su u  fazi SDP-ove detuđmanizacije, i neojugoslavena non-stop pisali mnogobrojni domaći mediji; Suđenje Miloševiću u Hagu. Svjedok, bivši hrvatski i dvostruki predsjednik Mesić. Pita ga Milošićeva obrana, kako se to Bosna i Hercegovina djelila? Pa, odgovara Mesić, zna se kako ste zacrtali Veliku Srbiju: Virovitica-Karlovac-Karlobag. I gdje je  tu podjela, kad se ima namjera okupirati još  dvije trećine Hrvatske? (Ovo je razumsko pitanje postavio nedavno u Dubrovnku, prof. Ivo Lučić, na predstavljanju svoje knjige, temeljene na arhivskoj građi).

Našim novinarima, kukurikavci sugeriraju da u medijima žestoko tuku po oporbi. Ali da kritiziraju i njih, vladu, samo dozirano. Da uporno blate i neprekidno podmeću katoličkoj crkvi. Također im se sugerira da u svojim tekstovima stalno podržavaju vladine, tj. Jovanovićeve planove odgoja i preodgoja djece u školama, itd.  A, što ćemo uletjeti u dužničko ropstvo zbog ogromnog zaduživanja, što praktički gubimo suverenitet, te ulećemo u zagrljaj Srbije i Britanije, to se ne smije analizirati. Za nas misli partija. Ako se pak netko, od hrabrih i istinoljubivih novinara,  pa i građana pobuni protiv laži i zataškavanja prave istine, sljede prijetnje, smjene uredništva, premlaćivanja, pa i ubojstva. Ili te optuže kako si silovao neku nepostojeću osobu, i onda te godinama razvlače po tisku, kao u nas, jednog visokog hrvatskog dužnosnika!  Ako nisi pravi poslušnik, slijede brze  smjene, poput  uredništva Slobodne Dalmacije, ili najsvježije,  prijetnje smrću i praćenje urednice  u "TV. Mreži". A šire: Premlaćivanja ukrajinske novinarke, pa ubojstva srbijanskg novinara, jer pisanje nije bilo po volji vlade, itd. Ponekim  našim novinarima i autorima tekstova ne treba sugerirati o čemu će pisati, jer su istinski jugonostalgičari koji ustrajno i sistematski rade na  demonizirnju Republike Hrvatske.

Kada bi se u medijima uporno isticale prokušane vrednote, poput odanosti domovini i obitelji, čestitosti i poštenju, te radu i poštenoj zaradi, bio bi to doprinos oslobođenju od komunističkog totalitarizma i zablude jugoslavenstva.
"Mediji, (posebno tjednici ), prosječnom su građaninu, piše H. Hitrec, i knjiga i stručni časopis i  rječnik i daleko putovanje. A Hrvatu u iseljeništvu-gordost i pokaznica."

Nažalost, naši novinari najčešće pišu o skandalima nebitnih ljudi. O bezveznim incidentima svakodnevnog života. Puca meni, (oprostite), prsluk što francuski predsjednik mjenja ljubavnice. Ili , što je "rejting efendiji", Nijemac operirao spušteni kapak. Ili što je Čaćić izbačen z HNS-a. Nisu, doduše ni novinari "krivi" za  bezvrijedne tekstove. Javnost ima neutaživu želju znati sve o svima. Drugi par je rukava, zašto vlast želi kontrolirati medije, pa ostati vječno, na poziciji koju obnaša. Zbog novca, koji može sisati? Točno, rekao je K. Rakovski (osnivač komunizma u SSSR-u), novac  je moć, jedina moć. Vlast strahovito žudi ovladati i kontrolirati medijima, posebno novinstvom. Zato ih obilato  financijski dotira, stimulira. I onda,  naturalo, mnogobrojni novinari plešu, kako hoće uska politička elita. Mediji imaju moć, oblikovati i modelirati um svakog građanina. Često na "suptilan i razrađen način." Zna to svaka vlast.                     

 

 

Komentiraj članak

Komentari